Urbi et orbi 646

Papin Angelus: Ako budemo solidarni u raju će nas primiti Bog i oni s kojima smo bogatstvo dijelili

Papin Angelus: Ako budemo solidarni u raju će nas primiti Bog i oni s kojima smo bogatstvo dijelili
FOTO VATICAN MEDIA

Papin nagovor prije i nakon molitve Anđeo Gospodnji u nedjelju 22. rujna 2019.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Glavni lik prispodobe iz Evanđelja ove nedjelje (usp. Lk 16, 1-13) je lukav i nepošten upravitelj koji je optužen da je rasipao imovinu svojeg gospodara, te se nalazi pred otkazom. U toj teškoj situaciji ne optužuje, ne opravdava se i ne obeshrabruje, nego pronalazi rješenje kako bi si osigurao mirnu budućnost. Prije svega pokazuje pronicavost, priznajući vlastita ograničenja: „Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se!“ (r. 3).

Potom postupa domišljato, potkradajući posljednji put svojeg gospodara. Naime, poziva dužnike i smanjuje im dugove koje imaju prema gospodaru, čineći od njih tako svoje prijatelje, kako bi mu kasnije uzvratili. To znači stjecati prijatelje korupcijom i zadobivati zahvalnost korupcijom, kao što se danas nažalost uobičajilo.

Isus nam taj primjer sigurno daje ne da bi nas potaknuo na nepoštenost, nego na snalažljivost. Naime, ističe: „I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi“ (r. 8), to jest s onom mješavinom domišljatosti i lukavosti koja omogućava nadvladati teške situacije.

Ključ za razumijevanje tog događaja nalazi se u Isusovu pozivu: „Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore“ (r. 9). To se čini pomalo zbunjujućim, ali zapravo nije: „nepošteno bogatstvo“ je novac – kojeg se također naziva „đavoljim izmetom“ – i općenito materijalna dobra.

Bogatstvo nas može potaknuti da gradimo zidove, stvaramo podjele i diskriminiramo. Isus, naprotiv, svoje učenike poziva da nešto potpuno suprotno: „Napravite si prijatelje bogatstvom“. To je poziv da znamo kako dobra i bogatstvo pretvoriti u odnose, jer ljudi vrijede više od stvari i bogatstva koje netko posjeduje.

Naime, u životu plod ne donosi onaj tko ima mnogo bogatstva, nego tko stvara i održava mnoge veze, odnose i prijateljstva kroz različita „bogatstva“, to jest kroz različite darove kojima ga je Bog obdario.

No Isus također ukazuje na krajnju svrhu svoga nagovora: „napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore“.

Ako budemo sposobni pretvoriti bogatstva u oruđa bratstva i solidarnosti, u raju će nas primiti ne samo Bog, nego i oni s kojima smo bogatstvo dijelili, upravljajući dobro svime onim što je Gospodin stavio u naše ruke.

Braćo i sestre, taj nam evanđeoski tekst doziva u pamet pitanje nepoštenog upravitelja kojega je gospodar otpustio: „Što da učinim?“ (r. 3).

Suočen s našim nedostacima i pogreškama, Isus nam jamči da uvijek imamo vremena dobrom izliječiti zlo koje smo učinili. Tko je prouzročio suze neka nekoga učini sretnim, a tko je pronevjerio neka daruje potrebitima.

Ako tako činimo, Gospodin će nas pohvaliti, „jer smo postupili snalažljivo“ to jest s mudrošću koja resi onoga koji se priznaje djetetom Božjim i ulaže sebe samoga poradi Kraljevstva nebeskoga.

Neka nam Sveta Djevica pomogne da budemo snalažljivi u tome da zajamčimo sebi ne svjetovni uspjeh nego vječni život, kako bi na posljednjemu sudu osobe u potrebi kojima smo pomagali mogle svjedočiti da smo u njima vidjeli i služili Gospodina.

Sljedeće nedjelje, 29. rujna obilježava se Svjetski dan migranata i izbjeglica. U toj prigodi slavit ću misu na Trgu svetoga Petra. Pozivam vas da sudjelujete na tome slavlju kako bismo migrantima i izbjeglicama cijeloga svijeta i molitvom izrazili svoju blizinu, zaključio je Papa današnji Angelus.

Papa Franjo je dan ranije, u subotu 21. rujna u popodnevnim satima posjetio Albano, gradić smješten južno od Rima. Predvodeći misu, Papa je u propovijedi poručio: „Ne smijemo nikada gledati druge kao suci nego kao braća; nismo nadziratelji tuđih života nego promicatelji dobra svih ljudi“. Potaknuo je vjernike da zajednice ne pretvaraju u zatvorene kružoke i podsjetio ih da je Crkva mjesto na kojemu se susreće Božja ljubav.

