Izgubljeni u prijevodu 1255

Kako spriječiti izgaranje na poslu

Kako spriječiti izgaranje na poslu
ILUSTRACIJA

Sindrom izgaranja označava nesuglasje između zahtjeva radnoga mjesta i osobnih mogućnosti, želja i očekivanja da se tim zahtjevima udovolji. Tri glavna obilježja izgaranja su: emocionalna iscrpljenost, negativan ili ciničan stav prema nadređenima, kolegama ili klijentima (učenicima, studentima, pacijentima) i negativna procjena smisla i kvalitete vlastitog rada.

U rizične skupine spadaju ponajviše oni koji rade s ljudima, posebno liječnici, medicinske sestre, njegovatelji, profesori, odgajatelji, psiholozi, socijalni radnici, novinari, policajci, odvjetnici, suci, menadžeri.

Ovaj sindrom je karakterističan u radnim sredinama gdje pojedinac strepi za svoje radno mjesto, gdje postoje vremenski pritisci, preopterećenost i prevelika dostupnost, gdje nema kontrole rada kao ni odgovarajuće zaštite zaposlenika, gdje se radi prekovremeno bez naknade i mogućnosti odmora, gdje nadređeni kritizira, a plaća je neprimjerena, gdje su loši međuljudski odnosi, gdje postoji osjećaj besmislenog posla, gdje je zaposlenik prisiljen na dvoličnost i kontradiktornost uloga kao i u poslovima koji zahtijevaju emocionalnu angažiranost.

Razlog treba tražiti i u sve većoj izloženosti svakodnevnom stresu, nezadovoljstvu, neizvjesnosti, nerealnim očekivanjima, izokrenutim vrijednostima i prioritetima i sve većoj radnoj i financijskoj nesigurnosti. Radna okolina sve više gubi svoje ljudske dimenzije. Od ljudi se očekuje da rade više i brže. Događaju se ekonomske, socijalne i političke promjene zbog kojih je rad izložen povećanom pritisku. Ipak, glavni uzrok izgaranju na poslu leži u psihološkim osobinama pojedinca.

Sindromu izgaranja sklonije su nezrele osobe, pretjerano odgovorne, entuzijastične, nestrpljive i ambiciozne osobe, zatim one kod kojih su očekivanja u poslu visoko postavljena te koje se previše posvećuju poslu i u radnoj sredini traže potpuno ispunjenje i ostvarenje.

Izgaranje je kronično stanje neusklađenosti s poslom. Radno okruženje i šefa nije moguće mijenjati, ali izazov leži u pronalaženju osobnog plana rada i iskorištavanju prilika koje nudi nesavršeno radno mjesto. Važna je promjena životne filozofije, ispravljanje samokriticizma, odustajanje od idealizma i početnog entuzijazma, razumijevanje kolega, realna procjena vlastite sposobnosti i prihvaćanje vlastite nesavršenosti, mogućnosti griješenja i ograničenih kapaciteta.

Potrebno je paziti nad čim u životu imamo, a nad čim nemamo kontrolu i prestati se brinuti radi onih stvari nad kojima ionako nemamo kontrolu; a kontrolirati možemo samo vlastito ponašanje i razmišljanje. U skladu s tim, važno se preispitati koja nedjelotvorna uvjerenja nas pokreću na ponašanje i redefinirati vlastita očekivanja jer upravo nerealna očekivanja u životu i u poslu stvaraju mnoge nevolje i vode u izgaranje.

Treba učiti kako optimalno koristiti vrijeme, ne prihvaćati stvari koje nisu relevantne za ostvarivanje životnih ciljeva i naučiti se u kojim situacijama, osobnim i poslovnim, treba reći „ne“. Treba mudro birati aktivnosti izvan radnog mjesta jer i one mogu biti izvor iscrpljivanja, a ne ispunjavanja. Potrebno je njegovati dobre odnose s dragim ljudima jer su prijatelji bitna sastavnica zdravog života i važan čimbenik zaštite u izgaranju.

Iznimno je važno biti ponosan na svoj rad i stalno prepoznavati pozitivne aspekte svoga rada. I uvijek u životu zadržati pozitivan stav i biti zahvalan na svemu bez obzira što u tom trenutku možda ne vidimo ni emotivnu ni racionalnu korist od zadržavanja takvog stava. Ne postoji situacija u životu koja u sebi ne bi sadržavala barem sjeme smisla.

Trebalo bi odvojiti dovoljno vremena za razmišljanje i raditi samoprocjenu svoga ponašanja odgovarajući na sljedeća pitanja;
Što vam znači vaš posao?
Što vi možete napraviti kako bi vaš trenutačni posao postao smisleniji?
Izražavate li nezadovoljstvo svojim poslom i što time dobivate?
Izjednačujete li svoj posao s plaćom?
Kako se vi nosite s negativnošću koja navodi na besmislenost vašega radnog mjesta?
Na temelju kojih načela donosite svoje odluke u teškim životnim i poslovnim situacijama?
Jeste li svjesni svojeg trenutačnog stava prema određenoj situaciji? Jeste li ga voljni promijeniti?
Kako vi održavate pozitivan stav na radnome mjestu?
Čime ste najviše zadovoljni?
Što vam se čini najstresnijim u vašem poslu?

