Izgubljeni u prijevodu 2897

Duhovno majčinstvo podsjeća da smo djeca Božja

Duhovno majčinstvo podsjeća da smo djeca Božja
ILUSTRACIJA

„Donesite mi mač!“ naredi kralj. I donesoše mač pred kralja, a on reče: „Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj.“ Tada ženu, majku živog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: „Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!“ A ona druga govoraše: „Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!“ Onda progovori kralj i reče: „Dajte dijete prvoj, nipošto ga ne ubijajte! Ona mu je majka.“ (1 Kr 3, 23-27)

Sve je veći jaz između nepromjenjive biti majčinstva i promjenjivog svijeta u kojem živimo, a posljedica toga je i različito, proturječno poimanje majčinstva koje se proteže od tjelesnog majčinstva preko biološkog, genetskog, zamjenskog, gestacijskog, prirodnog, komercijalnog ili altruističkog, pravnog, lezbijskog do duhovnog majčinstva, najmanje spominjanog i poznatog pojma majčinstva danas.

Što duhovno majčinstvo podrazumijeva?
Tko može biti duhovna majka?
Kako na autentičan način odgovoriti na taj poziv?
Postoji li objektivna stvarnost majčinstva?
Bi li Salomon danas znao tko je prava majka?

Svatko tko je blizak djeci, mladima, siromašnima, slabima, izgubljenima, osamljenima, napuštenima, bolesnima i umirućima i svatko tko liječi, odgaja, kuha, hrani, pjeva, poučava, oprašta, sluša, potiče, moli, njeguje, tješi, ohrabruje, štiti život od trenutka začeća do prirodne smrti i skrbi za duše može se zvati duhovnom majkom.

Tko god je osjetljiv na potrebe drugih već ima ogroman kapacitet za duhovno majčinstvo. Duhovno majčinstvo se odvija u učionicama, staračkim domovima, samostanima, hospicijima, kuhinjama, vrtićima, bolnicama; u jednostavnim događajima svakodnevnog življenja i u najdubljim trenutcima ljudskog postojanja, uključujući i trenutak smrti.

Duhovno majčinstvo odnosi se na brigu za druge i davanje sebe. To je usmjerenost prema drugima kroz prisutnost i kroz život molitve. Duhovne majke pomažu obnoviti i očuvati svačije dostojanstvo svjedočeći da svaka ljudska osoba ima beskrajnu vrijednost i stalno podsjećajući tko smo - djeca Božja.

Tjelesne majke su one koje prenose život i rađaju djecu dok duhovne majke prenose duhovni život i vjeru. Duhovne majke ne zamjenjuju tjelesne majke niti umanjuju njihovu ulogu u životima djece, već služe kao dodatna potpora i majci i djetetu. Tjelesno majčinstvo nije preduvjet za duhovno majčinstvo niti ga isključuje. Sve žene, bez obzira imaju li svoju djecu ili ih zbog okolnosti ili vlastitog izbora nemaju, pozvane su na duhovno majčinstvo. Ništa ne oblikuje nečiji život i osjećaj identiteta kao što je majčinska ljubav i ništa ne pomaže izgraditi snažnu vjeru kao što to čine duhovne majke.

Glavna duhovna majka djeteta je - ili bi trebala biti – njegova majka. Nažalost, često možemo vidjeti neprimjerene, nedostupne, nezainteresirane i emotivno, duhovno i/ili fizički odsutne majke. Stvarnost majčinstva svodi se na stvar izbora. Djeca se ne doživljavaju kao dar. Posljedično, pobačaj ili druga krajnost, borba preko vlastitih granica i majčinstvo pod svaku cijenu postaju pravo na izbor. Sam pojam majčinstva mijenja se u svojim karakteristikama i vrijednostima. Majčinski identitet progresivno blijedi – od odgađanja i nesigurnosti pa sve do poništavanja i upitnosti.

Vjersko razumijevanje majčinstva stoji u snažnom kontrastu sa suvremenim modalitetima majčinstva koja su obilježena brojnim etičkim, pravnim, moralnim, filozofskim i psihološkim izazovima i dilemama. Naprimjer, žena danas može uz pomoć umjetne oplodnje roditi identične blizance u različito vrijeme ili roditi dijete unatoč tome što nikada nije imala seksualni odnos, tzv. djevičanski porod.

Može izabrati postati majka bez trudnoće ili roditi dijete s kojim nije u genetskoj vezi ili, pak, biti u genetskoj vezi s djetetom koje je rodila, a ne biti mu majka u slučaju surogatnog majčinstva. Danas postoje slučajevi u kojima je biološka majka različita od majke koja je rodila dijete i od one pravne. Dakle, majčinstvo se može steći rađanjem djeteta, poklanjanjem ili prodajom jajne stanice, kupnjom djeteta, pravom na dijete i brigom za dijete, tako da identitet majke više nije siguran.