Crkva postoji kako bi ljudima, također onima najudaljenijima ili zaboravljenima, naviještala da nas Bog prvi voli, rekao je Papa u propovijedi koja je, temeljeći se na događaju iz Evanđelja o Zakeju, cijela bila usredotočena na poslanje Crkve i kršćana u svijetu. Prije mise, slavljene na Trgu Pija IX., Papa se u katedrali Svetoga Pankracija zadržao u molitvi sa svećenicima. Točno prije 11 godina, 21. rujna 2008., papa Benedikt XVI. posvetio je oltar te katedrale.

Govoreći u propovijedi o Zakeju, koji je u očima svojih sugrađana bio onaj kojemu nema spasa, jer je bio nadcarinik, Papa je istaknuo kako se, unatoč preprekama, grijesima i ogovaranju, Bog sjetio tog najvećeg grešnika. Što nam to govori, upitao je Papa. Da Crkva, pisano velikim slovom, postoji kako bi u srcu ljudi održala živom sjećanje da ih Bog voli. Ona postoji kako bi svakomu, i onom najudaljenijem rekla: Isus te voli i zove te tvojim imenom; Bog te ne zaboravlja, na srcu si mu, rekao je Sveti Otac te potaknuo vjernike da se, poput Isusa, ne boje proći svojim gradom i otići do zaboravljene osobe, do onoga tko je skriven iza sramote, straha i samoće, te da mu kažu: Bog te se sjeća.

Život se mijenja upravo kada otkrijemo da Božja ljubav stiže do nas prije svega. Ako kao Zakej tražiš smisao života, i ne nalazeći ga bacaš se na surogate ljubavi, kao što je bogatstvo, karijera, užitak, neka ovisnost, dopusti da te Isus gleda jer samo ćeš s Isusom otkriti da si uvijek voljen, potaknuo je Papa te pozvao sve kršćane da se upitaju što je kod nas, kao Crkve, na prvom mjestu – Isus ili naše strukture.

Svako se obraćenje rađa iz Božje nježnosti koja osvaja srce. Ako sve ono što radimo ne polazi od milosrdnoga Isusova pogleda, mogli bismo vjeru učiniti mondenom, kompliciranom, i ispuniti ju brojnim dodacima: kulturnim temama, političkim opcijama, stranačkim odlukama, primijetio je Papa te istaknuo: Ali, zaboravlja se najosnovnije, jednostavnost vjere, ono što dolazi prije svega: živi susret s Božjim milosrđem. Ako to nije središte, ako se ne nalazi na početku i na završetku svakog našeg djelovanja, mogli bismo Boga držati ‘izvan kuće’, odnosno u Crkvi koja je njegov dom, ali ne s nama. On dolazi sa svojim milosrđem.

Kako bi bilo lijepo kad bi naši susjedi i poznanici osjećali Crkvu kao svoj dom, istaknuo je Papa te primijetio kako se, nažalost, događa „da naše zajednice mnogima postaju tuđe i neprivlačne“. Katkada smo i mi u napasti da stvaramo zatvorene kružoke, intimna mjesta za izabrane, osjećamo se elita, upozorio je. A ima mnogo braće koji osjećaju nostalgiju za domom, a nisu imali hrabrosti približiti se jer se nisu osjetili voljenima.

Gospodin želi da njegova Crkva bude kuća među kućama, gostoljubivi šator u kojemu svaki čovjek, prolaznik u životu, susreće Njega koji je došao boraviti među nama. Neka Crkva bude mjesto na kojemu se druge nikada ne gleda odozgo prema dolje, nego poput Isusa sa Zakejem, odozdo prema gore. 

Zapamtite da je jedini trenutak kada je neku osobu dopušteno gledati odozgor, kada joj treba pružiti pomoć, jer je pala. Nemojmo nikada ljude gledati kao suci, uvijek kao braća. Nismo nadziratelji tuđih života nego promicatelji dobra svih ljudi. A kako bismo bili promicatelji dobra svih ljudi, mnogo pomaže imati miran jezik, ne ogovarati druge, istaknuo je papa Franjo te dao savjet što učiniti ako netko osjeti želju za ogovaranjem. Dobar je lijek ugristi se za jezik.

Pozvani smo ne biti komplicirani kršćani koji sastavljaju tisuću teorija i gube se tražeći odgovore na mreži, nego da budemo poput djece kojoj su potrebni roditelji i prijatelji. I nama je potreban Bog, potrebni su nam i drugi, potrebno nam je da u drugima ne vidimo neprijatelja, jer učenici misle samo na dobro koje mogu učiniti, istaknuo je papa Franjo, a izvijestio Vatican News.

misija / ika