U hodu 345

Ne boj se

Ne boj se
ILUSTRACIJA / novizivot.net

Stojim pred novim izazovima. Vidim Tvoju ruku u svemu, u promjenama koje se događaju. A ipak, bojim se. Brinem. Kako će to biti? Kakva ću ja biti? Hoću li se snaći?

Bacaš me u nešto sasvim drukčije. Sasvim nepoznato. Drhtim. Razmišljam o pogledima drugih. Kako će me drugi doživljavati u novim okolnostima? Uporno vraćam svoj pogled na Tebe. Tebi služiti, ostati vjerna, pronositi glas o Tebi svojim življenjem, djelovanjem i svjedočenjem - to je cilj. Hoću li to moći u novoj situaciji? Što ako iz mene na površinu iziđu mane koje ne želim imati, slabosti koje čuče i čekaju svoj čas?
Što ako izazovi u koje ulazim ugroze moj odnos s Tobom?

Drhtim danima.
Tražiš od mene sve više. Po ljudski, u ovom trenutku, uspinješ me. No, biti u višoj poziciji donosi veću odgovornost biti malenom. Hoću li imati mudrosti u odlučivanju? Hoću li imati potrebno znanje, kako ću savladavati prepreke?
Kako nalaziti put malenosti iz nove perspektive? Kako uspjeti zadržati isti pogled iz sasvim druge pozicije?

Biti Tvojim svjedokom kud god me staza vodila - to si posvješćujem.
Poglede osjećam. Ljudi imaju očekivanja. Kako odgovoriti tim očekivanjima, biti pravedna, milosrdna, dobra, mudra i razumna?

Dao si mi darove. Ljubav i vjeru. Dao si mi dar riječi. Vodio me da taj dar koristim. Učinio da ga ljudi vide. Ne mojim htijenjem niti težnjom, nego tvojom promisli i providnošću, ukoričio si moje stihove i prozu. Učinio me na taj način svjedokom vjere. Izložio si me očima ljudi.

Od one koja ponekad skrije da ide običnim danom na misu, koja se ustručava iznositi svoje stavove, koja te zatajivala pred onima koji te ne poznaju, vodio si me do javnog svjedočenja u tv emisiji. Iznijela sam Tvoja djela pred oči znanih i neznanih.
Vodio si me putem kajanja i ispovjedanja vjere kud si htio i trebao.

Putem sam rasla. Otpadali su s mene obziri. Rasla sam smanjujući se, izlažući se za Tebe jer se ti nisi skrivao na Golgoti za mene. Putem sam umirala sebi kako sam znala i umjela. Pomagao si mi u tome, bio strpljiv mojim otimanjima i padovima.
Deseta postaja križnog puta, koja me uvijek privlačila, za mene je poprimala širi značaj. Nekad sam u njoj vidjela sramotu svojih grijeha, a sad je postala za mene izlaganje radi slave Tvoje.

Danas, iznova stojim na brdu s kojeg mogu pasti. Već ogoljena stazama kojima me Tvoja providnost vodila, sad stojim kao Tvoj svjedok, koji će djelima među ljudima, govoriti više o mojoj vjeri nego sve dosadašnje napisane i izgovorene riječi.
Sve ljudske pohvale danas mi ne znače ništa. One su uvijek bile ispit ljubavi i vjernosti, uvijek su nosile tek odgovornost da budem ono što ljudi vide - vjerni svjedok Tvoje ljubavi.

Drhtim, neznatna i nemoćna, svjesna da je sve tek odgovor na milost. A meni si je u izobilju darovao. I obilje ti želim vratiti svojim radom, djelujući za Tebe u ovim novim okolnostima.
Kome je više darovano od njega će se više tražiti - Tvoja riječ je od davnina. A ja sad otkrivam sve više njezino značenje.

Ponekad pitam: - Zašto ja? Što si u meni vidio? Zašto me tako izlažeš? Zašto tako računaš sa mnom a ja sam tako slaba? Drhtim pred svojom slabošću sanjajući sigurniji, skriveniji kutak, a ipak pristajući na hladnoću Golgote koja ima različite oblike. Pokatkad u očima svijeta ona znači uspjeh, a u očima vjernika i svjedoka odgovornost i izloženost kojoj sam po sebi nije dorastao.
No, ja računam na Tebe. Nisi me dovde doveo kako bih te iznevjerila.

O daj mi, Isuse, da uvijek samo Tebe tražim, samo se za Tvoje skute hvatam, s Tobom u svemu boravim, od Tvoga Duha savjete čujem i za Tvojom voljom idem.
Učini me vjernim svjedokom Tvoje prisutnosti u svijetu. Daj da svima donosim Tvoje svjetlo i u svima prepoznam tvoju ljubljenu djecu.

Pomozi mi da donosim ispravnu sliku Tebe s kojim živim, i da nikog ne sablaznim ili odvratim od vjere svojom manjkavošću. Molim te daj mi dar poniznosti jer u ovim novim koracima bez nje sam izgubljena.
Kud god išla molim te, sačuvaj mi naš odnos kao prvi i posljednji, najvažniji. Budi moj početak i kraj svega. Bez Tebe sve je bezvrijedno, a ja olupina. To ne želim nikad više biti. Sav svijet da zadobijem, a Isusa svog izgubim, ništa sam. Čvrsto me privini uza svoje milosrdno srce.
I moći ću. S Tobom ću sve moći.

Ljubim te Isuse. Hajdemo dalje, stazama kojima Ti hoćeš, nek se volja Tvoja vrši. A ja ti predajem svoje drhtanje i svoja pitanja.
Dajem ti svoju ruku a ti je čvrsto stisni da ju ne povučem nikada.
Za svaki dan rečeno je po jedno: - Ne boj se.
Svakog ću dana svoje srce raširiti da primi jedno "Ne boj se " i koracati u nove izazove s Tobom, kako bi djela moja govorila o silnoj ljubavi što ju želiš razliti među sve nas.

Piše Vesela Dujmić

 

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.