U hodu 1066

Prva postaja - Isusa osuđuju na smrt

Prva postaja - Isusa osuđuju na smrt
Postaje Križnog puta na Starom gradu u Sinju

Gospodine Isuse! Usamljeni moj Bože. U Maslinskom vrtu duša tvoja nasmrt žalosna, prihvaća volju Očevu. Ustaješ iz molitve, predan sasvim Njemu, svjestan muke koja te čeka, za spas ljudskih duša. Dopusti mi da pođem ovog časa s tobom, dok uspravan čekaš svoje progonitelje. Dopusti da sav svoj životni hod suobličim Tvome, dok te vezana lancima vode pred zemaljske suce. Dopusti da se sjetim bezbrojnih udaraca i poruga koje si primio šutke, kad budem sama u svojim životnim situacijama, i da moj duh bude bliz Ocu kao što je tvoj bio. Samo s tobom, motreći tvoj križni put, koracajući putem koji je meni dodijeljen, duša moja naći će smisao, okrepu i snagu. Pođimo, Gospodine.

Evo čovjeka! Pilat pokazuje na Isusa i prepušta bijesnoj svjetini odluku što da učini s Njim. Pere ruke od svega, premda svjestan da je Isus potpuno nedužan. Nema hrabrosti, radi svojih sitnih interesa, poduzeti prave korake, nego kukavički prepušta masi da ga osudi na smrt. Toliko puta u životu i sami nemamo petlje, okrećemo glavu, peremo ruke. Nije naš posao. Nek netko drugi odluči. 

Svaki put kad prođem kraj prosjaka misleći da mu i tako moja kuna neće promijeniti život, ja sam oprala ruke od njega. Svaki put kad vidim u svojoj sredini zlostavljanje, nepravdu i povučem se, ja perem ruke. Svaki put kad stavim bilo kakav svoj interes ispred istine, ispred pravednosti, svaki put kad ne iskoračim nego zastanem promišljajući što je za mene bolje, ja perem ruke. Svojim postupkom Pilat se nije oprao od krivice, on sudjeluje u istom činu s tom masom. 

Kad god ogovaram osobu koja nije prisutna, kad se suobličim s masom i osudim nečiji postupak, kad bilo koga povrijedim, u masi sam, a onaj kog ogovaram na mjestu je Isusa. Toliko puta u životu osjetila sam i sama što znači biti osuđen, biti prognan, popljuvan, izložen poruzi, nerazumijevanju, upiranju prsta u sebe. Teško je bilo nositi, podnositi svaki takav križ, bez Isusa. Nisam vidjela smisao niti poznavala obrazac po kojem mi je reagirati. Nisam poznavala onoga koji je stajao pred svojom osudom miran, poput janjeta, predan u ruke Očeve. Počesto zaboravljam da nitko nema vlast učiniti mi ništa nažao bez volje Očeve. Danas imam Put, imam svog Isusa koji stoji miran, u volji svog Oca. 

Isuse, miran pred Pilatom i svijetom Ti primaš osudu, pravedan. Do tvojih ušiju dopiru užasni krici, žeđ mase da te razapnu, Stojiš u volji svog Oca, Janje nedužno Pomirnica Oca i nas grješnika. Pomozi mi Milosrdni i Dobri da i ja naučim stajati mirna, prepuštena u svemu Ocu. Pomozi mi Kriste da naučim ne biti dio mase, nauči me putu Križa.