U hodu 853

Primila sam poruku u ispovijedi - Isus te voli

Primila sam poruku u ispovijedi - Isus te voli
ILUSTRACIJA

Ključna rečenica za moj život bila je: - Isus te voli.
Prodrmala me. Protresla me. Povjerovala sam u nju čitavom nutrinom. Mislila sam ipak, ja ću svojim zacrtanim putem. Trebala je tada dodatna milost s neba, i dana mi je. Milost koja će dodirnuti dušu tako snažno da ona primi tog Isusa koji me voli i da mu odgovori na ljubav.

Zbog te milosti učinila sam zaokret svog života. Zaokret zbog kojeg nikad nisam požalila. Niti ću. Odgovor na Njegovu ljubav jest prepoznavanje Njegove volje, prihvaćanje Njegove volje i življenje Njegove volje. Odgovor na Njegovu ljubav jest ljubav. Ljubav hoda u susret Ljubljenome. 

Ta Njegova volja je ono najbolje za mene i za sve oko mene. Ta Njegova volja, kad je prepoznata, prihvaćena, shvaćena i življena, daje duši mir i radost koji onda rađaju dobrim plodovima u sredini u kojoj živim.

Susrećem pokatkad ljude koji su tjeskobni, koji traže, koji ne vole sebe jer su izranjeni, koji se vrte u krugu bezizlaznosti, ljude bez svjetla, nade, snage.

Voljela bih im prenijeti poruku koju Isus ima za njih, za svakog od njih. Poruku koju sam ja primila preko jednog svećenika, u jednoj svetoj ispovijedi. Voljela bih da im ta rečenica zazvoni, zatritra, zazveči, zapjeva u srcu. Voljela bih da ta rečenica prostruji njihovim bićem i da im oživi sve što je mrtvo, bolesno, ranjeno, sve što treba novo rađanje. 

Voljela bih da im Bog spusti još milosti ako je potrebno, kao što je meni bilo potrebno, kako bi mogli odgovoriti toj beskrajnoj ljubavi.

Pa im pričam. Pričam kad se neko srce nađe u mojoj blizini i počne otvarati. Pričam im svoje iskustvo Božje ljubavi. Pričam im ono što sam iskusila i što je stvarnost, makar zvuči nestvarno. Jer Boga ne možemo vidjeti, dokazati, Bog izgleda kao iluzija, umišljaj, lažna utjeha, bez onog nadnaravnog svjetla. 

Pričam im, svjesna da nisam moćna prenijeti, osvijetliti, darovati, jer to je Božje a ne moje. Ja sam samo primatelj, samo dodirnuta zrakom odozgor, ali pričam, jer Bog uvijek može kroz jednog dodirnuti drugog i tko zna, možda neka riječ, ili pogled, ili gesta, ipak bude na pomoć onom kojem pričam.

Stoga ću i ovdje napisati, nekome tko će čitati, nekome koji je tužan, umoran od tjeskobe koja ga pritišće, nekome koji nosi svoje terete i rane sve teže i beznadnije, nekome tko traži. Jer i meni je netko jednom rekao: - Isus te voli.

Isus te voli.
Ti nisi ovdje slučajno, znaš. Nisi se rodio neplanski. Nisi se dogodio bez volje i želje Nekog tko nije tvoj zemaljski otac ili majka. Zemaljski otac te možda i nije htio u tom času, možda je nevoljko primio dar života i bez shvaćanja da si ti dar. Majka možda nije imala baš tada u planu roditi dijete. Možda si poremetio njezine planove u životu. Možda i nisi baš onakav kakvog su očekivali, kad su već prihvatili da si se rodio.
Ali Onaj tko te stvorio, tvoj nebeski Otac, On te itekako planirao!

On te poželio stvoriti. Zamislio je baš tebe i baš tebe je oblikovao u majčinoj utrobi. On ti je udahnuo dušu, odredio ti i boju kose, i visinu. Ni madež na tvojoj koži nije tu slučajno. Sve što jesi On je odabrao i darovao ti. On ti se radovao. 

Mislio je i na tvoju vječnost. Zato je Sina svoga poslao na svijet. I taj Njegov Sin položio je svoj život za tebe. Baš za tebe.

Zašto ne voliš sebe?
Ti nisi ono što drugi kažu da jesi. Nabacili su možda krivnju na tebe. Nisu te cijenili, poticali. Nisu ti dali prostor za let jer nisu ni vjerovali da si sposoban za let.
I ti si im povjerovao. Spustio si krila preko lica i zaboravio čemu ona služe. Pretvorio si ta krila u zaklon iza kojeg plačeš.

Sklon si samooptuživanju jer si povjerovao da si kriv.
Za njih si kriv. Vrtiš se u krivnji. Kriviš sebe dijelom, a dijelom njih. Ne praštaš ni sebi ni njima. Možda ni Bogu?
Kriviš li Njega za obitelj u koju te postavio, za odnose koji su loši? Tko je kriv? Dokle ćeš vući terete krivnje i neoprosta?

Kad bi samo shvatio da si beskrajno ljubljen!
Kad bi samo otvorio ta krila iza kojih se zaklanjaš ugledao bi Onog koji te ljubi takav kakav jesi. Ugledao bi Ga kako nikad do sad nisi. Ugledao bi i sebe onakvog kakvog te On vidi. Ugledao bi ljubljeno dijete Božje. Tada bi se oživotvorile Njegove riječi: - Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. (Mt 11,28 )

Njegovu ljubav ne trebaš zaslužiti, niti ju možeš zaslužiti jer ona je beskrajna a ti si kakav jesi. Grešan. Da, grešan. No On je došao za grešne, bolesne, potrebne, ranjene, usamljene, odbačene.
Jednom, kad Ga primiš u svoj život, učit ćeš pomalo, pa će ti grijeh smetati. Ne na način da se zbog njeg mrziš, nego će on biti zapreka između tebe i Boga. Stog ćeš Mu grijehe predavati a On će te oslobađati. On ne negira krivnju nego od nje oslobađa. 

Jednom, kad Ga primiš zaista u život, u onim ranama na Kristovom tijelu prepoznat ćeš i svoj udio. I bit će ti žao što si nanio rane Isusu. Bolit će te grijeh, ali nećeš bježati od Isusa misleć da je neoprostivo ono što si činio. Znati ćeš da je On poznavao i tebe, i mene, i sve nas grešne, poznavao nas je prije križa a ipak pošao na križ za nas takve!

To je ta ljubav raspeta koja ne želi da se mrziš nego da prihvatiš ruku Njegovu, takav kakav jesi. On je ostavio čitavo stado da potraži izgubljenu ovcu.
On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. ( Iz 42,3 )
A ti to jesi! 

On prima u svoje nježne ruke napuklu trsku i zacjeljuje ju.
Ljubi ju i grli i sve novo čini.
On koji nije imao gdje nasloniti glavu tebi pruža svoje rame da se isplačeš, da se odmoriš. On jedini poziva da iskrcaš svoje brige. On jedini u opstojnosti drži čitav svijet. A ti u tom svjetlu i postojanju nisi tek nevažna mrva. Ti si ljubljen kao da si sav Njegov svijet!

S Njim ćeš rastvoriti konačno svoja krila jer ona su stvorena za let.
Isus te voli!

Piše Vesela Dujmić