U hodu 829

Četrnaesta postaja - Isusa polažu u grob

Četrnaesta postaja - Isusa polažu u grob
Postaje Križnog puta na Starom gradu u Sinju

Rodio si se neprihvaćen od ljudi, uzalud je bilo kucanje, nitko da otvori. I odmah ti o glavi radiše, pa si morao, tako malen bježati. Prošao si neimaštinu, progonstvo, neprihvaćanje, neshvaćenost, muku tijela i tjeskobu duše. Na kraju životnog puta, kad si predao dušu Ocu, polegoše te u grob koji nije tvoj. 

Što si imao Isuse? Nisi imao gdje nasloniti svoju glavu. Imao si najčešće samoću i neshvaćenost. Samo majka je razumjela i ljubila te, ne uplićući se u onaj dio tereta koji moraš ponijeti ti sam, za nas. Trpjela je još više, jer nije smjela pomoći, nije te mogla posluživati, hraniti te, odijevati, prati ti odjeću kako je naučila do početka tvog javnog djelovanja. Božja volja bila je drukčija, a ona, sveta tvoja majka, nije uzmicala, nije pitala zašto, niti se predavala očaju. Nije u njoj bilo grijeha. 

Polegoše te u tuđi grob, i nestade s očiju svojoj majci. Ja znam kako je kad ti najdražeg polože u grob, kad ga više nemaš blizu očima. Sjećam se, u povorci dok sam išla za njim, dok smo se penjali na brdo, htjela sam da vječno traje moj hod za tatom. Ne htjedoh ga dati zemlji. A opet je neznatna moja bol, jer okusih tek zalogaj gorkosti naspram Gospine boli. 

Kad uzeše mog tatu od mojih očiju, otiđoše pomalo svojim kućama. Ostadosmo sami, shvatismo tada da je umro. I ti si ostala sama, sa svojim najbližima, i čekala... čekala... Znala si da će uskrsnuti, da mu tijelo neće ugledati truleži. Dobra majko, strpljiva majko, tješiteljice naša. Sve ste prošli za nas, nema tog ljudskog osjećaja koji vam je stran. Samo grijeh vam je stran. 

Isuse, tebi nije bilo do grobnice. Poučavaš nas time da se ne vežemo za materijalno. Ma sve ćemo ostaviti. Radimo, rad spašava, činimo koliko možemo i ne vežimo se za materijalno. Budimo slobodni.

Isuse, danas je veliki Petak. Uskrsnut ćeš treći dan i zemlju natapati milošću. I nikad nećeš prestati natapati, dokle god je čovjek na zemlji. I mrtve ćeš obradovati, našim praocima otvoriti vrata Raja. Eto zašto se kršćanin prepoznaje po radosti. Jer to si učinio za nas, za ljudsku djecu. I ne prestaješ pozivati na obraćenje srca, na prihvaćanje tvog dara Ljubavi. Neka te svi upoznaju, da bi radost u njima zaživjela. Izlij more svog milosrđa na sve nas. 

Nema više tuge, Isuse,
srest ćemo se moj stari i ja.
Svi ćemo biti jedno u tebi.
Naše korijenje je u Nebu,
Ti si učinio da znam. 

Veliki je Petak,
privuci me k svojoj muci
da te ljubim do kraja,
do groba,
preko groba
da se vinem
u radost svoga Gospodara!