U hodu 1143

Bog koji je sama Ljepota poziva nas da letimo

Bog koji je sama Ljepota poziva nas da letimo
FOTO BOŽIDAR VUKIČEVIĆ / CROPIX

Često čujemo rečenicu: - Radi na sebi.
Imamo stalno neke nove učitelje koji nas upućuju na nas same. Niču na sve strane. Imamo ih u medijima, objavljuju udžbenike samopomoći, objavljuju videa koja zvuče sasvim prihvatljivo. Nude instant rješenja za čovjeka koji je u stanju besmisla.

Današnji čovjek izgubljen je u traženju samog sebe. Osjeća prazninu i nemoć i želi si pomoći. Na žalost, okrenut je u pogrešnom smjeru. Učitelji su lažni a on prevaren.

Ti učitelji drže ga u lažnom uvjerenju da on treba rasti do božanske moći. Unutar sebe naći će snagu koju će doseći disanjem, meditacijom i slično.
Uče ga da uzvisi svoje Ja. Uče ga da će razvijanjem svojih misli postići sve što želi. Privući će dobre događaje pozitivnim mislima.
On će biti vladar i upravitelj, gospodar i svoj mesija.

Učitelji ga ne uče smislu križa jer ne upućuju čovjeka na Onoga po čijem se križu spasavamo. Bog, jedan i jedini, Isus Krist, donio je sasvim drugo učenje.
Lažni učitelji ne vode nas nikuda. Sve je to obmana.
U nama nema samoispunjenja niti rasta, niti ostvarenja, niti smisla, bez Boga. Mi sami sebe niti druge ne možemo odvesti nikuda.
Bez Boga mi smo ništa. Prazne ljušture. Plodno tlo za obmane.

Kako pomoći onima koji su tako izranjeni da lako povjeruju u obećanja kako je u nama samima rješenje za naše probleme?
Lažni učitelji obećaju da problema neće biti. Isus to ne obećava. On poziva na mala vrata, na uzak put. (Mt 7,12)

Otvoreno govori da široki put vodi u propast a uski je put spasenja. Još govori da se odreknemo sebe, da uzmemo svoj križ na leđa i da Ga slijedimo. (Mt 16, 24). A znamo kud ga je križ odveo. Ta vidimo Raspelo i možemo zamisliti bičevanje, trnovu krunu, padove, poruge, čavle koji probijaju kožu i krv koja tim putem križa ostavlja svoj trag.

Kako onda i zašto ići uskim putem i to sve do Kalvarije?
A vidimo li doista kud Ga je križ odveo?
Mislimo li da je raspeće kraj?

Kad bismo samo sačekali u dvorani svoje duše, zajedno s onima koji su čekali u neznanju i strepnji nakon što je grobna ploča izmučeno tijelo pokrila! Kad bismo samo povjerovali Mariji Magdaleni koja se vraća s groba u kojem više ne leži Gospodin! Kad bismo samo povjerovali u Njegovo uskrsnuće i obećanje da i nas čeka isto, ako ćemo poći za Njim, noseći svoj vlastiti križ! 

Kad bismo samo, motreći tuđe krvavo lice, dotrčali s rupcem poput Veronike. Kad bismo samo poput Cirenca primali na svoja leđa križ onoga koji više ne može nositi!
Isus kaže da uzmemo svoj križ ako hoćemo za Njim. Zašto za Njim? Zato što samo Isus vodi u Život. Na istom mjestu kaže i da se u tom slučaju moramo odreći sebe.

