Urbi et orbi 840

Papa slavio misu u katoličkoj katedrali i molio Očenaš s patrijarhom u pravoslavnoj katedrali u Bukureštu

Papa slavio misu u katoličkoj katedrali i molio Očenaš s patrijarhom u pravoslavnoj katedrali u Bukureštu
FOTO REUTERS / Remo Casilli

Papa Franjo predvodio je na blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije, 31. svibnja, euharistijsko slavlje u katedrali Sv. Josipa u Bukureštu.

Komentirajući u propovijedi evanđeoski odlomak iz misnih čitanja, istaknuo je tri dragocjena elementa koji se rađaju gledajući Mariju, prvu učenicu; primijetio je da Marija hoda, susreće i raduje se. Hod od Nazareta do Zaharijine i Elizabetine kuće prvo je Marijino putovanje koje se spominje u Svetom pismu. Prvo od mnogih. Ići će iz Galileje u Betlehem, bježat će u Egipat da spasi dijete od Heroda; svake će godine o Pashi ići u Jeruzalem i na kraju će svoga Sina slijediti do Golgote, rekao je Papa, prenosi Vatican News.

Ta putovanja imaju zajedničko obilježje: nikada nisu bila laka i zahtijevala su hrabrost i strpljenje, rekao je Sveti Otac, u nazočnosti više od 26.000 vjernika, koliko ih se okupilo u katedrali i pred njom, te je s Marije pogled usmjerio na mnoge žene, majke i bake, koje u skrovitosti, uz žrtvu, samoodricanje i predanost, oblikuju sadašnjost i tkaju snove sutrašnjice. Gledajući Mariju i mnoga majčinska lica, stječe se i potiče iskustvo nade koja rađa i otvara budućnost, kazao je papa Franjo, uvjeravajući da ima prostora za nadu.

Komentirajući susret Marije i Elizabete, Papa je rekao da se tako susreću mladi i stari koji su jedni u drugima sposobni probuditi ono najbolje. To je čudo izazvano kulturom susreta, u kojoj nitko nije odbačen ili etiketiran, već je, naprotiv, svatko tražen i potreban kako bi se vidjelo Gospodinovo lice. Duh Sveti ohrabruje nas da iziđemo iz nas samih, iz naše zatvorenosti i izdvojenosti, kako bi nas naučio vidjeti više od vanjštine te nam dao priliku da o drugima govorimo dobro, rekao je papa Franjo.

Marija se raduje jer je nositeljica Emanuela, „Boga s nama“.

Bez radosti ostajemo paralizirani, robovi svoje žalosti. Često problem vjere nije toliko nedostatak sredstava i struktura, količine, postojanja onih koji nas ne prihvaćaju. Problem je vjere nedostatak radosti.

Kada živimo u nepovjerenju, zatvoreni u sebe, suprotstavljamo se vjeri jer, umjesto da se osjećamo kao djeca za koju Bog čini velike stvari, umanjujemo sve na mjeru naših problema i zaboravljamo da nismo siročad: imamo Oca među nama, moćnoga Spasitelja, rekao je Papa.

Marija, malena i ponizna, počinje od Božje veličine te, bez obzira na svoje probleme, koji nisu bili mali, ostaje u radosti jer se u svemu pouzdaje u Gospodina. Podsjeća nas da Bog uvijek može učiniti čudo ako ostanemo otvoreni Njemu i našoj braći – rekao je Sveti Otac te se osvrnuo na velike svjedoke u rumunjskoj povijesti, jednostavne ljude koji su se usred progona pouzdavali u Boga. Nisu se uzdali u svijet, nego u Gospodina, i tako su išli naprijed.

Htio bih zahvaliti tim skromnim pobjednicima, tim svecima koji nam pokazuju put, kazao je papa Franjo te je na kraju prisutne potaknuo da se poput Marije ne boje biti nositelji blagoslova koji je Rumunjskoj potreban. Također ih je potaknuo da budu promicatelji kulture susreta koja pobija ravnodušnost i podjelu, te omogućuje zemlji da snažno očituje Gospodinovo milosrđe.

Pravoslavne vjere je 87% Rumunja, 7% su katolici i to grkokatolici bizantskoga obreda u jedinstvu s Rimom od godine 1700., njih oko 738.000 vjernika i govore rumunjski jezik, a ostalo su katolici latinskoga obreda koji govore rumunjski, madžarski, njemački, poljski ili slovački jezik. Njihovi su odnosi dobri, održavaju zajednička plenarna zasjedanja biskupskih konferencija. Pored njih postoji i manja skupina armenskoga obreda. U doba progona u dijaspori je izrasla jaka rumunjska grkokatolička zajednica – u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Europi. Za njihovu pastoralnu skrb papa Franjo 2018. imenovao je apostolskoga vizitatora Cristiana Dumitra Crisana.

