Urbi et orbi 634

Sveti Otac: Nuncij koji zaboravi da je Božji čovjek uništava samoga sebe i druge i nanosi štetu Crkvi

Sveti Otac: Nuncij koji zaboravi da je Božji čovjek uništava samoga sebe i druge i nanosi štetu Crkvi
Nuncij je čovjek Crkve, rekao je Papa u obraćanju sudionicima sastanka papinskih predstavnika

Papa Franjo primio je 13. lipnja u Klementovoj dvorani Apostolske palače u audijenciju sudionike sastanka papinskih predstavnika koji se održava u Vatikanu od 12. do 15. lipnja.

U svojem obraćanju Papa je podijelio s njima „neke jednostavne i osnovne zapovijedi“ koji će im pomoći „živjeti bolje svoje poslanje s istim oduševljenjem kojim su vršili svoj prvi mandat i s istom gorljivom raspoloživošću kojom ste započeli svoju službu“.

To je, pojasnio je Papa u svom opširnom govoru koji je predan papinskim predstavnicima, svojevrsni “dekalog” koji je, zapravo, preko vas upućen i vašim suradnicima i, štoviše, svim biskupima, svećenicima i posvećenim osobama koje susrećete u svim dijelovima svijeta.

Nuncij je Božji čovjek, glasi „prva zapovijed“. Biti Božji čovjek znači slijediti Boga u svemu i za sve, s radošću slušati njegove zapovijedi, živjeti za ono Božje a ne ono svjetovno, posvetiti mu slobodno sva dobra prihvaćajući velikodušno duh trpljenja koje se podnosi zbog vjere u Njega. Božji čovjek se ne poigrava sa svojim bližnjim i ne vara ga ni obmanjuje, ne kleveta i ne ogovara, čuva duh i srce čistima, čuvajući oči i uši od prljavštine svijeta. Ne da se prevariti ljudskim vrijednostima, nego je poučljiv Božjoj riječi kako bi prosudio što je mudro i dobro. Nuncij koji zaboravi da je Božji čovjek uništava samoga sebe i druge i nanosi štetu Crkvi kojoj je posvetio svoj život, upozorio je Papa.

Nuncij je čovjek Crkve, nastavio je Papa u svom obraćanju sudionicima sastanka papinskih predstavnika na kojem sudjeluje 103 papinska predstavnika, od kojih 98 apostolskih nuncija i pet stalnih promatrača Svete Stolice. On prestaje biti „čovjek Crkve“ kad počne loše postupati sa svojim suradnicima, osobljem, časnim sestrama i zajednicom Nuncijature kao loš gospodar a ne kao pastir i otac. Ružno je vidjeti nuncija koji traži raskoš, „markiranu“ odjeću i predmete a živi među ljudima koji žive u oskudici. To je protusvjedočanstvo!, istaknuo je Papa. Najveća čast za čovjeka Crkve jeste ta da bude „sluga sviju“, dodao je.

Nuncij je čovjek pun apostolskog žara i čovjek pomirenja, nastavio je Papa stavivši na srce nuncijima da budu ljudi pomirenja, zajedništva, dijaloga i pomirenja. Nuncij mora nastojati uvijek ostati nepristran i objektivan, kako bi sve strane našle u njemu pravednog sudca koji nastoji iskreno braniti i štititi samo pravdu i mir, dodao je Sveti Otac.

Nuncij je Papin čovjek, glasi „peta zapovijed“ koju je Papa podijelio s nuncijima. Kao papinski predstavnik ne predstavlja samoga sebe nego Petrova nasljednika i djeluje u njegovo ime u krajevnoj Crkvi i pri vlastima, to jest konkretizira, ostvaruje i simbolizira Papinu prisutnost među vjernicima i narodima. Lijepo je što se u nekim zemljama nuncijaturu naziva „Papinom kućom“, primijetio je Papa dodavši kako nuncij mora biti bliz vjernicima, svećenicima, krajevnim biskupima kao i diplomatima i političarima te posjećivati zajednice koje Papa ne uspijeva pohoditi, jamčeći im Kristovu i blizinu Crkve.

Nuncij je čovjek inicijative, to jest „jedna pozitivno znatiželjna osoba, puna dinamizma i poduzetnosti; kreativna osoba i urešena hrabrošću“ koja ne dopušta da je u nepredvidljivim situacijama obuzme panika nego je mirno, s intuicijom i maštom, nastoji okrenuti u svoju korist i pozitivno je riješiti.

Nuncij je čovjek posluha. Krepost posluha je neraskidivo povezana sa slobodom, jer samo u slobodi možemo istinski iskazivati posluh i samo u poslušnosti evanđelju ulazi se u puninu slobode. Poziv kršćanina i, u ovom kontekstu, nuncija jest poziv slijediti stil Isusa Nazarećanina koji je bio potpuno poslušan Ocu. Poslušnost Bogu ne može se odijeliti od poslušnosti Crkvi i poglavarima, dodao je Sveti Otac podsjećajući kako sveti Augustin pridaje poslušnosti jednaku važnost kao i ljubavi, poniznosti, mudrosti, koje su od temeljne važnosti, tako da ne može biti prave ljubavi, iskrene poniznosti i istinske mudrosti osim u ozračju posluha. 

Nuncij koji ne živi krepost posluha – pa i onda kad je to teško i protivi se njegovom osobnom stajalištu – je poput putnika koji izgubi kompas, izlažući se tako opasnosti da promaši cilj. Pravo je protusvjedočanstvo pozivati druge na posluh a sam biti neposlušan, rekao je Papa.

Nuncij je čovjek molitve, nastavio je Papa te istaknuo: Prisnost s Isusom Kristom mora biti svakodnevna hrana papinskoga predstavnika, jer je to hrana koja dolazi iz sjećanja na prvi susret s Njim i zato što također sačinjava svakodnevni izraz vjernosti njegovu pozivu. Potrebna je ta prisnost s Isusom Kristom u molitvi, u euharistijskom slavlju – koje se nikada ne smije propuštati – u službi milosrđa. Nuncij – i svi mi – bez molitvenog života, izlaže se opasnosti da ne ispuni sve gore spomenute zahtjeve. Bez molitve postajemo puki službenici, vječito nezadovoljni i isfrustrirani. Molitveni je život svjetlo koje obasjava sve drugo i cjelokupno djelovanje nuncija kao i njegovo poslanje, dodao je Sveti Otac.

Nuncij, rekao je na kraju Papa, je čovjek djelatne ljubavi koji se razdaje u djelima ljubavi, osobito prema siromašnima i marginaliziranima: samo će tako moći u punini ostvariti svoje poslanje i očinstvo. Djelatna ljubav mora nas navesti da budemo oprezni u prihvaćanju darova koji se nude kako bi se zasjenilo našu objektivnost i, u nekim slučajevima, nažalost, kupilo našu slobodu, upozorio je Papa.

Na kraju je Papa istaknuo kako je nuncij čovjek poniznosti te je zaključio „dekalog“ s krepostima poniznosti citirajući „Litanije poniznosti“ sluge Božjega kardinala Rafaela Merryja del Vala (1865.-1930.), državnog tajnika i suradnika svetoga Pija X.

misija / ika