U hodu 550

Trinaesta postaja - Isusa skidaju s križa

Trinaesta postaja - Isusa skidaju s križa
Postaje Križnog puta na Starom gradu u Sinju

Odvajaju tvoje tijelo od križa. Iz ruku i nogu izvlače čavle, s glave skidaju trnovu krunu. Takvo okrvavljeno, izmučeno tijelo polažu u ruke tvoje majke. Ona kleči, sva izmučena, sva stopljena s tobom i prima te u naručje. Majka boli, pomirena uvijek sa svojom sudbinom, upija u sebe svaku tvoju ranu. Vidi sve one koji će biti otkupljeni po tim svetim ranama. 

Poslušna do kraja, kao i ti, strpljiva, ponizna, mirna. Ona te nikad nije imala. Rekavši svoje prvo „da“, odrekla se svakog posjedovanja. I dok te tražila, a ti si u hramu naučavao, znala je da si Božji Sin, a ona tvoja majka i službenica. I kad te mrtva položiše u njezino naručje ni tada te nije imala. Tek za kratko, tek da prebroji tvoje rane; tek za kratko, da se oprosti od tebe i primi svoju samoću. 

Nitko od nas nema svoju djecu. Dana su nam da ih uputimo u život, ali mi ne možemo letjeti umjesto njih, niti padati za njih. Kao što je Marija išla za tobom kad je trebalo, i odmicala se kad je to zahtijevalo tvoje poslanje, tako i mi majke trebamo uzmaknuti kad dođe vrijeme. 

Ljubav nikad nije posjedovanje, nikad sebičnost, nikad vlastiti interes. Ni druge ljude ne posjedujemo. Počesto se događa da ih želimo imati, da bi ih zapravo kontrolirali. Ponekad im i misli hoćemo znati. Čak smo razočarani ako ne misle kao mi. Ne ostavljamo prostora onome koga volimo. Ljubav se odmiče, ona hoće da ljubljeno biće diše. Gospa je savršeno ljubila. Bila je tu kad je potrebna i na način na koji je potrebna. Ne možemo zaštititi nikog od križeva; možemo samo ljubiti. Poput Marije. 

Marijo majko,
kao što si nekad pod križem
primila tijelo svog sina
dočekaj dušu moju,
primi je u naručaj.
Smrt nije strašna jer znam
čeka me tvoj zagrljaj.