U hodu 578

Ranjeno srce

Ranjeno srce
Pogled s kora na lađu crkve Gospe od Zdravlja / CROPIX

Iza rešetaka, kroz malu kockicu korske ograde, motrim Tebe, Gospodine moj. Donesoh ti večeras svoje ranjeno srce. Žudila sam što prije doći na Misu i klanjanje, jer kome ću, kome srce pokazati ako ne Tebi koji si ranjen a liječnik si duša?

Kad zadobih strelice boli u srce danas, prva misao je bila - donijeti, pokazati Tebi... zamoliti te da me oslobodiš, i rane mi zatvoriš.

Isuse... Ranjeno od mene i od nas ljudi, Tvoje srce ne uskraćuje svoga milosrđa, svoje utjehe, svoje beskrajne ljubavi. Nikada.
Dođoh ti večeras i sve ti ispričah. Kako su me povrijedili. Kako su me ranili. Kako trpim. Grč srca, njegova bol, preplaviše me. Kao da imam srce koje plače i krvari. Ničeg nije bilo izvan i osim moje boli.

Pjevala sam ti Isuse, tijekom Mise, na koru crkve Gospe od zdravlja. Počela sam čuti riječi koje pjevam.
Misli su polako mijenjale svoj tijek. Mislila sam o Tebi. O riječi koja je pričitana s ambona. O darovima koje ti prinosimo. O Pretvorbi. Tvojoj žrtvi. Misli su otišle sasvim s mojih problema i težina na Tebe.
A onda kleknuh.

Motrim te kroz rešetke. Na oltaru si izložen. Svećenik pred Tobom kleči u tišini.
Upitah te u svom srcu: - A Ti, Gospodine, što ti želiš? Što ja mogu učiniti za tebe? Uvijek ti se žalim. Pokazujem ti svoje rane. Govorim kako su me povrijedili. I tko me povrijedio. Ne pitam bi li ti možda htio nešto od mene, kako da ti uzvratim ljubav. Evo, sad te pitam.

I kao da u trenutku, u dnu svog srca začuh tvoju riječ: - Ljubi ih.

Isuse moj...
To tražiš, to trebaš? Zar je to za tebe? Pa ti opet tražiš za druge....
- Ljubi ih..

Tražiš najviše. Ljubiti može onaj tko prašta. Praštati uvijek, ma koliko to napora i volje zahtijevalo. I odricanja od zadovoljštine za kojom žudim. Praštati da bih mogla ljubiti. To tražiš. Hoćeš da nadrastam sebe.
Spuštam kamen optužbi. Bacam ga u pijesak zaborava. Zatrpavam ga oprostom. Brišem ono što napisah Gospodine, njihove grijehe spram mene. I molim te, svim svojim srcem te molim, zaboravi. Zaboravi molim te da sam se požalila na njih. Istinski želim da im oprostiš i ti. Nisu oni htjeli. Nisu.

Motrim te kroz korske rešetke, srca lagana. Srca zahvalna.
Ustajem. Pjevamo " Divnoj dakle tajni ovoj klanjamo se smjerno mi."
Uistinu si Tajna nad svakom tajnom. Otajstvo moćno i spasonosno.
A zatim, ne ćuteći više bol, ni ranjenost, zapjevah sa crkvenim zborom svom dušom svojom : - " Blagoslovljen budi Bog. "


Tako ti mijenjaš. Tako ti podižeš. Tako ti obnavljaš. Tako iscjeljuješ. Tako oslobađaš.
U crkvi. Pod Misom. Na klanjanju.
Prisutan. Uistinu Emanuel - s nama Bog.


Piše Vesela Dujmić

 

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.