Urbi et orbi 150

Papa s predsjednicima biskupskih konferencija o prevenciji zlostavljanja

Papa s predsjednicima biskupskih konferencija o prevenciji zlostavljanja
Migranti, igrači ragbi tima, poziraju za selfie s Papom na općoj audijenciji u Vatikanu / REUTERS

Papa Franjo susrest će se u Vatikanu s predsjednicima biskupskih konferencija iz čitavog svijeta od 21. do 24. veljače iduće godine, „kako bi razgovarali o prevenciji zlostavljanja maloljetnika i ranjivih odraslih osoba". Objavila je to zamjenica šefa ureda za tisak Svete Stolice Paloma Garcia Ovejero na brifingu održanom na kraju sastanka Vijeća kardinala. 

Tijekom sastanka kardinal Sean Patrick O`Malley, nadbiskup Bostona, izvijestio je Vijeće o radu Papinskog povjerenstva za zaštitu maloljetnika, dok su kardinali dali punu podršku Papi u svemu što se posljednjih tjedana događalo po tom pitanju, objavio je Vatican News. 

Papa Franjo tijekom opće audijencije na Trgu Sv. Petra u Vatikanu održao je 12. rujna katehezu u kojoj se ponovno osvrnuo na treću Božju zapovijed koja se odnosi na dan Gospodnji, prenosi Vatican News. Dekalog koji je objavljen u Knjizi izlaska, ponavlja se u knjizi Ponovljenog zakona na gotovo isti način, s izuzetkom te treće riječi u kojoj se pojavljuje dragocjena razlika. Dok je u Knjizi izlaska razlog odmora blagoslov stvaranja, u Ponovljenom zakonu, međutim, označava kraj ropstva. Taj dan rob se mora odmarati kao i gospodar kako bi slavio spomen na Pashu oslobođenja.

Robovi su, naime, imali takav položaj da se nisu mogli odmarati, rekao je Papa i napomenuo: No, postoje mnoge vrste ropstava, bilo vanjskih bilo nutarnjih. Postoje vanjska ograničenja kao što su ugnjetavanje, nasilje i druge vrste nepravdi. Zatim postoje nutarnji zatvori koji su, na primjer, psihološke kočnice, kompleksi, ograničenja karaktera i još mnogo toga. Ima li odmora u tim uvjetima? Može li čovjek zatvoren ili potlačen ostati slobodan? Može li osoba koja je izmučena unutarnjim teškoćama biti slobodna?

Stvarno, postoje ljudi koji čak i u zatvoru žive veliku duhovnu slobodu, rekao je Sveti Otac i potaknuo: Sjetite se, naprimjer svetoga Maksimilijana Kolbea ili kardinala Vana Thuana koji su mjesta mračnih mučenja pretvorili u mjesta svjetla. Isto tako postoje ljudi koji nose velike nutarnje rane, ali znaju kako milosrđe odmara i znaju ga prenijeti drugima. Božje milosrđe nas oslobađa. Kada susretnete Božje milosrđe, dobijete veliku nutarnju slobodu i sposobnost da je prenosite. Zato je tako važno otvoriti se Božjem milosrđu kako ne bismo bili robovi samih sebe.

Što je, dakle, istinska sloboda, upitao je papa Franjo i nastavio: Možda se nalazi u slobodi izbora? Sigurno, to je dio slobode i mi se zauzimamo kako bi bila zajamčena svakoj osobi (usp. Gaudium et spes 73). No, dobro znamo da moći učiniti nešto što želimo, nije dovoljno da bismo bili zaista slobodni i sretni. Istinska sloboda je mnogo više.

U stvari, postoji ropstvo koje veže više od zatvora, više od napada panike, više nego prisila bilo koje vrste: to je ropstvo vlastitom „ja", istaknuo je Papa i protumačio: To su ljudi koji cijeli dan gledaju sebe kako bi vidjeli svoj „ja". Taj njihov „ja" viši je od njihovog tijela. Oni su robovi svojeg „ja". Taj „ja" može postati mučitelj koji muči čovjeka gdje god bio i stvoriti mu najdublje opterećenje koje se zove „grijeh" koji nije jednostavno kršenje propisa, nego životni promašaj i stanje ropstva. Grijeh je, na kraju, govoriti i činiti po svojem „ja". Želim učiniti to i ne zanima me postoji li neka granica, postoji li zapovijed, niti me zanima postoji li ljubav. 