Nakon susreta sa Stalnim sinodom Rumunjske pravoslavne Crkve, papa Franjo je u petak 31. svibnja poslijepodne otišao u novu, još nedovršenu, pravoslavnu katedralu Spasa naroda u Bukureštu, gdje je održana molitva Očenaša.

Papu je ispred katedrale dočekao patrijarh Daniel te su zajedno pošli do oltara. Katedrala je inaugurirana u studenom 2018., ali će potpuno biti završena 2024. godine. Tijekom apostolskog putovanja u Rumunjsk u svibnju 1999. godine, sv. Ivan Pavao II. darovao je 200.000 dolara za njezinu gradnju, te je njegovo ime upisano u popis darovatelja.

‘Oč naš’ nije molitva koja umiruje, nego je ona vapaj pred pomanjkanjem ljubavi u našem vremenu, pred individualizmom i ravnodušjem koji obeščašćuju Tvoje ime, Oče. Pomogni nam da budemo gladni darivanja sebe, istaknuo je papa Franjo u pripremi za molitvu Očenaša, koju, kako je rekao, želi moliti za put bratstva te kako bi Rumunjska uvijek bila dom svih ljudi, zemlja susreta, vrt u kojemu cvatu pomirenje i zajedništvo.

Razmišljajući o pojedinim zazivima u Očenašu, Papa je zazvao Oca da nam pomogne ne suditi brata za njegova djela i njegove ograničenosti, nego prihvatiti ga prije svega kao Njegovo dijete. Oca, koji je na nebesima, molio je, osim toga, za sklad koji na zemlji ne znamo čuvati.

Molimo to po zagovoru brojne braće i sestara u vjeri koji borave na nebesima nakon što su vjerovali, ljubili i mnogo trpjeli, pa i naših dana, samo zato što su kršćani, rekao je Papa.

Poput njih i mi želimo posvećivati Tvoje ime stavljajući ga u središte svih svojih interesa. Neka nas Tvoje ime, Gospodine, a ne naše, potiče i budi u primjeni ljubavi, napomenuo je te istaknuo koliko se puta zadržavamo na traženju darova i nizanju zahtjeva, zaboravljajući da je najvažnije slaviti Božje ime, klanjati Mu se, kako bismo u osobi brata kojega je stavio kraj nas prepoznali Njegov živi odraz.

U iščekivanju smo Tvojega kraljevstva. To tražimo i želimo jer vidimo da ga ne slijede dinamike današnjega svijeta kojima upravljaju logike novca, interesa i moći.

Dok smo uronjeni u sve veći konsumizam, pomogni nam odreći se udobnih sigurnosti moći, varljivih čari mondenosti, ispraznoga uvjerenja da smo samodostatni. Neka bude volja Tvoja, a ne naša. Božja je volja spas sviju.

Pomogni nam, Oče, i pošalji nam Duha Svetoga, da nas potakne naviještati radosnu vijest Evanđelja izvan granica naših pripadnosti, jezika, kultura i nacija.

Svakoga nam je dana potreban On, kruh naš svagdašnji, rekao je potom Papa te istaknuoaa. On je kruh života po kojemu se osjećamo voljena djeca, te koji taži glad svake naše samoće. On je kruh služenja; lomeći se kako bi bio naš sluga, od nas traži da si uzajamno služimo. Oče, dok nam daruješ kruh svagdašnji, potakni u nama nostalgiju za bratom, potrebu da mu služimo.

Molimo Te i kruh sjećanja, milost da ojačamo zajedničke korijene našega kršćanskog identiteta, korijene prijeko potrebne u vremenu u kojemu bi se čovječanstvo, a posebno mladi naraštaji, mogli osjetiti iskorijenjeni.

Neka kruh koji molimo nadahne u nama želju da budemo strpljivi njegovatelji zajedništva koji se ne umaraju u nastojanju da proklije sjeme jedinstva, da se poveća dobro, da uvijek djeluju uz brata, bez sumnji i udaljenosti, u zajedničkom postojanju pomirenih različitosti. (…)

Pomogni nam, Oče, da ne popustimo strahu, da u otvorenosti ne vidimo opasnost; da imamo snage praštati i hoditi, i hrabrosti da se ne zadovoljimo mirnim životom, te uvijek, transparentno i iskreno, tražimo lice brata, rekao je na kraju papa Franjo, prenosi Vatican News.

misija / ika