U hodu 28. kolovoza 2018. u 11:08 709 Najizvrsniji je put poniznih i malenih FOTO REUTERS Razmišljam o malenosti. Mora biti da je dragocjena kad se Bog u nju obukao. Mora biti da je put do drugoga kad je sam Bog pošao njime da susretne čovjeka. Razmišljam o malenosti. Mora biti da bez nje nema svetosti, čim ju je Najsvetiji odabrao za naše spasenje.Razmišljam o malenosti. Zahvalna što sam Bog posta djetetom da ga primim u svoje srce. Malen je postao, sakrivši svoju veličajnost. To je naš Bog, Emanuel.Na početku andjeo svjetla reče: - Neću služiti!Htjede biti poput Najvećeg, a ni to ne bi ga zasitilo da je mogao postići. Tada pade.A Bog uze malenost, odabra neznatnu da se rodi, onu koja reče: - Evo sluškinje tvoje! Neka mi bude po Tvojoj riječi!A sin njezin ponovi isto u Maslinskom vrtu: -Tvoja a ne moja volja Oče!Ti, Ti Oče, a ne ja! Tebi da, neka mi bude!Razmišljam o naizvrsnijem putu, onom poniznih i malenih. Da, tim putem je ići.Zato dušo moja, polegni se, ispruži se, poravnaj se, pripravi put Gospodinu. Pripravi put Malenome i nek raste u tebi. Budi malena, budi mu nalik. Budi ona štalica, budi svjetiljka u mraku, budi dah magareta i vola, budi postelja gdje će ga mati poleći. Budi mahovina ili slama, samo budi u službi Njemu. Sluškinja budi, neka te oplijeni Gospodin, nek oduzme od tebe sve što se otima i traži prva mjesta, pohvale i priznanja.Uzak je put, njime hode maleni, mala su vratašca, kroz njih prolaze prignuti.Razmišljam o malenosti. Samo ju ljubav može željeti. Samo ju ljubav može shvatiti. Samo ona će je rado primiti. Samo ljubav će je htjeti živjeti.Samo ljubav. Tu ljubav daj dušama našim, da rastemo u malenosti, i da budemo Tvoj dom. Da budeš u nama Ti. Ti, Ti Oče, a ne ja! Tebi da, neka mi bude!Piše Vesela Dujmić Tweet Preporuči prijateljima