Taj „ja" očituje se, naprimjer, u ljudskim strastima: pohlepi, bludnosti, škrtosti, naprasitosti, zavisti, lijenosti, oholosti, i tako dalje. Oni koji popuste tome, robovi su svojih poroka koji ih zlostavljaju i muče. Nema predaha za pohlepnika, jer grlo je licemjerje želuca koji je pun, ali nas uvjerava da je prazan. Licemjerni želudac nas čini pohlepnim. Postoje robovi licemjernog želuca. Ne postoji predah za pohlepnika i bludnika koji moraju živjeti od užitka; tjeskobna želja za posjedovanjem uništava škrte; uvijek skupljaju novac, ranjavajući druge; plamen ljutnje i crv zavisti upropaštavaju odnose.

Pisci kažu da zbog zavisti tijelo i duša požute kao kad čovjek ima hepatitis, rekao je papa Franjo. Zavidni imaju žutu dušu, jer nikada ne mogu imati svježinu zdravlja duše. Zavist uništava. Lijenost koja izbjegava bilo kakav trud onesposobljava za život. Samodostatnost, to je onaj oholi „ja" koji kopa jaz između sebe i drugih. Tko je dakle istinski rob? Tko je onaj tko ne poznaje odmor? To je onaj koji nije sposoban ljubiti! Svi ti poroci, grijesi i sebičnost udaljavaju od ljubavi i čine nas nesposobnima za ljubav. Postajemo robovi samih sebe i ne možemo ljubiti, jer je ljubav uvijek usmjerena prema drugima. 

Treća nas zapovijed poziva da odmarajući se slavimo oslobođenje. Za nas kršćane to je proročanstvo Gospodina Isusa koji raskida unutarnje ropstvo grijeha kako bi čovjeka učinio sposobnim za ljubav. Istinska ljubav je prava sloboda, odvaja od posjedovanja, obnavlja odnose, prihvaća i cijeni bližnjega, svaki napor preobražava u radostan dar i čini nas sposobnima za zajedništvo. Ljubav vas čini slobodnima i u zatvoru, pa i ako ste slabi i ograničeni. To je sloboda koju primamo od našega Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista, zaključio je Papa.

Papa Franjo primio je 12. rujna u Maloj dvorani Pavla VI. u Vatikanu članove japanskoga društva „Tensho Kenoh Shisetsu Kenshoukai" te im rekao da ima želju uskoro posjetiti Japan. Koristeći prigodu ovoga vašeg posjeta, želio bih vam najaviti svoju želju da sljedeće godine posjetim Japan. Nadajmo se da ću to moći učiniti, rekao je Papa, iznenadivši sve prisutne, prenosi Vatican News. Spomenuto društvo bavi se promicanjem projekata na području kulture i solidarnosti, u suradnji s isusovcima koji djeluju u Japanu.

Papa je podsjetio kako su godine 1585. četvorica mladih Japanaca došla u Rim u pratnji nekoliko isusovačkih misionara da bi posjetili tadašnjega papu Grgura XIII. Bio je to prvi dolazak u Europu skupine predstavnika vaše velike zemlje, rekao je Papa te istaknuo srdačan doček na koji su naišli, i to ne samo u Rimu. Europljani su tada susreli Japance, a Japanci su se susreli s Europom i središtem Katoličke Crkve. Bio je to povijesni susret između dvije kulture i duhovne tradicije, na koji valja očuvati spomen, kao što to čini vaše društvo, napomenuo je Sveti Otac.

Putovanje vaših mladih prethodnika u svemu je trajalo više od osam godina; nije tada bilo zrakoplova, primijetio je Papa. Vaše je putovanje kraće i manje naporno. Ali, nadam se da se osjećate primljeni od Pape kao što su bili oni, te da kao i oni uživate u radosti ovoga susreta i da ste ohrabreni vratiti se u svoju zemlju kao veleposlanici prijateljstva i promicatelji velikih ljudskih i kršćanskih vrijednosti. Ti su mladi, prije 400 godina, bili sposobni za to, napomenuo je Sveti Otac te se posebno spomenuo dvojice, od kojih je jedan postao svećenik, a jedan je sve do mučeništva svjedočio svoju vjeru, i danas je blažen. 

Papa Franjo potom je ohrabrio sadašnje zauzimanje društva koje, povezano s isusovcima u Japanu, promiče projekte na području kulture i solidarnosti, te je posebno istaknuo ustanovljenje fonda za formaciju mladih i siročadi, zahvaljujući prinosu više japanskih poduzeća. To je dokaz da religija, kultura i gospodarski svijet mogu mirno surađivati kako bi stvorili humaniji svijet obilježen cjelovitom ekologijom. To je pravi put za budućnost našega zajedničkog doma. Ponesite vašem divnom narodu i vašoj velikoj zemlji prijateljstvo rimskoga Pape i poštovanje cijele Katoličke Crkve, rekao je na kraju papa Franjo.

misija / ika