Urbi et orbi 11875

Papin izaslanik nadbiskup Hoser: Međugorje je svjetlo

Papin izaslanik nadbiskup Hoser: Međugorje je svjetlo
Nadbiskup Hoser na Podbrdu je održao katehezu skupini Poljake koje je tamo susreo / FOTO DIECEZJA WARSZAWSKO-PRASKA

Ovdje ljudi taže svoju žeđ za Bogom i svetim, otkrivaju molitvu uz pomoć Blažene Djevice Marije, Kraljice Mira. Vi biste trebali biti nositelji Radosne vijesti. I recite cijelom svijetu: Međugorje je svjetlo, poručio je franjevcima i novinarima poljski nadbiskup

Navečer, nakon konferencije za novinare posebnog Papina izaslanika mons. Henryka Hosera i molitvenog programa u župnoj crkvi svetog Jakova, kod moga prijatelja Nikice Vasilja u "Dubrovniku" s ekipom domaćih ljudi pričali smo o onome što se proteklih dana događalo u Međugorju.
Kako sam na istome mjestu imao dogovor s jednim našim zajedničkim prijateljem franjevcem, čudno mi je bilo da kasni.
Poslao sam mu poruku, a on mi je uzvratio da mu je žao što ne može doći jer fratri u kući nakon svega "malo prebiru konferenciju" i pitaju se jesu li svjesni onoga što se dogodilo u Međugorju u srijedu 5. travnja 2017.

Fra Jozo: Božji čovjek

Ako se mene pita, ovih dana dok je poljski nadbiskup ordinarij Varšave - Praga boravio u Međugorju, bilo je kao da su se dogodili Duhovi, kad je na do tada preplašene apostole s Blaženom Djevicom Marijom u dvorani Posljednje večere sišao Duh Sveti, nakon čega su oni izašli, štono bi se danas reklo na periferije, i svima hrabro naviještali Radosnu vijest o Isusu Kristu.

Nakon Hoserova posjeta Međugorju, mislim da nije daleko dan kad će iz Vatikana doći zeleno svjetlo da se o Gospinim ukazanjima više neće govoriti kao o navodnima, što je sam nadbiskup na konferenciji za novinare diplomatski vješto odgovorio navodeći kako se radi o Gospinim ukazanjima jer tako o tome svi u Međugorju govore, a navodnici se u govoru "ne mogu vidjeti". Više je puta istaknuo da je njegova misija pastoralna, a doktrinarni dio prepustio je vatikanskoj komisiji na čelu s kardinalom Ruinijem.

Prije svega, bilo bi vrijeme da se konačno skinu suzpenzije nametnute iz Mostara međugorskom župniku s početka ukazanja, fra Jozi Zovku, koji već godinama ne smije ni dolaziti u Međugorje, a puno je pretrpio zbog toga što je, iako ispočetka skeptičan prema Gospinim ukazanjima, stao u obranu tada još djece koja su tvrdila da su vidjela Gospu.
Sudio mu je komunistički sud ni krivom ni dužnom i odležao je godinu i po dana u zatvoru. I dandanas zbog svega što je proživio ima zdravstvenih teškoća. Čuo sam se neki dan s njime, leži u bolnici na Rebru u Zagrebu. Pitam ga, fra Jozo, što Vam se čini o nadbiskupu Hoseru.

- On je jedan mudar, Božji čovjek. Ima bogato pastoralno iskustvo, misionarski žar, redovničku karizmu, vještinu diplomacije i uza sve to medicinsku naobrazbu, što ga sve skupa čini kompetentnim za jedno ovakvo poslanje koje je dobio od pape Frane. Onako, kako je on govorio o Gospi u Međugorju, tako bi trebali i moji fratri, hrabro i s pouzdanjem u Gospodina - zaključuje Zovko.

Sudbina vidioca

Fra Slavka Barbarića, dušu svih međugorskih zbivanja - prema onome što sam doznao iz povjerljivih izvora - lokalna je crkvena hijerarhija nakanila premjestiti iz Međugorja što dalje, toliko daleko da ne može biti ni blizu mjestu u kojem je pokrenuo brojne inicijative koje i dan danas traju. Dakle, ni neka misija u Zapadnoj Europi nije bila u pitanju.
Trebao je biti premješten u franjevačku kustodiju u Sjevernoj Americi. A onda ga je Bog prije petnaestak godina "premjestio" k sebi, na nebo. Umro je od srčanog udara nakon što je po tko zna koji put predvodio s hodočasnicima Križni put na Križevac.

Gospa je jednoj vidjelici rekla kako je "brat Slavko s njom u raju". Možda nije baš točno ovim riječima, ali tko od nas ne bi volio čuti takvu poruku.
Jednom sam javno kazao, a sada to ovdje i pišem: uvjeren sam da je svojim životom fra Slavko zaslužio da se pokrene postupak za njegovo uzdignuće na čast oltara.
Kad god sam posjetio njegov grob u Međugorju, uvijek sam susreo nekoga u molitvi pred njim. A Majčino selo, Mladifest, Fond talenata, udruga "Milosrdni otac" za rehabilitaciju ovisnika i tolike njegove inicijative i danas žive i razvijaju se.

