U hodu 1003

Srca upravimo gore, Gospodinu!

Srca upravimo gore, Gospodinu!
ILUSTRACIJA

Valja nam motriti pokrete srca. Isus kaže da iz srca sve loše potječe.( Mt 15,19 )
A ono, srce, u hodu vjere, čini mi se počesto protivnikom duši.
Đavao nas poznaje. I želi ugrabiti sve dobro koje nam Bog svojom milošću dariva.

Kad nismo na putu vjere, ni on ne mora biti puno lukav. Mi tada i onako nemamo svijest o grijehu i lak smo mu plijen.
No, kad nas jednom milost Božja zahvati, kad ju primimo u dušu, kad nam se otvore duhovne oči, tada i đavao mora ustati iz svoje lijenosti i zasukati rukave, ni bi li nas vratio na stari put i po mogućnosti nam zadao završni udarac, od kojeg se nećemo oporaviti.
Zato smišlja kako djelovati, a da ga ne prepoznamo, jer zna da ga sad već poznajemo, a griješiti više ne želimo.

Stoga gleda kako nam srce na bilo koji način udaljiti od Boga, pa će vremenom i sve moći duše polako se odvratiti od Boga.

Imajmo na umu da nas đavao dobro poznaje.
Mi jesmo na putu obraćenja, ali tek nam je mijenjati se, uz Boga.
Naše stare sklonosti čekaju u potaji, naše rane životne ostavile su posljedice, naša stara grešnost traži svoje.

Svi smo mi željni i potrebni ljubavi. Svi trebamo više ili manje, ljudske topline.
Potvrde, priznanja, osjećaj da smo posebni, nekako kao da u nama nikad nisu zasićeni.
Ukoliko tu nismo jako budni, đavao nas može prevariti na području srca.

Pa će nam ponuditi duhovnu ljubav. Mislit ćemo: - Evo moga Franje! Evo moje Klare!
Držat ćemo se onima koji na putu svetosti trebaju duhovno vodstvo, ali s malo više pažnje nego ju duhovnik pruža drugima. Tragat ćemo za ispunjenjem potreba srca, misleći da su to potrebe duše koje Bog blagoslivlja.
Ako imamo sreće, odabrat ćemo nekog tko je od nas mudriji, i tko puno lakše prepoznaje đavla odjevenog u duhovno.
I taj nas neće poticati, nego će biti i grub ako zatreba, ako stanemo mrmljati zbog njegova neuzvrata našim 'svetim potrebama'.

Ako nemamo sreće da odaberemo takvog, on će nam, a i mi njemu, nastaniti srce na način koji nije dopušten, nije čist i nije svet, što god mi mislili o tome.
Tu je početak jada, početak grijeha, početak povratka u blato.
Jao nama, teže se iščupati i bolnije iz ovog novog zla.

Da bismo se oduprli ovom zlu, upoznajmo sebe. Suočimo se sa sobom kakvi jesmo. Unaprijed se zaštitimo. Suzbijajmo u sebi traženja srca, podrezujmo travu u vrtu osjećaja dok je niska, čupajmo ju iz korijena. Ne pokazujmo osjećaje, ne tražimo potvrde, ne čeznimo da smo tom nekom bitniji od drugih.

Srca upravimo gore, Gospodinu. Njega ljubimo! Borimo se do krvi da On ostane prva ljubav za koju vrijedi i poginuti, a kamoli ne nad sobom bdjeti i sebe pobjeđivati bez zadrške i uzmaka.

Piše Vesela Dujmić