Dakle, svog velebnog "Ja", svoje oholosti, nadmenosti.. To je odricanje nužno svednevice, svakog dana kad svoj križ uprtimo na leđa.
Bog naš, jedini, nije nam obećao put bez boli i patnje. Pa to je put posvećenja! Stoga Petru koji Ga odvraća od križa kaže: - Nosi se od mene sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko! (Mt 16,23)

Mi trebamo samo tražiti Boga. I tada pustiti da On radi na nama. Polako i strpljivo, On će nas čistiti. Liječiti. Obnavljati. Ta On sve novo čini!
Samo On nas voli. Samo Njemu je doista stalo. Toliko Mu je stalo da je podnio sve one muke kako bi nas spasio. Da je postojao bolji put zar On ne bi pošao Njime?
Nema rasta bez smanjivanja vlastitog ega. Nema samopomoći bez otvaranja Božjoj pomoći. Jedino tu samopomoć možemo sebi dati, voljno se okrenuti Bogu.

Nema slobode bez odricanja od grijeha.
Isusov križ je zbog naših grijeha.
Današnji "učitelji" uopće ne spominju naše grijehe. Niti ikakvo podnošenje, ikakvu žrtvu.
Križ se ne može izbjeći koliko god mi bježali. Uz Isusov križ dva su križa stršala. Na jednome očajnik koji ne vidi smisao, a na drugome pokajnik koji prepoznaje Krista. Taj drugi ulazi u Raj. 

Nema života kojeg neće pogoditi razne nezgode, nesreće, gubitci. Život jest borba, muka, znoj, patnja. Grijeh, kojeg današnji učitelji ne spominju, jest i unio svu tu muku u čovjeka. Grijeh prvih ljudi donio je smrtnost, propadanje, bolest, i sve muke.

Taj grijeh smo naslijedili. Oslobađamo ga se krštenjem. Ali ne postajemo imuni krštenjem na grijeh, niti na bolest, niti na patnju. Posljedice prvog pada ostaju. I mi se svi borimo dalje kroz život s time. Bog nam daje posvetnu milost kroz sakramente. Nije nas ostavio siročadi.

Isus poziva i da Njemu damo svoje brige. Zove nas na izvor žive vode koja vodi u vječnost. Ženi Samarijanki na zdencu kaže da zahvati i da se napije žive vode i da neće više žeđati. On je ta živa voda, On je put, On je Istina, On je život. Iza svake druge vode opet žeđamo. (Iv 4,13-14)

Tko je od silnih "učitelja" i bogova položio za nas život svoj? Pokažite mi toga! Ne vjerujte onome koga ljubav ne košta! A Isusa je koštala! Bog se "odrekao" vlasti, odrekao se sjaja, zaodjenuvši se u ljudskost. Tko bi se od svih tih učitelja i bogova odrekao, tko bi sakrio svoju veličajnost, kad bi ju posjedovao, tko bi izabrao siromaštvo, progone, kamenovanja, tko bi dopustio pljuvanja, poruge, bičevanje, trnovu krunu, udarce, razodjevanje do golog krvavog tijela na brdu raspeća, tko bi pružio svoje ruke i noge mu ih čavlima prikuju za drvo križa? Tko bi drugi s križa molio upravo za ove koji to sve čine? Pokažite mi takvoga i ja ću vam reći: - Taj će vas spasiti, Njemu vjerujte, jer ste Ga koštali!

Isus je Ljubav. Bezgranična ljubav. Već ovdje na zemlji, onima koji Mu se otvore, koji Ga prihvate, daruje svoj mir. Tog i takvog mira nitko drugi ne može dati. Uskrsli ulazi kroz zatvorena vrata dvorane posljednje večere i govori: "Mir vama” (Iv 20,19)
To je ono što On donosi. Njegov mir možemo primiti. Nema ga u nama samima. Ne postoji samoispunjenje, niti takav rad na sebi koji će nam donijeti mir.
U Njegovu miru je sve. Smisao, radost, nada, ljubav, ispunjenje.
On nam svojim Svetim Duhom daruje sve ono što nam treba.

I ne bojmo se! Već ovdje na zemlji, On pruža dostatno radosti i ljepote da kroz sve protivštine hodimo sretno. Bog koji je sama Ljubav ljubi nas. Bog koji je sama Ljepota poziva nas da letimo u LJEPOTAMA NAJLJEPŠEG.
On je taj. Drugog nema.

Piše Vesela Dujmić