Urbi et orbi 179

Papa Pio XII. spasio je stotine tisuća Židova progonjenih od nacista

Papa Pio XII. spasio je stotine tisuća Židova progonjenih od nacista
Šezdeseta je godišnjica smrti pape Pija XII. čiji je pontifikat snažno opečaćen Drugim svjetskim ratom

Šezdeseta je godišnjica smrti pape Pija XII., najkontroverznijeg poglavara Katoličke crkve XX. stoljeća, čiji je pontifikat snažno opečaćen Drugim svjetskim ratom, a njegova uloga u globalnim zbivanjima tih vremena i danas je predmet prijepora među povjesničarima.

Za jedne je Pio XII. vrijedan oltara, pontifeks koji je nakon što su nacisti zauzeli Italiju 1943. spasio stotine tisuća života progonjenih Židova, otvorivši im vrata samostana i crkvenih kuća u Italiji, stalno održavajući kontakte sa zapadnim saveznicima, s druge strane zamjera mu se što je kao svoju taktiku djelovanja izabrao šutnju; javno je kritizirao nacionalsocijalizam do 1942. a onda utihnuo, procijenivši kako bi opstanak Katoličke crkve u otvorenom sukobu s Hitlerom prouzročio njezino fizičko uništenje. S druge strane, koliko se bojao nacizma, toliko ga je bilo strah komunizma i utjecaja SSSR-a u Europi.

Nakon rata nije reagirao na aktivnosti crkvenih ljudi koji su omogućili logistiku 'štakorskog kanala' kojim su pobornici fašizma i nacizma, a među njima i mnogobrojni ratni zločinci odmaglili u Latinsku Ameriku, pri čemu su priličnu ulogu imale i obavještajne službe SAD-a, probravši, primjerice, Hitlerove znanstvenike koje su uzeli sebi, ali i propustivši mnoge zločince poput Ante Pavelića kako bi ih kontrolirali oni, a ne Rusi. Stoga je ovaj papa nedugo nakon smrti u zemljama Istočnog bloka nazivan čak i 'Hitlerovim papom', što Vatikan odbacuje kao potpuno neprihvatljivo s obzirom na zasluge u spašavanju, u prvom redu Židova, ali i ostalih protivnika Hitlerova režima putem mreže katoličkih ustanova još od 1933.

Enciklike iz aviona

Eugenio Maria Giuseppe Giovanni Pacelli, rođen je u Rimu 1876., u obitelji koja je pripadala Crnom plemstvu, izabran je za novog papu nakon samo tri kruga glasanja u konklavama 2. ožujka 1939. godine kad se nad svijetom natkrila zlokobna magla krvavog rata.

Nije Pacelli izabran slučajno: kao državni tajnik imao je ulogu u sastavljanju enciklike pape Pija XI. objavljene u ožujku 1937. pod nazivom 'Mit brennender Sorge - S gorućom brigom' u kojoj je papa kritizirao povrede slobode Katoličke crkve u Njemačkoj, a najveći dio dokumenta bio je posvećen osudi nacističkog neopoganstva, idolatrije, mita o rasi i krvi. Napisana je na njemačkom jeziku, tiskana u 300 tisuća primjeraka i tajno raspačavana po Njemačkoj, te javno objavljena na Cvjetnicu 1937. godine, što je urodilo nacističkim progonom svih koji su je dijelili, zatvorene su katoličke tiskare i škole, te niz samostana i teoloških fakulteta.

Kardinal Pacelli, papa Pio XII. izabran je kao čovjek potreban Crkvi tog vremena; protivnik je nacizma i komunizma, vjerski i diplomatski potpuno opremljen za doba kaosa, a bio je i na terenu: od 1917. kao nuncij u Bavarskoj, a od 1920. do 1929. kao nuncij u Berlinu pratio je Hitlerov uspon u politici, u izvješćima spominjući nacizam kao antikatolički pokret.

Već u prvoj enciklici 'Summi Pontificatus' iz 1939. godine osuđuje kult države u nacionalsocijalizmu i fašizmu, odbacuje podjelu prema rasi i osuđuje progone Židova. Saveznički zrakoplovi bacali su tisuće papinih tiskanih enciklika iznad Njemačke, a Hitlerova mladež imala je zadatak sve primjerke skupiti i uništiti. Pio XII. iskoristio je i prednosti širenja poruka putem radija pozivajući na mir, osuđujući genocid nad Židovima i pozivajući na prava nacionalnih manjina.

