Život u Crkvi 724

Mnogim kršćanima ne polazi za rukom da svoju vjeru dalje predaju svojoj djeci i mladima

Mnogim kršćanima ne polazi za rukom da svoju vjeru dalje predaju svojoj djeci i mladima
ILUSTRACIJA

Nema sumnje: imamo mnogo pozitivnih iskustava u Crkvi i s Crkvom u onome velikom i u onome malom – u župama, na susretima crkvenih zajednica i svjetskim danima mladih, na bogoslužnim slavljima, hodočašćima, u povjerljivom razgovoru u četiri oka te na duhovnim obnovama. 

Češće nego što možda mislimo događa se da ljudi (iznova) pronalaze vjeru; otkrivaju da Bog nije iluzija i da je biblijska poruka neiscrpan izvor smisla; da je Crkva velesila čovječnosti i milosrđa te da njezina poruka nije važna samo religijski nego da sadržava i neočekivane intelektualne rezerve… No postoji isto tako i vjetar iz suprotnog smjera. To je bolno iskustvo kad mnogim kršćankama i kršćanima u Crkvi ne polazi za rukom da svoju vjeru dalje predaju svojoj djeci i mladima; kada ono što je njima sveto i važno odjednom više nije vrijedno spomena. 

Mučno je kada se svećenici i pomoćnici u pastoralu, vjeroučitelji i vjeroučiteljice te đakoni godinama svojski trude, a ne vide nikakav izvanjski uspjeh. Još je mučnije kada se suočimo s ljudskim promašajima i lošim prilikama u Crkvi, a za same sebe i druge jako teško nalazimo argumente. Za Crkvu je u takvim okolnostima sve drugo samo ne lako ponuditi svoju glavu. 

Bolno je kada kao katolkinja ili katolik opravdano ili neopravdano naiđemo na nerazumijevanje, kada postanemo predmet izrugivanja ili čak agresije, kada zapažamo da je Crkva u znatnoj mjeri izgubila ugled i poštovanje. Sve to može dovesti do toga da se na koncu pitamo: Koja korist od Crkve? Štoviše, katkad ta sumnja ide još dalje: Čemu Bog? Gdje je Bog? Kako se može živjeti s tim pitanjima, a ne samo preživljavati?

Naravno da s više ili manje dobrim razlozima možemo zatvarati oči i zadovoljiti se time da jednostavno nastavimo kao i dosad. Ta drugi to također čine sa zaštitom okoliša, promjenom klime, s tiranima, financijskim tržištima i beznačajnim prekršajima. No tamo kao i u vjeri postavlja se pitanje: Je li dovoljno praviti se gluh, slijep i nijem? Ova knjiga odabire drugi put. Polazi od toga da Isus, Uskrsli, Crkvu ne ostavlja na cjedilu. On se drži svoje riječi s kraja Evanđelja po Mateju: »I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta« (Mt 28,20). Ali polazi i od toga da se Crkva u Europi snažno i korjenito mijenja. Jesmo li spremni na to? Imamo li prihvatljivu perspektivu za to? 

Ova knjiga na mnoga pitanja ni ne može odgovoriti. No želi ohrabriti one koji se u Crkvi zauzimaju i u ovo vrijeme korjenite promjene zajednički je nose: To su: župnici, vjeroučitelji i vjeroučiteljice, pomoćnici u pastoralu, đakoni, žene i muževi u župnim pastoralnim vijećima, majke i očevi, mladi ljudi koji su pronašli vjeru, koji tragaju za svojim pozivom itd. Ova knjiga želi im pomoći da se mogu zauzimati radosno, samosvjesno i puni nade. Osim toga, bilo bi lijepo kada bi za druge, koji u neku ruku dolaze izvana, mogla biti poziv i pomoć u orijentaciji. 

Zato u prvom poglavlju valja dobro sagledati situaciju: terapija koja stvarno pomaže najprije treba temeljitu dijagnozu. Drugo poglavlje želi pružiti ključ koji može otvoriti razumijevanje Crkve. Crkvu ne valja razumijevati samo s obzirom na Boga i vjeru u njega. Boga zato ne treba pretpostavljati kao nekoga koji je razumljiv sam po sebi, nego je i on vrijedan da o njemu govorimo. Još i više: on je vrijedan da se o njemu razmišlja. Treće poglavlje želi pokazati kako se Crkva, polazeći od utjelovljenja Božjega u Isusu iz Nazareta, može shvaćati kao Crkva raspetog i uskrslog Krista. Četvrto je poglavlje posvećeno slici Crkve jer je za svaku instituciju koja želi biti učinkovita u društvu važno ne samo to kako ona vidi samu sebe nego i to kako nju vide drugi. Tako i za Crkvu nije nevažno kakav dojam ostavlja – opravdano ili neopravdano. I konačno, u zadnjem poglavlju pruža se orijentacijska pomoć za put u Crkvi i s Crkvom – ne samo za opću Crkvu nego i za onu mjesnu. 

Još jednom zahvaljujem studijskoj asistentici na Institutu gospođi mr. Mariji Unterberger i s. dr. Christi Baich za savjesno čitanje i daljnje poticaje. Također želim zahvaliti nadbiskupijama Beč i Salzburg te biskupijama Graz-Seckau i Innsbruck na novčanoj potpori za tisak. U vremenu poslije Drugoga vatikanskog koncila jednom je rečeno da je sjajno vrijeme kršćanstva i Crkve tek pred nama. Kao kršćani baš i ne možemo razmišljati drukčije. Promišljanje u ovoj knjizi želi nas ohrabriti u tome.

NASTAVLJA SE...

Knjiga Dobri razlozi za život u Crkvi dostupna je u KS knjižarama te preko web knjižare ks.hr