Prisjetite se situacije na poslu ili u životu koja vam je osobito stresna i izazovna.
Razmislite i zapišite deset pozitivnih mogućnosti koje bi mogle proisteći iz te situacije, koliko god se one činile neostvarivima i nerealnima.

Navedite deset pozitivnih stvari koje će se dogoditi ako danas ostanete bez posla:
Kojim vrijednostima ste najodaniji u svom profesionalnom životu?
Poštujete li ljude s kojima se susrećete?
Poštujete li vlastito vrijeme?
Tražite li nove, kreativnije načine sagledavanja svojega radnog mjesta i pristupa poslu?
Uspijevate li na svom poslu ostati predani smislenim vrijednostima i ciljevima, ostvarujući na taj način svoju volju za smislom?
Je li vaš život, odnosno posao za vas zadatak ili poslanje?
Na koji je način vaš rad sličniji poslanju, a ne nizu zadataka?
Koje su najvažnije stvari koje ste doživjeli u svom životu i na svome poslu?
Što želite da se o vama pamti?
Jesu li vaš život i rad imali smisla?

Osjećaj izgaranja znak je uzbune koji čovjeku govori da je skrenuo sa životnog puta i da je izgubio svoje usmjerenje u svijetu koji se prebrzo mijenja jer ovo osobno i globalno izgaranje čovjeka čini nemoćnim za razumijevanje i shvaćanje vlastitog smisla postojanja. Prevelika predanost poslu ili nekom odnosu ili nekom cilju, možda se čini kao nešto nesebično i pohvalno, ali možda se tu radi o želji za dokazivanjem i samoostvarenjem, što onda povećava izglede izgaranja. Upravo ljudi koji žele spasiti svijet ili duše, najviše su skloni izgaranju.

Stres i izgaranje predstavljaju i duhovni izazov. Postavlja se pitanje kako osoba može patnji u kojoj se nalazi dati nov smisao, jer kada pronađe smisao, osoba pronalazi i snagu da nadiđe stresne situacije i izgaranje. To je prilika za promjenu, odnosno suočavanje s trenutačno nezadovoljavajućim stanjem i preuzimanjem odgovornosti za izlazak iz nastale situacije. Izgaranje od svake osobe zahtijeva tu preobrazbu. Izgaranje u konačnici spašava živote, ali je potrebno promijeniti pravac prije negoli se potpuno izgori.

Potrebno je na prve znakove izgaranja otpustiti sve nedjelotvorne oblike ponašanja i razmišljanja. Izgaranje je poziv da se pronađe smisao čak i u nevoljama, da se osoba prestane držati prošlosti i okrene se prema budućnosti, koja donosi istodobno i nadu i nesigurnost. Potrebno je ući u rizik nade. Nada je povjerenje u ono nepoznato. Nada čovjeku omogućuje da se odrekne svoje potrebe za sigurnošću i živi istinski život prihvaćajući sve što dolazi.

Strategije koje pomažu čovjeku da u svoj život unese smisao su unošenje smisla u neku trenutačnu aktivnost i suprotstavljanje negativnim uvjerenjima. Ove strategije su izazov očaju, beznađu i cinizmu. Otkrivanje smisla upravo je suprotnost od negacije smisla koju nameće izgaranje. Unošenje smisla u neku trenutačnu aktivnost je otkrivanje značenja u običnim, poznatim, svakodnevnim aktivnostima, kao što su razni hobiji, čitanje, usavršavanje, slušanje glazbe, druženje, igranje s djecom, šetnje u prirodi, ali s namjernom svijesti o doživljajima za vrijeme šetnje, igre, druženja.

Takve aktivnosti, koje su promišljene, namjerne i svjesne, pomažu da se nadiđe stres i izgaranje. Suprotstavljanje negativnim uvjerenjima događa se svaki put kada se preispita cinizam i negativnost, i to je put prema traženju smisla. Smislene aktivnosti hrane čovjekovu dušu. Prvi korak u nadilaženju izgaranja jest prihvaćanje stvarnosti i promjena koje se događaju i otkrivanje smisla u životu. To je način da osoba napokon preuzme u svoje ruke smjer i kvalitetu vlastitog života, uključujući odnose sa svojom obitelji, svoj odnos prema poslu, svoj odnos prema svemu što je okružuje i, ono najvažnije, svoj odnos prema sebi.

U poslovnom svijetu koji se ubrzano mijenja i koji je okrenut isključivo profitu, stres i izgaranje na radnome mjestu bolna su realnost i velik problem za čitavo društvo. Izgaranje je rizik s kojim se suočavaju osobe preopterećene zahtjevima svojega radnog mjesta. Čitavo putovanje kroz izgaranje događa se u nama, u našoj percepciji, a tek onda u stvarnosti. Važno je naučiti prepoznati rane znakove izgaranja i iskazati zahvalnost na onome čemu nas je izgaranje naučilo.

Da bi čovjek nadišao izgaranje, mora voljeti svoj posao ili barem neki njegov aspekt. Posao mora značiti čovjeku više od pukog zaposlenja. Ako netko svoj posao ne radi iz ljubavi, vjerojatno će se morati zapitati je li vrijeme za promjene i traženje novog posla, no ni novi posao ništa neće promijeniti ako se u njega ne utka smisao. Drugim riječima, čovjek mora vidjeti smisao u svom poslu. Zvuči paradoksalno, ali sam je posao, ako je smislen, jedino i najbolje sredstvo i lijek protiv izgaranja.

Piše Maja Jakšić




Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.