Urbi et orbi 631

Kardinal Cupich: Za sistemske greške u sankcioniranju svećenika krive su pukotine u komuniciranju

Kardinal Cupich: Za sistemske greške u sankcioniranju svećenika krive su pukotine u komuniciranju
Otac Federico Lombardi, papa Frane i kardinal Blaise Cupich / VATICAN MEDIA

Drugo izlaganje na susretu „Zaštita maloljetnika u Crkvi“ održao je čikaški nadbiskup kardinal Blaise Cupich, član Organizacijskog odbora. U svom izlaganju na temu „Sinodalnost – zajednički odgovor“ istaknuo je temeljnu važnost vjernika laika u pristupu i suočavanju s problemom spolnog zlostavljanja u Crkvi.

Spominjući osobno iskustvo susreta s majkom djevojčice koja je prije punih šezdeset godina stradala u požaru, kardinal je istaknuo i da ga je majčina ljubav podsjetila kako „nažalost, mnogi naši ljudi, ne samo žrtve ili obitelji žrtava, nego i brojni vjernici pitaju se mogu li crkveni vođe u potpunosti razumjeti tu stvarnost, posebno kad vide koliko se malo pozornosti posvećuje zlostavljanoj djeci ili, još gore, kad se to zataškava da bi se zaštitilo zlostavljača ili pak instituciju“.

Za Crkvu koja bi htjela biti brižna majka, a suočena sa svećeničkim spolnim zlostavljanjem, četiri su stožera načela „acountability“: slušanje, svjedočenje laika, kolegijalitet i praćenje. To iziskuje da se stvore strukture i pravni propisi kako bi se izrijekom potvrdilo dužnost zaštite mladih i ranjivih osoba, kloneći se svake napasti klerikalizma, istaknuo je.

Drugi temelj, koji mora usmjeravati svaku strukturalnu reformu koja se tiče spolnih zlostavljanja u sinodalnoj Crkvi jest „isticanje da svaki član Crkve ima odlučnu ulogu u pomaganju da se eliminira strašnu stvarnost seksualnog zlostavljanja od strane svećenika“. U najvećem dijelu naši vjernici laici, posebno očevi i majke s velikom ljubavi prema Crkvi, su na dirljiv način i snažno naglašavali koliko su zataškavanje, tolerancija klera i spolno nasilje nespojivi s onim što Crkva jest i sa samim njezinim značenjem.

„Majke i očevi su nas pozvali na odgovornost, jednostavno zato što ne mogu razumjeti kako smo mi, biskupi i redovnički poglavari, često bili slijepi pred težinom i štetama seksualnog zlostavljanja djece“, rekao je kardinal:

„Roditelji su svjedoci dvojake stvarnosti koja danas mora zaživjeti u Crkvi: stalni napor da se iskorijene seksualna zlostavljanja od strane svećenstva i odbacivanje klerikalne kulture koja je tako često izazivala zlostavljanje“.

„Istinska sinodalnost u Crkvi – nastavio je Cupich – poziva nas da promatramo ovo široko svjedočanstvo vjernikâ laikâ, moćno i kadro potpomoći poslanje radi kojeg smo se ovdje zajedno okupili iz svih država, u potrazi za sigurnošću djece Božje“. Stoga je potrebno „u sve napore koji se ulažu integrirati široko sudjelovanje laika kako bi se identificirale i izgradile strukture odgovornosti za sprečavanje seksualnog zlostavljanja od strane svećenstva“.

Pažnju treba posvetiti stvaranju mehanizama neovisnog izvješćivanja – jedan je od kardinalovih prijedloga – „u obliku za to namijenjene telefonske linije i / ili usluge web portala za primanje i prosljeđivanje optužbi izravno apostolskom nunciju, metropolitu optuženog biskupa ili, ako je potrebno, njegovom zamjeniku ili bilo kojem stručnjaku laiku predviđenom uredbama koje su utvrdile biskupske konferencije“.

„Sudjelovanje stručnjakâ laikâ za pružanje pomoći od sada pa nadalje postaje nešto nezaobilazno za dobro vođenje procesa i vrijednost transparentnosti“, istaknuo je Cupich. Po njemu „treba uspostaviti druge zahtjeve i postupke za izvješćivanje odgovarajućih crkvenih vlasti od strane pripadnika klera koji su upoznati s lošim vladanjem biskupa“. Usto, prema kardinalu, „bit će korisno usvojiti jasne proceduralne postupke ukorijenjene u tradicijama i strukturama Crkve, ali istodobno zadovoljiti suvremene potrebe identificiranja i istraživanja potencijalno nezakonitog ponašanja biskupa“.

Odgovornost u biskupskom zboru, obilježena sinodalnošću, može i treba biti oblikovana tako da postane čvrsta mreža vodstva, milosti i potpore koja neće ostaviti pojedinca samoga u teškim situacijama ili se oslanjati na lažni dojam da Sveta Stolica mora dati sve odgovore.

Strukture izvješćivanja, istrage i procjene tvrdnji žrtava mora se uvijek oblikovati i procjenjivati u skladu s razumijevanjem onoga što žrtve prolaze dok prilaze Crkvi i traže pravdu. Svaka žrtva nasilja koja se približava Crkvi, bilo da on ili ona traže utjehu ili pravdu, naknadu ili pomirenje, je poziv Crkvi da zaista bude samilosna, puna nježnosti i blagosti, istaknuo je u svome izlaganju kardinal Cupich.

