FotoReportaža 2229

U crkvi sv. Ante na Poljudu zajedno kršteno rekordnih 12 djece

U crkvi sv. Ante na Poljudu zajedno kršteno rekordnih 12 djece

Živimo na Visokoj, ali meni je bila želja krstiti sina baš tu. Molim se svetom Anti, poslije četiri godine sam dobila njega, zavjetovala sam se – istaknula je Irena Baban, mama malenog Matea

Nikad više dječjeg smijeha i plača nije se čulo u crkvi sv. Ante na Poljudu, jednoj od omiljenijih u Splitu.
To je potvrdilo nedjeljno zajedničko krštenje dvanaestero djece, čime su oborili vlastiti rekord, vjerojatno onaj gradski, pa i šire. Obred primanja tog prvog kršćanskog sakramenta, potpuno logično, potrajao je duže nego obično, no bebe su se dobro držale, kao i njihovi roditelji. U cijelom je događaju svakako bilo posebno i to što je većina obitelji iz drugih župa.

– Vjenčali smo se tu i želimo dalje obavljati sve sakramente u crkvi svetog Ante. Župnik je super, vjerojatno je svima simpatičan pa je zato nastala navala za krštenje kod njega. Stara crkva je predivna, još nam je bolje i veselije što nas je toliko mnogo. Možda će se današnji krštenici sresti kasnije u životu kad odrastu – kazala nam je Ivona Gavranić, majka dvomjesečne Nensi koja je jučer primila krštenje i postala dijete Božje, što je kasnije s bliskim osobama proslavljeno u jednom restoranu, kako to i obično biva.

U prepunom dvorištu poljudskog svetišta, gdje je vladao šušur kao da se sprema poveće vjenčanje zbog brojne rodbine i prijatelja sa svih uključenih strana, susreli smo i obitelj Baban.
– Inače živimo na Visokoj, ali meni je bila želja krstiti sina baš tu. Molim se svetom Anti, poslije četiri godine sam dobila njega, zavjetovala sam se. Uvijek volim tu doći i nekako me podsjeća na moje selo Krstatice – podijelila je s nama svoju radost i Irena Baban, mama malenog Matea.

Upravo su roditelji ti koji se krštenjem obvezuju dijete odgajati u vjeri kako bi živjelo prema Božjim zapovijedima.
– Župnik i svi fratri su divni, zbližili smo se, stvarno su drugačiji i posebni. Naša Mia ima četiri mjeseca, mislimo da je to najbolje vrijeme za krštenje. Shvaćamo kolika je to odgovornost i nastojat ćemo je odgojiti u kršćanskom duhu – ispričala nam je Nataša Ševo Ravlić, mlada majka kada je krstila svoje prvo dijete, a unučicu je u naručju držala baka Veronika, koja je također imala samo riječi hvale za Župu svete Trojice.

Sakrament krštenja ozbiljno je shvatila Ivana Lukin, Mijina kuma i dugogodišnja prijateljica obitelji, svjesna da kumstvom ulazi u duhovno srodstvo s djetetom i preuzima određene životne dužnosti.
– Veže nas prijateljstvo i ljubav. Bit ću druga Mijina mama. Velika je to odgovornost, osjećam se uzbuđeno i spremna sam za tu ulogu – kazala nam je kuma.

Jedinstveno je to bilo iskustvo ne samo za roditelje i kumove, već i za spomenutog fra Tomislava Hrstića, župnika koji je uspješno obavio veliki obred krštenja čak 12 djece, međusobno potpuno nepovezane.

– Pitao sam malo svoje kolege svećenike i nikada nisu imali toliko djece zajedno okupljene odjednom. Subotom i nedjeljom imamo krštenja u dva termina, mi to zapišemo i obavljamo pripreme. Ovo je ispalo spontano i ugodno, nikome nije smetalo – rekao nam je simpatični svećenik za kojega svi imaju riječi hvale.

Sakrament krštenja su primili Mateo Baban, Nensi Gavranić, Adrian Goić, Ana i Ivan Jeličić, Roko Marušić, Vedran Mešin, Lena Palaversić, Nicole Raič, Sara Strize i Mirta Videtić.

Rečeno nam je kako su franjevci s Poljuda uvijek dostupni vjernicima i spremni pomoći, a predivan ambijent višestoljetne crkve svakako je dodatan plus. Zanimalo nas je kako župnik objašnjava njihovu popularnost.

– Mislim da ih privlači svetište svetog Ante, roditelji ovdje daju svoje zavjete tom svecu, a naše je vanjsko svetište uvijek otvoreno. Znaju nam dolaziti mladi po noći paliti svijeće, pomoliti se u miru i tišini. Poslije odu kući ispunjeni, bude im lakše, a da mi to mi kao svećenici i ne vidimo – mišljenja je fra Tomislav, dodavši kako na ruku roditeljima i svima koji se tu odlučuju primiti i druge sakramente, sigurno ide i veliko besplatno parkiralište te obližnji restorani u koje se poslije ide.

Primijetio je i kako se osjete posljedice rađanja sve manje djece, nekada je prosjek za pričest bio 60 djece, a sada ih je upola manje, što i nije čudno jer svake godine nestane po nekoliko razreda prvašića.
– Najviše se poslije pričesti i krizme vidi koliko mladih ostaje povezano s Crkvom. Jedno je doći na krštenje i obećati da se preuzimaju odgovornosti i briga za odgoj djece u vjeri, a drugo je kada to roditelj stvarno živi pa djeca to vide i u njima imaju primjer. To dijete ne može ostati imuno na te prave geste roditelja – poručio je župnik, kojega raduje kada na svete mise dolaze cijele obitelji s djecom, što je običaj u toj župi koja ove godine slavi 50 godina svog djelovanja.

Piše Ana Krolo
Foto Tom Dubravec / Cropix