Život u Crkvi 1591

Iskustvo života vjeri zadaje mnogo više brige nego svi argumenti kritičara religije

Iskustvo života vjeri zadaje mnogo više brige nego svi argumenti kritičara religije
FOTO VOJKO BAŠIĆ / CROPIX

Crkva je mnogim ljudima zagonetka. Brzo smo skloni kazati da će se to promijeniti čim o Crkvi saznaju više. Druga je mogućnost jednostavno se složiti s time: da, Crkva je zagonetka. Ona je to ipak na drukčiji način nego što to ta riječ u prvi tren daje naslutiti. No da ona to jest, jasno je već na temelju činjenice kako je Crkvi stalo do Boga. Tada valja pretpostaviti da je na jedan ili drugi način obilježava nepojmljivost Božja. 

Ovu kratku napomenu moramo odmah popratiti s dvije nadopune koje pojašnjavaju stvar: prvo, kada se Bog i Crkva povezuju na ovaj način, tada to ne smije voditi tome da se Crkvu u nekom smislu uzdiže kao ono božansko i tako ju se izmiče svakomu ljudskom promatranju i kritici. Drugo, sve ovisi o tome kako ćemo shvaćati Božju nepojmljivost, jer će nam samo ispravno shvaćanje Božje nepojmljivosti pomoći da primjereno shvatimo i odnos Boga i Crkve. 

Ako želimo sagledati tu Božju nepojmljivost, tada možemo reći da je to dvostruka nepojmljivost. Možemo je nazvati riječju evangeličkog teologa Dietricha Bonhoeffera, koji je 1945. ubijen jer se protivio nacionalsocijalizmu: »Bog je i usred života onostran.« Dakle, s jedne strane nalazi se suverena onostranost, veličina i neshvatljivost Božja. O njima su raspravljale mnoge religije i filozofije. U kršćanstvu uz to dolazi još jedna druga nepojmljivost: o Bogu govorimo da je usred života postao ovostran, vidljiv i čujan. Ta blizina Božja pronašla je svoj vrhunac u jednom čovjeku: Isusu iz Nazareta. I zato kršćani ispovijedaju da je pravi čovjek i pravi Bog. U ovoj dvostrukoj nepojmljivosti Bog oblikuje i Crkvu, njen život, govor i djelovanje. To ćemo objasniti u ovome što slijedi.

1. Bog biografski Ili: Uvijek osobna povijest 

Dobro je kada netko može objasniti što je to – vjera u Boga. Ali zapravo je još uzbudljivije pitanje: Kako se događa ta vjera u Boga? Tko želi odgovor na to pitanje, najprije će ga naći u životnim i vjerskim povijestima ljudi. Naravno da možemo uputiti na osobito dojmljive likove i životopise. No itekako ima smisla osvrnuti se i na one koji svoju vjeru pokušavaju živjeti onkraj poznatih imena i svetačkog kalendara – nespektakularno i uobičajeno. Pritom ne postoji »standardna« povijest s Bogom. Vjerojatno postoji toliko putova do vjere koliko ima životnih povijesti. Ponešto je slično, ali opet preostaje i mnogo toga osobnoga. Tako je i ono što slijedi samo jedna od mogućih povijesti. 

Zavoljeti Boga 

Za mnoge je povijest njihove vjere započela u najranijem djetinjstvu. Bog je za njih postao stvarnost po vjeri njihovih roditelja. Znak križa na čelu, prve jednostavne molitve, nedjeljno bogoslužje – u tome se bez dugih objašnjenja javljala stvarnost koju su poslije naučili nazivati riječju »Bog«. To je doslovno bila svojevrsna stvarnost. Stvarnost koja razbija okvire ovoga svijeta. Bog je ovdje, posvuda i uvijek. A ipak ga ne možemo vidjeti, čuti, pronaći. U svakom slučaju ne kao nekog čovjeka, kuću, Sunce… Bog je nevidljiv. No ostavio je za sobom svoje tragove: svijet, njegova čudesa i zagonetke, ljubav majke i oca te biblijsku povijest punu glasnika Božjih… 

Za neke je prva slika Boga bila ozbiljna: Bog svemogući i svenazočni stvoritelj; Bog sudac; Bog koji inzistira na poštivanju reda koji traži svojim zapovijedima. Jednom su sigurno čuli riječ »strahopoštovanje«, a za neke to nije bilo samo strahopoštovanje, nego i strah. On može odnos prema Bogu oblikovati kao stalni pokušaj opravdavanja pred Bogom. Mnogima su ipak o tom Bogu u prvom redu govorili da voli ljude kao što majka ili otac vole svoju djecu. Gotovo poslovično on je »dragi Bog«. Molitva nije bila ništa drugo doli traženje utočišta kod Boga isto kao što dijete stavlja glavu u majčino krilo znajući: sve će opet biti dobro. 

