Urbi et orbi 911

Papa Frane: Treba reći ne 'kulturi šminke' koja brine za vanjštinu

Papa Frane: Treba reći ne 'kulturi šminke' koja brine za vanjštinu
Papa Frane predvodio je misu zadušnicu za preminule kardinale i biskupe

Papa Frane predvodio je 3. studenog u bazilici Sv. Petra u Vatikanu misu zadušnicu za kardinale i biskupe preminule u posljednjih godinu dana. Da bi se pripremali za nebo prijeko nam je potrebno udaljiti se od svjetovnih vanjština. 

Treba reći ne „kulturi šminke“, koja uči brinuti se za vanjštinu. Potrebno je, naprotiv, čistiti i čuvati srce, čovjekovu nutrinu, koja je dragocjena u Božjim očima; a ne vanjštinu, koja nestaje. Ono što ostaje od života, pred pragom vječnosti, nije ono što smo zaradili, već ono što smo dali. Smisao života je odgovoriti na Božju ponudu ljubavi, rekao je Papa u homiliji.

Tumačeći Evanđelje o ludim i mudrim djevicama (Mt 25, 1-13) primijetio je kako je čitav čovjekov život izlazak. I za služitelje evanđelja život je stalni izlazak: iz obiteljskog doma tamo gdje nas Crkva šalje, iz jedne službe u drugu, uvijek smo u prolazu, sve do konačnog prijelaza, primijetio je Papa.

Evanđelje doziva u pamet smisao tog kontinuiranog izlaska koji je život: ići u susret mladoženji. To je ono za što se živi. Susret s Isusom daje smisao i usmjerenje životu. Ništa drugo. To je svršetak koji osvjetljava ono što prethodi. Kao što se sjeme prosuđuje po žetvi, tako se životni put gradi počinjući od cilja, rekao je Papa.

Dakle, život, ako je izlaženje ususret mladoženji, jest vrijeme koje nam je dano da rastemo u ljubavi. Život je svakodnevna priprava za svadbu, velike zaruke. Pitajmo se: živim li kao onaj koji priprema susret sa zaručnikom? U svome služenju, iza svih susreta, aktivnosti koje treba organizirati i onoga što treba učiniti, ne bismo smjeli zaboraviti nît koja ujedinjuje cijeli splet: iščekivanje zaručnika. 

Središte može jedino biti srce koje ljubi Gospodina. Samo tako će vidljivo tijelo našega služenja biti poduprto nevidljivim duhom. Nemojmo se usredotočiti na zemaljsku dinamiku, gledajmo dalje. Istinit je onaj poznati izraz: “bitno je nevidljivo očima”. A ono što je bitno u životu jest slušati glas zaručnika. On nas pak poziva da svakodnevno vidimo Gospodina koji dolazi i koji preobražava svaki posao u pripremu za zaruke s njim, rekao je Papa.

Ono što svijet traži i čime se razmeće – časti, moć, izgled, slava – prolazi, ne ostavljajući ništa iza sebe. Da bi se pripremali za nebo prijeko nam je potrebno udaljiti se od svjetovnih vanjština. Treba reći ne „kulturi šminke“, koja uči brinuti se za vanjštinu. Potrebno je, naprotiv, čistiti i čuvati srce, čovjekovu nutrinu, koja je dragocjena u Božjim očima; a ne vanjštinu, koja nestaje, upozorio je Papa.

Život, nastavio je Sveti Otac, širi svjetlo samo ako se troši u služenju. Tajna života je u tome da se živi da bi se služilo. Služenje je ulaznica koju treba pokazati na ulazu na vječnu svadbu. Ono što ostaje od života, pred pragom vječnosti, nije ono što smo zaradili, već ono što smo dali. Smisao života je odgovoriti na Božju ponudu ljubavi. A odgovor prolazi kroz istinsku ljubav, sebedarje, služenje. Služenje ima svoju cijenu, jer znači trošiti se, a u našem služenju ne služi životu onaj koji ne živi da bi služio. Tko previše čuva svoj život, gubi ga, rekao je Papa u homiliji.

Molimo za milost obnavljanja naše prve ljubavi s Gospodinom, iz dana u dan. Velika napast je utonuti u život bez ljubavi, koji je poput prazne posude, poput ugašene svjetiljke. Ako se ne ulaže u ljubav, život se gasi. Oni koji su pozvani na svadbu s Bogom, ne mogu se pomiriti sa sjedilačkim načinom života, lišenim oduševljenja, tražeći mala zadovoljstva i težeći prolaznim priznanjima. Mlak život, zadovoljan obavljanjem vlastitih dužnosti bez darivanja sebe samoga, nije dostojan Zaručnika, istaknuo je Papa.

Papa Frane je na Spomen svih vjernih mrtvih 2. studenoga tijekom mise zadušnice na rimskom groblju Laurentino, na jugu Rima, preporučio vjernicima da se uvijek sjećaju mrtvih u svijetlu blaženstava kako ne bi skrenuli s puta nade. Tijekom svog pohoda kratko se zadržao i na dijelu groblja gdje su pokopana djeca i nakon što se pomolio nekoliko minuta položio je cvijeće na neke od grobova.

Papa se prema liturgijskim čitanjima osvrnuo na dimenzije sadašnjeg, prošlog i budućeg života. Primijetio je kako je “danas dan sjećanja” i priznao da to nije uvijek lako, ali je dolično. Sjećanje je ono što narod čini jakim, jer se osjeća ukorijenjenim u jedan hod, koji ima svoje korijene u jednoj povijesti, u jednom narodu. Sjećanje nam omogućuje shvatiti da nismo sami, već narod sa svojom poviješću i prošlošću, koja je živa. Sjećamo se mnogih koji su s nama dijelili ovozemaljsko putovanje a sada su ovdje. 

Sjećanje nije lako. Gledati unatrag i razmišljati o prošlim događanjima u vlastitom životu, obitelji i narodu često nas umara. Danas je međutim prigoda za sjećanje na ono što nas dovodi do naših korijena, do mojih korijena i do korijena mog naroda – istaknuo je Papa i dodao kako je sjećanje ujedno i nada za susret i ljubav s Onim koji nam je dao život. Nada za novo nebo i zemlju, za nebeski Jeruzalem, za zaručnicu okićenu za svog zaručnika. 

Čeka nas ljepota, rekao je Papa i naveo kako su sjećanje i nada bitni za susret i dolazak na mjesto ljubavi, koja nas je stvorila i koja nas čeka, a to je Ljubav Oca. Osvrćući se na treću dimenziju sadašnjosti, na put koji treba proći uz pomoć dobrog svijetla, Papa je primijetio kako su to svijetla blaženstava, koja nam pomažu da ne zalutamo na putu. 

To je – slikovito se izrazio Papa – „navigacija“ koju nam je Bog dao. Blagost, siromaštvo duha, milosrđe, čistoća srca su svijetla koja nas prate na putu sadašnjosti da ne krenemo krivim putem, objasnio je Papa i primijetio kako se i na ovom groblju vide tri životne dimenzije: sjećanje uklesano u grobove, nada koju slavimo u vjeri i put sadašnjosti popločen ljubavlju.

Na povratku u Vatikan, Papa je posjetio kriptu bazilike Sv. Petra i pomolio se za svoje preminule predšasnike.

misija / ika