U hodu 978

Bog zove, čovjek se oglušuje

Bog zove, čovjek se oglušuje
ILUSTRACIJA

"Rekoh: Evo me! Evo me! narodu koji ne prizivaše ime moje. Svagda sam pružao ruku narodu odmetničkom, koji hodi putem zlim, za mislima svojim, narodu koji me bez prestanka u lice srdi." (Iz 65, 1-3)

Bog prvi traži čovjeka, od početka. Od Adamova i Evina grijeha Bog traži čovjeka. Adame, gdje si? pita ga u Edenu.

Čovjek se odazove pa se opet okreće od Boga. Zaboravlja na Njega. Kad ga Bog oslobodi ropstva i manom ga hrani koja ima okus za svačije nepce, narodu i to dosadi. Narod se buni, nestrpljiv je i kaže za manu da mu se i ta bijedna hrana ogadila. Unatoč svim čudesima koja je Bog učinio, narod zaboravlja. Draže mu je stvoriti sebi božanstvo od zlata nego ići za živim Bogom. Kad ožedni, narod prigovara Mojsiju i plače za egipatskim loncima. Ne vjeruje Bogu i ne uzda se u Boga. Čezne za ropstvom. Ne cijeni slobodu niti žudi za onim za što je stvoren. Za višim. Za vječnim.

Gospodin narod kažnjava i opominje, ne bi li ga kako vratio sebi. Kroz čitavu povijest spasenja Bog zove, čovjek se oglušuje, a kad ga nevolja stisne a zlatna telad ne pomažu, čovjek se odazivlje Bogu koji čeka. I Bog iskazuje milosrđe kao što ga je iskazao predavši svoga Sina za čovjeka.
Možda neće ubiti sina vinogradarova - stoji u prispodobi. Ali oni ubijaju i Sina ko što pobiše proroke prije Njega.

Bog i dalje čeka. Čeka svakog od nas da se dotaknemo križa Gospodnjeg, da Ga uzljubimo i da živimo svrhu svoga postojanja. Hoće li se čovjek koji se odazove doista obratiti sa svoga zlog puta i ostati vjeran Bogu, u dobru i u zlu? Ili će se odazivati samo da iskoristi Boga kad nema više drugog uporišta a onda opet krenuti za svojim putovima na kojima Boga nema?
Hoće li itko ostati pod križem gledajući u raspetog Boga koji izdiše u groznim mukama za svakog od nas pojedinačno?
Hoće li itko ljubiti Boga pamteći Božju iskazanu milost kroz svo vrijeme, ili će svatko ostati u svojoj sebičnosti uzimajući Boga zdravo za gotovo?

Hoće li ikad narodi prestati proganjati Boga i ubijati one koji Ga ipak slijede, onu manjinu? Hoće li prestati lagati da su vjernici koristeći Crkvu Božju kao servis za sakramente koji im ništa ne znače? Hoće li prestati u Bogu nalaziti krivca za životne brodolome? Hoće li kad spoznati i sačuvati znanje da je Bog u tom brodolomu s njima?

Hoćemo li ikad zaista voljeti Boga? Do kad ćemo ga varati? Hoćemo li ikada shvatiti Isusovih sedam riječi na križu? Hoće li nam Uskrs ikada postati Uskrs, proslava Božje pobjede nad grijehom? Hoće li Gospodin naći iskrene vjere kad opet dođe u slavi?
Tko će ga čekati kao što On čeka nas? Tko će ga ljubiti radi Njega samog? Tko će uzeti danomice svoj križ i poći za Njim, uskim putem? Tko će živjeti Evanđelje?
Tko će ostati s Bogom, tko će, ima li ga???

Vapaj Božji proteže se od početka povijesti spasenja kroz sva vremena. Bog čeka i doziva. Ima li koga da Mu začuje glas? Ima li koga da mu uzvrati: Evo me, evo me! Bože koji me dozivaš i koji mi ruku pružaš, evo me! Ja te volim!

Piše Vesela Dujmić