Urbi et orbi 378

Sveti Otac podosta kasnio na podnevni Angelus, ostao zatočen u liftu, vatrogasci ga 25 minuta oslobađali

Sveti Otac podosta kasnio na podnevni Angelus, ostao zatočen u liftu, vatrogasci ga 25 minuta oslobađali
Zbog papina kašnjenja bilo je i nervoze među hodočasnicima na Trgu / VATICAN MEDIA

Sveti Otac se, uz podosta kašnjenja, pojavio u nedjelju na prozoru Apostolske palače. Pitanja i nervoza bili su primjetni među hodočasnicima okupljenima na središnjem vatikanskom trgu, jer nisu znali uzroke kašnjenja.

No, papa Franjo je na svoj način još zadihan to jednostavno objasnio:
“Prije svega moram vam se ispričati zbog kašnjenja. Dogodila se jedna nezgoda. Ostao sam zatočen u liftu 25 minuta. Došlo je do pada napona i lift se zaustavio. Hvala Bogu stigli su vatrogasci – hvala im puno – i nakon 25 minuta rada uspjeli su ga pokrenuti. Jedan pljesak, molim, za vatrogasce.”

Papin nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji 

Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje ove nedjelje (usp. Lk 14, 1.7-14) pokazuje nam Isusa kako sudjeluje na gozbi u kući nekog prvaka farizejskog. Isus gleda i promatra kako uzvanici trče, žure se da si osiguraju prva mjesta. To je prilično raširen stav čak i u naše dane, i to ne samo kad smo pozvani na ručak: obično se traži prvo mjesto zato da bi se potvrdilo tobožnju nadmoćnost nad drugima.

U stvarnosti, ta utrka za prvim mjestima šteti zajednici, i građanskoj i crkvenoj, jer uništava bratstvo. Svi znamo te ljude: laktaše, koji se probijaju ne bi li se penjali sve više i više… Oni čine zlo bratstvu, štete bratstvu. Suočen s tim prizorom, Isus pripovijeda dvije kratke prispodobe.

Prva je prispodoba upućena onome koji je pozvan na gozbu i poziva ga da ne sjeda na prvo mjesto, „da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi mjesto ovome’“. Prava sramota! „Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto“ (rr. 8-9). Umjesto toga, Isus nas uči da imamo suprotan stav: „Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ‘Prijatelju, pomakni se naviše!’“ (r. 10). Stoga ne smijemo samoinicijativno tražiti pažnju i uvažavanje drugih, nego pustimo eventualno drugima da nam ih ukažu.

Isus nam uvijek pokazuje put poniznosti – moramo se naučiti putu poniznosti! – jer je to najautentičniji put, koji omogućuje i autentične odnose.
Prava poniznost, a ne lažna poniznost, ona koja se u Pijemontu naziva mugna quacia, ne, ne ta. Prava poniznost.

U drugoj prispodobi Isus se obraća onome koji poziva i, govoreći o načinu odabira uzvanika, kaže mu: „kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti“ (rr. 13-14). I ovdje Isus potpuno ide protiv struje, očitujući kao i uvijek logiku Boga Oca. Dodaje također ključ za tumačenje ovoga svoga govora. A koji je to ključ? Obećanje: ako budeš tako činio, „uzvratit će ti se… o uskrsnuću pravednih“ (r. 14). To znači da će oni koji se budu ponašali na taj način imati Božju nagradu, mnogu veću od ljudskog uzvraćanja: činim ti ovu uslugu očekujući da ti meni učiniš drugu. Ne, to nije kršćanski.

Skromna velikodušnost je kršćanska. Ljudski uzvrat, naime, obično narušava odnose, čini ih „komercijalnim“, uvodeći osobni interes u odnos koji bi trebao biti velikodušan i slobodan. Isus nas, naprotiv, poziva na nesebičnu velikodušnost, da nam otvori put prema mnogo većoj radosti, radosti što smo dionici same ljubavi Boga koji nas očekuje, sve nas, na nebeskoj gozbi.

Neka nam Djevica Marija, „ponizna i viša od svih stvorenja“ (Dante, Raj, XXXIII, 2), pomogne da prepoznamo sebe onakvima kakvi jesmo, tj. maleni; i nalazimo radost u davanju bez uzvrata.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,
Danas, 1. rujna, obilježava se Svjetski dan molitve za brigu o stvorenome svijetu. Ekumenska je to molitva koja potiče buđenje svijesti i predano zalaganje oko zaštite našeg zajedničkog doma počevši od održivijeg osobnog i obiteljskog načina života. Od danas do 4. listopada, blagdana svetog Franje Asiškog, vrijeme je pogodno za uzdizanje hvale Bogu za sva njegova stvorenja i za preuzimanje odgovornosti spram vapaja Zemlje.

U sljedeću srijedu, ako se Bogu tako svidi, krećem na apostolsko putovanje u Afriku, kako bih posjetio narode Mozambika, Madagaskara i Mauricijusa. Molim vas da me pratite molitvom kako bi ovaj pastoralni posjet donio željene plodove.

Dana 5. listopada održat ću Konzistorij za imenovanje desetorice novih kardinala. Njihovo porijeklo izražava misijski poziv Crkve koja nastavlja naviještati milosrdnu Božju ljubav prema svim ljudima na zemlji.

Evo imena novih kardinala:

Mons. Miguel Angel Ayuso Guixot, MCCJ – predsjednik Papinskog vijeća za međureligijski dijalog.
Mons. José Tolentino Medonça – arhivar i knjižničar Svete Rimske Crkve.
Mons. Ignacije Suharyo Hardjoatmodjo – nadbiskup Jakarte.
Mons. Juan de la Caridad García Rodríguez – nadbiskup San Cristóbal de la Habane.
Mons. Fridolin Ambongo Besungu, OFM Cap. – nadbiskup Kinshase.
Mons. Jean-Claude Höllerich, SJ – nadbiskup Luksemburga.
Mons. Alvaro L. Ramazzini Imeri – biskup Huehuetenamga.
Mons. Matteo Zuppi – nadbiskup Bologne.
Mons. Cristóbal López Romero, SDB – nadbiskup Rabata.
Preč. o. Michael Czerny, SJ – podtajnik Odjela za migrante – Dikasterij za služenje cjelovitom ljudskom razvoju.

Zajedno s njima pridružit ću članovima Kardinalskog zbora dvojicu nadbiskupa i jednoga biskupa koji su se istaknuli u svome služenju Crkvi. To su:

Mons. Michael Louis Fitzgerald – umirovljeni nadbiskup Neptea
Mons. Sigitas Tamkevicius, SJ – umirovljeni nadbiskup Kaunasa
Mons. Eugenio Dal Corso, PSDP – umirovljeni biskup Benguele

Molimo za nove kardinale kako bi mi, potvrđujući svoju privrženost Kristu, pomagali u mojoj službi rimskog biskupa za dobro čitavog Božjeg naroda.

misija / ika