Kad se rasprši idealni svijet 

Pokatkad govorimo o raju djetinjstva. O neupitnoj zaštićenosti i u vjeri u Boga. I tada slijedi protjerivanje iz tog raja. Život gubi svoju uređenost, svoje odnose, glas zakazuje, osjećaji više nisu pouzdani, svijet, a osobito vlastiti roditelji, postaju komplicirani. U idealnom svijetu sve je bilo na svojemu mjestu: kuća, stablo, baka i životinje. Bio je to pregledan svijet u kojem smo i Bogu mogli dati njegovo mjesto. Ali sada se taj svijet ruši. Kako je tu s Bogom? Gdje je? Već smo odavno otkrili da Bog nije važan za sve ljude. Za neke uopće nije bitan, drugima pak jest. Nalazimo se pred odlukom je li Bog vrijedan spomena ili nije. Hoćemo li se priključiti većini ili ćemo i u ovom pitanju imati samostalno mišljenje? 

No to se ni u kom slučaju ne odvija akademski. Tome gotovo nužno pripada protivljenje onome što su roditelji odredili, protivljenje onome u što smo dosad vjerovali. Do kraja iskorištavati slobodu i utvrđivati granice. Sve to nije jednostavno, a pogotovo ne kad je riječ o Bogu. U ovom vremenu vješt sugovornik pun razumijevanja zlata vrijedi. Netko tko može pomoći kada je riječ o sveprisutnim prigovorima protiv Boga, vjere i Crkve; tko zna navesti dobre argumente zašto se može opravdati vjera u Boga i zašto ima smisla. Onaj tko je našao nekoga takvoga može poduzeti daljnje korake na životnom putu.

Na putu vjere – s pitanjima 

Premda Bog nadilazi našu sposobnost shvaćanja, vjera u njega ipak ima veze s argumentima. Njih se ne može odreći, pogotovo ne danas. Odgovor traže ne samo prigovori izvana nego i kritička pitanja iz vlastitog srca i vlastite glave. »Ima li nečega« u Bogu? Ili imaju li pravo oni koji pokušavaju objasniti da je Bog rezultat neprosvijećenog mišljenja ili proizvod iluzornih želja? Trebamo li se držati Boga? Kojeg Boga? I što to onda znači za život? Dobitak? Ograničenje? Što zapravo predstavlja Bog? 

Za mnoge u šikari ovog i drugih pitanja Bog doživljava neuspjeh. Pogotovo onda kada religijsko-kritičkim protuargumentima, koji se čine sveprisutnim, ne mogu suprotstaviti dobre argumente. I naposljetku, za mnoge se podosta toga u Crkvi što se tiče vjere u Boga više čini kao teret, kamen spoticanja… 

Na kraju ostaje nesigurnost. Bog počinje iščezavati iz svijesti, gubi svoju stvarnost, postaje upitnik. Pritom još uopće nismo dotaknuli najmračnije poglavlje: zlo i patnju. Na jedan ili drugi način oni bacaju svoju sjenu na život gotovo svakog čovjeka. Zašto, Bože? Zašto, ako ti – kako su nas naučili – ne samo da ljubiš nego si čitavim svojim bićem ljubav, zašto onda ove tmine?

Ako netko može učiniti nešto protiv toga, tada je to Bog o kojem znamo da nije samo ljubav, nego da je i svemoguć. Teolog Karl Rahner, poučen svojim dušobrižničkim iskustvom, kazao je da iskustvo života vjeri zadaje mnogo više brige nego svi argumenti kritičara religije. I to ne samo ono dramatično zlo i mračno nego i banalnost svakodnevice, iskustvo neuspjeha, sumnja u smisao…

Vjera kao milost 

Uza sve te aspekte i pitanja uopće ne treba poricati da se vjera u Boga može javiti i da se javlja i na način koji razveseljava. Slavlje sakramenata u životnim prekretnicama – krštenje novorođenog djeteta, vjenčanje, slavlje prve pričesti. Na trenutak je to poput potvrđivanja: kao dijete nisam se prevario i nisam bio prevaren: Bog… dar… nada, radost… Ili su to susreti sa živom Crkvom – ljudi koji žive vjerodostojnu i privlačnu vjeru, korska molitva monaha, gostoljubivost kršćanske obitelji, ispovijed koja rasterećuje, milost molitve, vjerodostojno zauzimanje za one kojima je potrebna pomoć i za ljude na rubu, oaze života za tijelo i dušu.

Dakle, bitan je Bog. Zbog Boga postoji Crkva, Boga koji je srce svijeta i života. No nakon toliko puno pitanja ne postoji put mimo pitanja do kojega je to Boga Crkvi stalo. Riječ »Bog« je višeznačna. U različitim religijama, a i u povijesti vjere pojedinog čovjeka, ispunjavaju je različita značenja. Pokatkad riječ »Bog« možda nije ništa drugo doli praznina u koju ljudi projiciraju ono što im se čini smisleno i prihvatljivo ili ono što odgovara njihovim željama. Tko je ili što je zapravo – Bog?

NASTAVLJA SE...

Knjiga Dobri razlozi za život u Crkvi dostupna je u KS knjižarama te preko web knjižare ks.hr