U hodu 712

Jedanaesta postaja - Isusa pribijaju na križ

Jedanaesta postaja - Isusa pribijaju na križ
Postaje Križnog puta na Starom gradu u Sinju

Probodoše ruke i noge tvoje, za opačine naše. Bože moj, ti sad pozivaš u svoj zagrljaj raširenih ruku sve ljude. Nek ne bude uzaludna tvoja žrtva niti za jednog čovjeka. Moliš svog Oca da nam oprosti, jer ne znamo što učinismo. 

O Isuse, ljubav je tvoja neizmjerna. I majku svoju nam daješ; u ovim najbolnijim trenucima ne ostavljaš nas siročadi. Dva razbojnika vise na križu, s obje strane Isusova križa. Oba su zasluženo na križu, ali ga različito doživljavaju. Onaj koji srcem proniče tajnu Boga, ne traži da ga Isus oslobodi križa. On želi da ga Isus ne zaboravi u svom kraljevstvu. 

Svi imamo križ i možemo birati: biti razbojnik ogorčen zbog svoje muke ili onaj koji se spašava tražeći Kraljevstvo Božje. Onaj koji nije prepoznao Krista, svejedno je ostao visjeti, dakle križa mora biti. No, hoće li to biti križ spasa, na nama je. 

Pomozi mi, Kriste,
da ne odbacujem ogorčeno križ,
jer križa mora biti.
Pomozi mi, Kriste,
da se prihvaćanjem križa spasim!
Ne zaboravi me u kraljevstvu svome
i daj da stignem na mjesto
vječne radosti i mira.