U hodu 1249

Na obali Tiberijadskog mora

Na obali Tiberijadskog mora
FOTO DUJE KLARIĆ / CROPIX

Sjedili su oko žeravice koju je Petar promatrao nakon što su doručkovali. More je lagano dodirivalo obalu na kojoj su se smjestili. Zadivljeni novim događanjima, učenici su razgovarali među sobom. Samo je Isus bio tih. I Petar koji je prebirao po sjećanjima. Ova ga je žeravica podsjetila na onu oko koje se grijao kad su Isusa uhvatili. Stid ga opet obuzme.

Isus ga odjednom zapita: - Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?
Ostali glasovi utihnuše u iščekivanju Petrova odgovora.
Petar uoči da ga ne zove sad Kefom, Stijenom. A i kako bi....

No, pogleda Ga u oči, i uroni u ocean Njegove ljubavi. U Isusovim dubokim očima sjalo je razumijevanje i sućut. Njegov pogled pozivao je Petra da se ohrabri reći ono što mu u srcu živi, i što nije umrlo niti onda kad je u strahu za svoj život govorio da Ga ne pozna.

Isus zna odgovor ali potiče Petra da se odvaži nadrasti sramotu svoje zataje, da se odvaži ljubiti kao da je nije niti bilo. Zato ga poziva da izgovori naglas ono što je u njemu. Petar, ne odmičući pogleda s Isusa, ne dopuštajući da mu stid pokrije vjeđe, odvrati hrabro: - Ti znaš da te volim!

Na te riječi Isus mu povjerava svoje stado. Daje mu prvenstvo koje pripada onom koji ljubi najviše, unatoč svojoj slabosti. Isus zna da će Petra ojačati Duh Sveti ali sad traži pristanak koji samo ljubav može dati. Čvrsta i neopoziva, ljubav koja više neće ustuknuti nego će vršiti volju Očevu. Kao što je Isusova ljubav premostila strah u Maslinskom vrtu i ojačala ga da izvrši ono za što je poslan na svijet.

Isus ponavlja pitanje. Jako je važno ono što se od Petra traži. Vodit će Kristovu Crkvu. I postati Stijena. Zato Petar mora još jednom potvrditi da li doista ljubi svim srcem, umom i dušom Gospodina. A bližnje kao sebe. Jer za to će živjeti. I umrijeti.
Petar ne odgovara: - Pa rekao sam već... - nego ponavlja već izrečene riječi.
A Isus mu ponovno govori što mu je činiti s tom ljubavlju. - " Pasi ovce moje. "
Oni su tvoj zadatak. Duše spasavaj. Kroz njih me ljubi. Čini ono što sam ja činio.

Ali i treći put Isus pita. - Šimune Ivanov, VOLIŠ LI ME?
Petar je već žalostan. Boli još ona rana izdaje. Ali Isus zna...Proniče srca. A ipak, opet pita. Opet traži da naglas govori iako zna da svaki put kad naglas kaže da ga voli, glas u njemu odjekuje riječi one strašne izdaje: - Ne poznam tog čovjeka!

Odgovori gledajući nemoćno u mirne oči. U njima i dalje nije bilo optužbe. Dapače, one su odražavale nadanje i veliko povjerenje. Da, On zna...Petar se opet ohrabri, odgurne napast koja je sad već glasno u njegovu umu ponavljala: - Izdao si ga, izdao si ga...
- GOSPODINE, TI SVE ZNAŠ! TEBI JE POZNATO DA TE VOLIM.

A Isus opet reče ono o ovcama jer ništa drugo sad nije važno. On, Isus, uskrsli, neće još dugo biti s njima i oni trebaju pastira, vodstvo. Nekog tko je slab ali jak u ljubavi. A Petar je gorio od ljubavi. I stoga će moći biti stijena ljubavi na kojoj će biti sagrađena Crkva.
Tada mu Isus navijesti smrt kojom će umrijeti. Ništa mu lijepoga ne obeća. Nikakvu čast ni slavu kao prvaku Crkve. - Raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.

Sad Petar na te riječi ne ustuknu. Tri puta naglas rekavši VOLIM TE, nadrastao je i poništio ono trostruko NE ZNAM GA.

A Isus doda: - Idi za mnom!

Znao je Petar u taj čas što znači ići za Njim. U Petrovu sjećanju zazvečaše lanci kojima je Isus bio zavezan. Pljuske, pljuvanja, poruge, udarci bičem i raznim oruđem, još zvučno i bolno zapljuskivahu Petrovu dušu. Volio je i tad silno svog Gospodina. Ali još ne bijaše kadar u smrt za Njim kako je u svojoj naglosti obećavao, ne poznavši svoju slabost nego samo ljubav koja ga je uvjeravala da će moći.

No sad će moći. Moći će poći za Njim putem kojim je i On prošao. Ljubav će se i vjernost u Duhu Svetom sastati i one će ga voditi. Dok ga drugi budu opasivali lancima i konopcima, on će biti opasan vjernošću.
Sad Petar ništa ne viče niti obećava jer je upoznat kroz gorkost svoje izdaje što je ljudska slabost i u koga je doista snaga.

Držat će se, ne više za ono što je promjenjivo i nestabilno, a to je on sam... nego za Boga. Ako Isus kaže da će tako biti, Petar se ne povlači.

Nitko ne spominje izdaju. Petar je poučen. Petar je ponizan. Petar je malen. Petar je konačno Stijena.

Dok more nježno dodirivaše obalu, Petar pogleda mnogobrojne ribe koje na Kristovu riječ uloviše nakon što su cijelu noć uzalud bacali mreže.

I shvati sve.

Piše Vesela Dujmić