Nisu samo fratri trpjeli zbog Međugorja. Cijela župa je trpjela i hodočasnici koji su prvih godina dolazili Kraljici Mira. I s vidiocima je bilo isto. Što su sve proživljavali, preporučujem vam da pročitate nedavno objavljenu knjigu vidjelice Mirjane Soldo: "Moje srce će pobijediti".
Nju i njezinu obitelj proganjala je Udba i u Sarajevu u kojem je živjela do početka rata nisu joj dozvolili da nastavi srednjoškolsko obrazovanje u gimnaziji koju je pohađala, imala je problema i s upisom na fakultet. O praćenjima, informativnim razgovorima i drugim pritiscima trebalo bi nam previše prostora da sve navedemo.

I nitko drugi od vidioca nije bio pošteđen patnje. Jakov, najmlađi, imao je samo majku na početku ukazanja, nedugo potom i ona je umrla. Mirjana je doživjela spontani prekid jedne trudnoće. Marija je svome bolesnom bratu donirala bubreg. Vicka je svih ovih godina ozbiljno bolesna. Uz nju je i ovih dana u Zagrebu njezin dobri suprug Mario Mijatović...
Govoreći o svojim kontaktima s vidiocima koji žive u Međugorju, nadbiskup Hoser je rekao da je to bio običan, normalan kontakt. Neke od njih već su danas i bake.

Teški uspon na Podbrdo

Hoser je primijetio da oni žive uronjeni u svakodnevni obiteljski život, normalan kako ga živimo i svi mi. Neki su bolesni, neki se bore kako će zaraditi za normalan život. Njemu nije sporno što su se odlučili upravo za takav, obiteljski život, a ne za duhovno zvanje.
I to je jedan znak jer danas su upravo obitelji u krizi. A na poticaj međugorskog fenomena više je od 600 svećeničkih i redovničkih zvanja, najviše u Italiji, SAD-u i Njemačkoj.

Nadbiskup Hoser kazao je i to kako je u Međugorju na djelu marijansko štovanje koje vodi prema Kristu. U središtu je zbivanja euharistija, prenošenje Božje riječi, klanjanje Isusu u Presvetom Sakramentu.
Moli se i krunica, Križni put kojim se ulazi u pashalno otajstvo. Preko 37 milijuna pričesti podijeljeno je od 1986. godine, otkada se počelo brojati. Hodočasnika je bilo puno više. Ispovijedi su posebno čudo Međugorja. Na Zapadu više nema osobne ispovijedi. U mnogim zemljama nema klanjanja, Križnog puta. U Bretaniji su zadnji put molili Križni put prije 30 godina. Takvo sasušivanje sakralnog prostora vodi do krize vjere.

- Intenzitet života u Međugorju može se primijeniti i na drugim mjestima, iako ljudi ovdje primaju ono što često nemaju kod kuće. U Međugorju ljudi dolaze na izvor duhovnosti. Ovdje taže svoju žeđ za Bogom i svetim, otkrivaju molitvu uz pomoć Blažene Djevice Marije, Kraljice Mira. U svjetskom kontekstu mir je i te kako važan, kad vidimo ono što je papa Franjo nazvao trećim svjetskim ratom na rate. Vi biste trebali - poručio je nadbiskup Hoser gledajući na uz njega nazočne franjevce, župnika fra Marinka Šakotu i provincijala fra Miljenka Šteku i pedesetak novinara sa svih strana svijeta - biti nositelji Radosne vijesti. I recite cijelom svijetu: Međugorje je svjetlo. Potrebne su nam točke svjetlosti u svijetu koji se ruši u tamu.

I na kraju nam je svima preporučio da se upišemo na neki od seminara koji se održavaju u Međugorju. A ima ih raznih: duhovne vježbe u šutnji o kruhu i vodi, seminar za bračne parove, pro-life seminar, međunarodno hodočašće za osobe s invaliditetom... Od radosti u žutoj dvorani mnogi su brisali suze s lica...
Potvrdio je kako se i sam, teškom mukom uspeo na Podbrdo... I sama činjenica da tamo postoji Gospin kip vrijedi da se tamo popnemo. Učinio sam to i osobno, dočim sam stigao u Međugorje, i pomolio se za sve koji su mi se preporučili. Bogu hvala, još uvijek me noge same nose gore.

Monografija 'Slobodne' - dar nadbiskupu

S nadbiskupom Hoserom imao sam priliku susresti se prije ručka s fratrima, kamo se uputio u pratnji svoga tajnika i međugorskog župnika. Dogovorili smo se za kraće druženje nakon konferencije za novinare. Tom sam mu prigodom u dvorani Ivana Pavla II. darovao luksuznu monografiju koju sam još u prošlom stoljeću radio s fotoreporterima Slobodne Dalmacije. Tiskana je u našem SD Printu.

Fotografije su radili: Ante Verzotti, Matko Biljak, Božo Vukičević i Tom Dubravec, u doba kad je župnik u Međugorju bio fra Ivan Landeka, poznatiji kao Brko, a fra Miljenko Stojić potpisan je u ime nakladnika, Informativnog centra "Mir" Međugorje. Dizajn je djelo Duje Šilovića.

Istu je monografiju, danas već svetom Ivanu Pavlu II., prigodom njegova pohoda Sarajevu 1997., u zračnoj luci na Butmiru, darovao ondašnji provincijal Hercegovačkih franjevaca fra Tomislav Pervan.
Spomenimo još na kraju da je mons. Henryk Hoser posljednji biskup kojeg je za svog života imenovao papa Ivan Pavao II. Zaređen je u Rimu na blagdan svetog Josipa, dva tjedna prije Wojtyline smrti.

Piše Ivan Ugrin

 

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.