U Rim ujesen 1943. ulaze nacističke trupe i započinje prvi progon Židova, nekoliko stotina odvedeno ih je u Auschwitz. Papa uzalud upućuje molbu za prestanak deportacije zapovjedniku SS-a Heinrichu Himmleru koji ga ignorira. Papa se u tom trenutku odlučuje za taktiku posvemašnje šutnje i konkretne pomoći progonjenima.

Potajno potiče samostane, sjemeništa, bolnice, knjižnice, sveučilišta da otvore vrata Židovima, u akciju spašavanja uključuje se 235 samostana, a u svoju rezidenciju u Castel Gandolfu sklanja čak tri tisuće Židova, dok su stotine primljene u Vatikanski grad, te raspoređene po crkvenim i privatnim stanovima.
Rimski židovski kroničar Michael Togliacozzo, koji je i sam spašen u jednom od sjemeništa, smatra da je papinim posredstvom spašeno oko 80 posto rimskih Židova.

Dijelio vize ugroženima

Zašto je šutio? Papa je smatrao kako bi javnim prosvjedom dolio ulje na vatru, i Hitlerovu režimu, koji se ionako nakon rata mislio obračunati s katoličanstvom i uspostaviti neopogansku religiju, omogućio još lakše i brže uništavanje Katoličke crkve. No, kritike su mu upućivane zbog šutnje o zločinima nad poljskim katolicima, logorima smrti, nazivan je antisemitom.

Među onima koji su stali na papinu stranu bio je Robert Kempner, delegat SAD-a u Vijeću za ratne zločine u Nürnbergu:
- Svaki pokušaj propagande Katoličke crkve protiv Hitlerova Reicha ne bi bio samo samoubojstvo, nego bi potaknuo pogubljenje još više Židova i svećenika – tvrdi Kempner, a židovski povjesničar Pinchas Lapide procjenjuje broj spašenih osoba papinom intervencijom na 850 tisuća, što je, po njemu, više nego što su ih spasile sve ostale vjerske zajednice i civilne organizacije zajedno.

- Tamo gdje bi papa najradije glasno vikao, od njega se nažalost ponekad zahtijeva oprezna šutnja – tumačio je sam Pio XII., a kao prilog papinoj naklonjenosti progonjenim Židovima pod nacizmom navodi se i kako je još kao državni tajnik nakon Kristalne noći 1933. godine omogućio izdavanje viza ugroženima koji su bježali iz Njemačke, takvih je bilo oko dvjesto tisuća i većina nikad nije doznala tko im je omogućio izlaz.

Kako bi se dijelom rasvijetlila papina uloga u Drugom svjetskom ratu, papa Pavao VI. naložio je tiskanje zbirke akata iz raznih spisa tajnog vatikanskog arhiva, no kompletna dokumentacija o tom vremenu bit će dostupna znanstvenicima tek za deset godina, 2028. godine. Vjerojatno, sve dotad, svijet će s papom Pijom XII. postavljati njegovo pitanje iz govora 1952. godine:
- Quid est quod ultra debuimus fecere, et non fecimus? Što smo još mogli učiniti, a nismo?

Nacistička se filozofija zasniva na načelima koja u potpunosti proturiječe kršćanskoj vjeri. Crkva mučenika i odvažnih biskupa ne bi smjela pripasti prošlosti nego mora biti živa stvarnost spremna suprotstaviti se zmaju pakla, bijesu demona i vlasti tame - upozoravao je budući papa u propovijedi u Lourdesu 1936. godine.

Slično papi, i zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, premda je u više navrata javno kritizirao zločine ustaške vlasti i rasne zakone, diskretno je spašavao živote stotinama Židova, Srba i hrvatskih komunista. Papa Pio XII. imenovao je 12. siječnja 1953. godine Stepinca kardinalom, što je izazvalo bijes komunističkih vlasti u Jugoslaviji, te su smjesta prekinuti diplomatski odnosi sa Svetom Stolicom.

Piše Damir Šarac