U hodu 1026

Bog ne drži kalkulator u ruci s kojim zbraja nego gleda stav srca

Bog ne drži kalkulator u ruci s kojim zbraja nego gleda stav srca
ILUSTRACIJA

Svake zadnje srijede u mjesecu, u crkvi kod Isusovaca na Manušu u Splitu, održava se Vjeronauk za odrasle. Svećenik određen za tu srijedu slavi s nama svetu Misu, imamo klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, a zatim prijeđemo u prostoriju prikladnu za predavanje na temu koju je svećenik odabrao.

U srijedu 27. veljače to je bio don Mladen Parlov.
Sveta Misa s homilijom na temu Evanđelja, klanjanje za vrijeme kojega je don Mladen molio srcem, a zatim predavanje na temu: Poteškoće i rast u molitvi, ispunili su mi srce i dušu.

Naime, zbog te teme sam jurila da stignem, jer imam poteškoće s molitvom već duže vrijeme.
Teoretski znam koji su tu problemi kod mene, ali nikako da se pomaknem s mrtve točke. Bog moj me doista u srcu čitavo vrijeme poziva da u svoj život vratim onu molitvu s početka, kad sam u svojoj sobi imala vrijeme samo za Njega i za mene.

Nije mi problem ići na svakodnevnu Misu, niti usput govoriti Bogu, nizati desetice u hodu, ali biti sama s Njim u svojoj sobi, kroz osobnu molitvu, to je postao problem koji već dugo opterećuje moju dušu.

Pitam se od čega bježim. Stalno sebi nalazim izgovore da nemam vremena, ali to zapravo nije istina jer ima dosta trenutaka u kojima 'odmaram' pred televizorom. I znam ja tada vrlo jasno da bih se više odmorila s Bogom, ali to ne činim. Stojim u tom zatvorenom krugu bez volje i odlučnosti da napravim izlaz iz tog obruča. Odgađam. Sutra ću. Nakon ispovijedi ću. I nikad.

Netko će reći da pretjerujem, ta idem na Mise, molim usput... ali onaj tko je u odnosu s Bogom znat će da Bog ne drži kalkulator u ruci s kojim zbraja nego gleda stav srca. Bog zna da sam Ga gurnula na neko drugo mjesto kad nisam u stanju dati mu prvenstvo u tom jednostavnom činu ostavljanja nebitnosti i kako bih bila sama s Njim u osobnoj molitvi.

Don Mladen je planirao govoriti nekih pola sata o ovoj važnoj temi, iako je i sam rekao da bi trebalo nekoliko sati.
No, predavanje je potrajalo oko sat vremena, ako ne i duže. Kad je završio, bilo mi je tako žao, moja duša je bila zaista žedna takva govora, i malo bi joj bilo tko zna koliko još sati.

Govorio je čitavim bićem. Srcem, dušom, izrazom lica. Osjećala sam tu bliskost djece Božje koja imaju istog Oca, osjećala sam toplinu njegova srca proizišlu iz mnogih sati koje je proveo s Isusom u molitvi, a opet, osjećala sam i dostojanstvo čovjeka svećenika koji živi sto posto svoje poslanje.

I koliko god bio bliz, i duhovit, i topao, postoji to izabranje koje ga drži dalje od nas, dalje u smislu pripadnosti. On pripada Bogu, i Bog ga je odabrao za sebe. Nama je okrenut samo kako bi nam približio Boga i pomagao nam svojim znanjem, iskustvom i ulivenim darovima biti bliže i ostati blizu Bogu na ovom putu vjere, koji je trnovit i uzak ukoliko doista želimo njime hoditi.

Žar kojim je govorio, iskrenost, otvorenost, zapalili su moje srce koje je prepoznalo da je ovo prekretnica, i da je sad dobilo ono za čim je dugo tragalo, makar je to imalo blizu al nije bilo kadro dosegnuti.

Imam snimljeno čitavo predavanje koje ću iznova slušati, jer je rečeno toliko stvari koje do sad nisam znala, dan mi je jedan novi pogled. Bog doista uvijek čini sve novo. I koliko god dugo hodala ovom stazom, On mi dopušta vratiti se na početak, tamo gdje sam pala, i ponovno odatle krenuti u veću ljubav, bliži odnos s Njim.

Vjeronauk za odrasle je nešto posebno. Ovo nije prvi put da sam bila. Predavači su zaista izvrsni, i šteta da veći broj ljudi nije upoznat s ovim neophodnim datostima za rast u vjeri. Na kraju svećenikova izlaganja možemo postavljati pitanja što je također izvrsno.
Kad je predavanje završilo pogledala sam ostale vjernike u klupama. Svih je zahvatio žar, i lica su sjajila od ispunjenosti srdaca.

Jutros sam ušla u svoju sobu, kleknula pred sliku mog Isusa, sliku koju sam kupila prije 15 godina kad sam tu najradije boravila, i kad u prvom žaru nije trebalo boriti se sa sobom. Rekoh Mu: - evo me opet s tobom u osami moga srca, u tišini moje sobe.

Zadnju srijedu u ožujku opet je predavač don Mladen, a tema je: - Na putu s Marijom.
Unaprijed se veselim!

Dođite, zaigrat će vam srce i obnoviti se žar ljubavi!

Piše Vesela Dujmić