Različite komisije i biskupske konferencije poslali su neke prijedloge kao materijal za razmatranje i promišljanje na Susretu o zaštiti maloljetnika u Crkvi. Prijedloge je sudionicima susreta „Zaštita maloljetnika u Crkvi“ na početku susreta 21. veljače predao papa Franjo riječima: „Kao pomoć, želio bih s vama podijeliti neke važne kriterije koje su formulirale razne biskupske komisije i konferencije koje će pomoći u našem razmišljanju“. Donosimo popis prijedloga/smjernica predstavljenih na početku vatikanskog sastanka na vrhu posvećenog zlostavljanju maloljetnika:

1. Pripremiti praktični priručnik s mjerama koje bi vlasti trebale poduzeti kada se pojavi slučaj nasilja.
2. Okupiti strukture za slušanje, sastavljene od stručnih i učenih osoba, u kojima će se provoditi prvo razlučivanje slučajeve navodnih žrtava.
3. Uspostaviti kriterije za izravno uključivanje ordinarija ili redovničkog poglavara/ice.
4. Provoditi zajedničke procedure za ispitivanje optužbi, zaštitu žrtava i pravo optuženih na obranu.
5. Obavijestiti građanske i i više crkvene vlasti, sukladno civilnim i crkvenim uredbama.
6. Periodično obnavljati protokole i uredbe, s ciljem očuvanja zaštićenog okružja za maloljetnike u svim pastoralnim strukturama. Ti protokoli i uredbe moraju biti utemeljeni na integriranim načelima pravde i milosrđa, kako bi djelovanje Crkve i na ovome polju bilo u skladu s njezinim poslanjem.
7. Uspostaviti posebne protokole za istraživanje optužbi protiv biskupâ.
8. Pratiti, štititi i liječiti žrtve, nudeći im svu potrebnu potporu do potpunog oporavka.
9. Povećati svijest o uzrocima i posljedicama spolnog zlostavljanja kroz inicijative koje će se organizirati u sklopu trajne formacije biskupâ, redovničkih poglavara, klerikâ i pastoralnih djelatnika.
10. Osmisliti nove oblike pastoralne skrbi za zajednice ranjene zlostavljanjima te pokorničke i prakse rehabilitacije za počinitelje.

11. Osnažiti suradnju sa svim ljudima dobre volje i djelatnicima masovnih medija, kako bi se prepoznavalo i odvojilo stvarne slučajeve zlostavljanja od lažnih te lažne optužbe, glasine i ocrnjivanja (usp. Govor Rimskoj kuriji, 21. prosinca 2018.).
12. Podići minimalnu dob za ženidbu na 16 godina
13. Uspostaviti pravila koja reguliraju i podupiru sudjelovanje stručnjakâ laikâ u istragama i različitim stupnjevima procjene u kanonskim postupcima koji se tiču spolnog nasilja ili zloporabe moći.


14. Pravo na obranu: načelo prirodnoga i kanonskog prava o pretpostavki nevinosti mora se također čuvati sve dok ne bude dokazana krivnja. Zato je nužno ne dopustiti objavljivanje popisa optuženih čak ni u biskupijama, prije preliminarne istrage i konačne presude.
15. Obdržavati tradicionalno načelo razmjernosti kazne počinjenom zlodjelu i odlučiti da svećenici i biskupi proglašeni krivima zbog spolnog zlostavljanja moraju napustiti javnu službu.
16. Uvesti pravila koja se tiču sjemeništaraca i kandidata za svećeništvo ili posvećeni život. Osigurati da im programi početne i trajne formacije pomažu u razvoju njihove ljudske, duhovne i psihičke te spolne zrelosti, kao i njihovih međusobnih odnosa i ponašanja.
17. Osigurati da psihološku procjenu kandidata za svećeništvo i posvećeni život provode kvalificirani i provjereni stručnjaci.
18. Uspostaviti pravila kojima se uređuje prijelaz sjemeništaraca ili redovničkih kandidata iz jednog sjemeništa u drugo, kao i svećenika ili redovnika/redovnice iz jedne biskupije ili družbe u drugu.

19. Stvoriti obavezna pravila ponašanja za sve svećenike, redovnike/redovnice, pomoćno osoblje i volontere kako bi se postavilo odgovarajuće granice u osobnim odnosima. Posebno treba odrediti nužne uvjete za osoblje i volontere i provjeriti jesu li eventualno u prošlosti počinili kakvo kažnjivo djelo.
20. Predstaviti sve informacije i činjenice o opasnostima zlostavljanja i njihovim učincima te kako prepoznati znakove zlostavljanja i kako prijaviti sumnju na spolno zlostavljanje. Sve se mora činiti u suradnji s roditeljima, učiteljima, stručnjacima i građanskim vlastima.
21. Tamo gdje to još nije učinjeno, treba uspostaviti tijelo lako dostupno žrtvama koje bi htjele prijaviti eventualno zlodjelo. To tijelo bi trebalo imati određenu autonomiju s obzirom na mjesne crkvene vlasti. Ono bi, također, trebalo uključivati stručnjake (klerike i laike) koji će znati izraziti pažnju i skrb Crkve prema onima koji se, na tome području smatraju povrijeđenima nepriličnim pristupom od strane klerikâ.

misija / ika