U hodu 772

Dvanaesta postaja - Isus umire na križu

Dvanaesta postaja - Isus umire na križu
Postaje Križnog puta na Starom gradu u Sinju

Predao si svoj duh Ocu. Nisi se odijelio od Njega ni u životu ni u smrti. Nisi se udaljio niti zažalio zbog svoje žrtve ni onda kad si na križu osjetio tjeskobu i usamljenost. I tada si njemu vapio, pitajući Ga zašto si tako sam. Dok sam pod križem imam prijatelje koji mi pomažu nositi. Kad sam uzdignuta na križ, kad svi prijatelji odu, dolazi trenutak moje samoće. 

U mojim težinama Bože moj, ja sam sama. Nitko osim tebe ne može prodrijeti u dubinu moje duše ni doprijeti tamo, ma koliko me ljubio. Postoje ti predjeli duše, Bože, u koje ni jedno ljudsko srce ne može ući. Tamo si samo ti, u mojoj samoći. Od tamo ti vapijem, Bože moj, zašto si me ostavio? 

Premda znam da nisam sama, da si uvijek prisutan, taj dio moje duše ponekad trpi samoću, bol koju ne može podijeliti s ljudima. I ma koliko mi željeli pomoći, ponijeti sa mnom moj križ, u tom dijelu križnog puta to nije moguće. Smrt Isuse. Smrt tijela je nešto zajedničko svim ljudima. I taj dio si preuzeo, ničeg se nisi lišio, ništa zaobišao. Zaista, jednog dana doći će smrt moga tijela, duša će se odijeliti, tijelo će ostati beživotno. One oči koje su gledale, neće više gledati. Neće biti smijeha ni suza ni topline u tom tijelu. Neću moći njime upravljati, bit će u rukama mojih bližnjih. Ja ću biti nemoćna učiniti bilo što. Oni će me spremiti za ukop, poleći u lijes, spustiti u grobnicu i otići. 

I to tijelo počivat će čekajući te. A duša, ona će nastaviti život. Vjerujem i molim se, Isuse, da će moja duša ići tamo gdje žudim, zbog čega hodam ovom suznom dolinom, da ću naći odmora, ući u radost svoga gospodara. Tamo gdje nema suza ni raspadljivosti ni usamljenosti ni plača ni mojih padova. Do tada, Isuse, mnoge smrti mi je proći, mnoga odricanja prihvatiti. Želim umrijeti sebi da bih živjela tebi, u tebi, po tebi, kako si mi pokazao svojim životom i svojom smrti. Bože, želim umirati svojoj volji, a prihvaćati tvoju; želim umrijeti svojim sebičnostima, a živjeti tvojoj ljubavi. 

Ti znaš kako su teški zadnji časi;
tijelo ti je trpjelo al duša ti nevina i čista.
A što će biti sa mnom Gospodine moj,
s grešnom dušom mojom?
Budi tu u smrtnome mi času
kad se duša odvaja od tijela.
Tko s tobom umire,
s tobom će i živjeti.