Nove reproduktivne tehnologije zastrašuju. Nebrojeni sudski procesi diljem svijeta i postupci dokazivanja majčinstva dovode u pitanje načelo ukorijenjeno u biologiji i zakonu, mater semper certa est, jer identitet majke može biti determiniran trudnoćom, genima ili ugovorom. Izgleda da smo zagazili u vrijeme u kojem se odmičemo od zakonske, prirodne i zdravorazumske definicije majke koja se temelji na rađanju djeteta na neku dogovornu definiciju, temeljenu na različitim i promjenjivim mišljenjima i stavovima, različitu u različitim zemljama i zakonima.

Premda su majčinstvo i potrošnja kontradiktorne stvarnosti, danas konzumerizam, koji duboko utječe na osobni i društveni život, ulazi i u sferu majčinstva. Trijumf konzumerizma događa se u doživljavanju majčinstva kao potrošačkog proizvoda. Majčinstvo se danas tretira kao nešto što se može kupiti i prodati pa postaje tržište i pretvara se u unosan biznis. U vremenu „punih usta“ o ženskim i dječjim pravima, događa se neviđeno nasilje nad djecom i ženama, a posebno u slučaju zamjenskog majčinstva – danas jednog od oblika ljudske reprodukcije.

Gubitak smisla majčinstva događa se zbog gubitka prepoznavanja Boga kao autora ljudskog života i jamca nepovredivog dostojanstva svake osobe. Posljedice svijeta bez Boga su progresivni gubitak moralnih vrijednosti, raspad bračnog i obiteljskog života, dehumanizacija i kriza majčinstva. Duhovno majčinstvo popunjava ovu prazninu koju ostavlja nekršćanski vrijednosni sustav.

U ovom vrlom, novom svijetu duhovni aspekt majčinstva je zanemaren, smiješan, suvišan i stran. „Odduhovljeno“ društvo, koje je izgubilo sposobnost razumjeti nevidljivo i nemjerljivo, ovaj koncept majčinstva ne razumije i olako odbacuje. No, danas postoji ozbiljna potreba za duhovnim majčinstvom. Današnji svijet vapi za majčinskom ljubavi. Stoga je važno obogatiti predodžbu o tome što je majčinstvo na ovoj razini, kako bi društvo moglo razumjeti neprocjenjivo blago duhovnog majčinstva i prepoznati ključni doprinos koji brojne žene mogu ostvariti njegovanjem duhovnog, moralnog i emocionalnog života u drugima.

Ovaj važan vid majčinstva čovječanstvo zbog složenosti našeg vremena treba više nego ikada. Današnji čovjek, slomljen i izgubljen, u potrazi je za majkom i pravim majčinstvom. U ovom svijetu ima puno onih koji nikada nisu doživjeli ljubav svoje majke. Duhovna majka može ispuniti mnoge praznine, ublažiti rane, ojačati vjeru i vratiti nadu. U strci našeg svakodnevnog života, ako samo malo otvorimo oči, otkrit ćemo ljude koji trebaju duhovno usmjerenje, a ne primaju ga ni od koga.

Duhovno majčinstvo nije utješna nagrada. To je ključ identiteta žene i majke i jedan od najvećih pokazatelja zrelosti žene. Majčinski identitet se gradi kroz ljubav i brigu za druge. Majčinstvo koje se najčešće poima tek kao biološka datost, nadilazi biologiju i ne iscrpljuje se u njoj. Biti majka nije isključivo pitanje biologije i vlastitog djeteta.

Majčinstvo je odgovor na Božji poziv. Samo ako prihvatimo majčinstvo kao poziv, možemo u svakome prepoznati dijete Božje i na taj način ostvariti i živjeti svoju želju za majčinstvom. To je paradoksalni način Božjeg djelovanja. Samo Bog može od svake životne situacije napraviti dobitak i omogućiti obilne plodove kroz življenje duhovnog majčinstva. Svaka osoba na ovoj zemlji ima duhovni poziv ili krajnju svrhu. Bog poziva svakoga od nas na različite načine s darovima koje nam je dao.

Svatko od nas pozvan je dati od sebe i biti dar drugima. Često ograničavamo svoj poziv i zadovoljavamo se brigom o vlastitom životu, fokusirani samo na svoje želje i potrebe. Pozvani smo ispuniti svoje majčinsko poslanje i brižno čuvati majčinski identitet upisan duboko u naša srca. Sve žene imaju dar majčinstva i pozvane su biti majke, bilo tjelesne, bilo duhovne ili oboje.

Postoji najljepši i najvažniji poziv – prenošenjem duhovnog života - biti majka potrebitima. Kroz ljubav tjelesne i duhovne majke na dva načina se ostvaruje isti poziv koji se izražava preko prihvaćanja, vjernosti, opraštanja, poniznosti, odricanja, strpljenja, dostupnosti, bezuvjetnosti i zahvalnosti. Poziv je nastojanje koje traje cijeli život, a naš je zadatak ovaj važan poziv unutar poziva otkriti, spoznati, prihvatiti i nastojati ga što bolje živjeti u hodu prema vječnosti.

Piše Maja Jakšić