Urbi et orbi 209

Papa osudio ubojstvo 60 Palestinaca pored granice Gaze i Izraela

Papa osudio ubojstvo 60 Palestinaca pored granice Gaze i Izraela
FOTO REUTERS / Max Rossi

Papa Frane u srijedu je osudio ubojstva Palestinaca pored granice između Gaze i Izraela rekavši da smrti vode jedino novom nasilju te pozvao na dijalog koji će donijeti pravdu i mir na Bliskom istoku.

"Izražavam veliku bol zbog mrtvih i ranjenih i povezan sam u molitvama sa svima koji pate", rekao je on pred tisućama ljudi 16. svibnja na općoj audijenciji na Trgu sv. Petra.

"Ponavljam, upotreba sile nikada ne dovodi do mira. Rat rađa rat i nasilje rađa nasilje", kazao je Papa.

Izraelski vojnici ubili su 60 Palestinaca pored granice Gaze i Izraela u ponedjeljak za vrijeme prosvjeda protiv otvaranja američke ambasade u Jeruzalemu u najkrvavijem danu u Gazi zadnjih godina.

Papa Frane, koji je Izrael i palestinske teritorije posjetio 2014., pozvao je obje strane i međunarodnu zajednicu da udvostruči napore "kako bi prevladali dijalog, pravda i mir".

U prosincu prošle godine, kad je američki predsjednik Donald Trump objavio odluku o preseljenju veleposlanstva, Papa je pozvao Jeruzalem da se poštuje "status quo" te istaknuo da će nove napetosti na Bliskom istoku rasplamsati svjetske sukobe.

Nešto ranije, tijekom audijencije skupine poljskih veterana Drugoga svjetskog rata, Papa je rekao: "Nikada ne učimo". 

Papina kateheza na općoj audijenciji 
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas zaključujemo ciklus kateheza o krštenju. Duhovni plodovi toga sakramenta, koji su nevidljivi očima ali djeluju u srcu onoga koji je postao novo stvorenje, izraženi su predajom bijele haljine i upaljene svijeće.

Nakon kupelji preporođenja, koje je kadro stvoriti novog čovjeka po Bogu u pravoj svetosti (usp. Ef 5, 24), činilo se prirodnim, već od prvih stoljeća, zaodjenuti novokrštenika u novu, blistavo bijelu odjeću, nalik sjaju života postignutog u Kristu i Duhu Svetom. Bijela haljina, dok na simboličan način izražava ono što se dogodilo u sakramentu, naviješta stanje preobraženih u Božju slavu.

Što zapravo znači zaodjenuti se Kristom podsjeća nas sveti Pavao objašnjavajući koje su kreposti koje krštenik mora njegovati: „Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva" (Kol 3, 12-14).

I obredna predaja plamena zapaljenog na uskrsnoj svijeći, doziva u pamet učinak krštenja: „Primite svjetlo Kristovo", kaže svećenik. Te riječi podsjećaju da nismo mi svjetlo, već je svjetlo Isus Krist (Iv 1, 9; 12, 46), koji je, uskrsnuvši od mrtvih, pobijedio tmine zla. Mi smo pozvani primiti njegov sjaj! Kao što plamen uskrsne svijeće daje svjetlo pojedinim svijećama, tako ljubav Gospodina uskrsloga užiže plamen u srcima krštenika, ispunjavajući ih svjetlom i toplinom. I zbog toga se već od prvih stoljeća krštenje nazivalo „prosvjetljenjem" a onaj koji je kršten „prosvijetljenim".

Ovo je naime kršćanski poziv: „hoditi uvijek kao djeca svjetla, ustrajavajući u vjeri" (usp. Red krštenja, br. 226, Iv 12, 36). Ako je riječ o djeci, zadaća je roditelja, zajedno s kumovima i kumama, brinuti se da hrane plamen krsne milosti, pomažući im da ustraju u vjeri (usp. Red krštenja, br. 73). „Kršćanska naime pouka, koja djeci po pravu pripada, ne ide ni za čim drugim nego da im malo-pomalo dovede do toga da spoznaju Božji naum u Kristu te sami jednom usvoje onu vjeru u kojoj su kršteni" (isto, Prethodne napomene, 3).

Živa Kristova prisutnost, koju treba čuvati, braniti i širiti u nama, svjetiljka je koja obasjava naše korake, svjetlo koje usmjerava naše izbore, plamen koji grije srca dok idemo ususret Gospodinu, osposobljavajući nas da pomažemo onima koji putuju s nama, sve do neraskidivog zajedništva s njim. Tada, kaže se u Otkrivenju, „noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova" (usp. 22, 5).

Slavlje krštenja se zaključuje molitvom Očenaš, svojstvenoj zajednici Božje djece. Naime, djeca ponovno rođena na krštenju primit će puninu dara Duha u potvrdi i sudjelovat će u euharistiji, učeći što znači obraćati se Bogu nazivajući ga „Oče".

Na završetku ovih kateheza o krštenju ponavljam svakom od vas poziv koji sam ovako izrazio u apostolskoj pobudnici Gaudete et exsultate: „Neka milost tvoga krštenja donese ploda na putu svetosti. Neka sve bude otvoreno Bogu i zato biraj njega, uvijek iznova biraj Boga. Nemoj se obeshrabriti jer Duh Sveti ti daje snagu da to možeš učiniti, a svetost je, u konačnici, plod Duha Svetoga u tvome životu (usp. Gal 5, 22-23)" (br. 15).

misija / ika