Tragom vjere 575

Kukavice i podobnici nikad neće izgraditi Kraljevstvo Božje, ali vjerni hoće

Kukavice i podobnici nikad neće izgraditi Kraljevstvo Božje, ali vjerni hoće
FOTO REUTERS / Issei Kato

U jednoj od svojih prispodoba upućenih slušateljima svoga vremena Isus govori o uglednom čovjeku, koji je trebao otputovati u daleku zemlju da preuzme svoje kraljevstvo. Prije puta podijelio je 10 mna (novac) desetorici svojih slugu naloživši im: Trgujte dok se ne vratim. 

Kad je gospodar primio kraljevstvo i vratio se, naredio je da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili. Svi osim jednog sluge višestruko su umnožili novac. Jedan sluga bio je posve neaktivan, lijen i plašljiv. Vratio je što je dobio. Dakako, zbog lijenosti Gospodar ga je prekorio i oduzeo mu ono što mu je prethodno bio predao.

Prispodoba o talentima podsjeća nas da ništa ne može opravdati neaktivnost. Moramo živjeti svoj život s energijom koja nije usredotočena na ono što mi smatramo vrijednim, već na ono što može biti. Činjenica da smo možda opet i ponovo padali na životnom putu ne dopušta nam da zastanemo, a kamoli da se zaustavimo potpuno. Neuspjeh nije nužno gubitak onoga što nam je dano, već nedostatak napora da se to poveća.

Zato Isus traži ljude kojima može vjerovati i koji su spremni i na životne rizike, koji znače otvorenost prema izazovima, a ne nesmotreno srljanje u životne ili poslovne avanture. Kukavice i podobnici nikad neće izgraditi Kraljevstvo Božje, ali uporni i vjerni sigurno hoće.

Znajući to tijekom posljednjeg susreta sa svojim apostolima, Isus im je naložio da Evanđelje prenesu čitavom svijetu. Rekli bismo da se to čini nemogućim za dvanaestoricu ljudi. No, apostoli su izvršili što im je bilo naloženo, a to je da su u svojim mogućnostima, svojim naporom, za vrijeme svoga ograničenog života, učinili maksimalno i predano koliko su mogli. Riskirajući vlastiti život oduševljenjem su zapalili vatru vjere, koja gori do danas. Zaključak je jasan: Evanđelje se proširilo čitavim svijetom. Ipak nije nemoguće!

I mi sada razmišljajmo o vlastitom odgovoru na primljene talente ili sposobnosti, koje smo dobili u većoj ili manjoj mjeri. Molimo da milost Božja bude prisutna u našem osobnom odgovoru na Božju velikodušnost prema nama. Povlačenje od rada, stvaranja i aktivnog sudjelovanja nije opcija niti rješenje. Cijenimo vrijednost vjere i pouzdanja u malim stvarima, u svojim odnosima – posebno prema bližnjima i dakako u izvršavanju svojih odgovornosti, u životu vjere, u svakodnevlju i služenju na koje smo pozvani.
Budimo u malome vjerni, kako bismo dobili veliku nagradu na nebesima!

"Budući da ste u vrlo malu stvar imali povjerenja, vodite upravljanje deset gradova".
Isus ne upravlja prispodobu samo Židovima već i nama. Kraljevstvo, slavni Kristov povratak je pred vratima. Vrijeme moramo iskoristiti da budemo spremni ući s Kristom u Kraljevstvo, u vječni život.

Kraljevstvo Božje nije neka utopija budućnosti koja nas oslobađa brige za ovaj svijet. Ono se gradi i ostvaruje već ovjde na zemlji. Krist će sigurno doći kao eshatološki sudac na koncu vremena. A ona dobra, koja smo dobili: tjelesna kao zdravlje, zemaljsko blago, kao sposobnosti, kao i duhovna dobra: milost, sakramente, prisutnost njegova Duha u nama iskoristiti odgovorno, svjesno u služenju svome bližnjemu, a ne se povlačiti u svoju osamu gdje ostajemo bez Boga i zajedništva s ljudima. Takovo povlačenje ne bi bilo sigurnost već pravi pakao na zamlji već za vrijeme našega života.

Surađujmo s Božjom milošću da steknemo što više dobrih djela za koje nam neće izostati plaća na nebesima.

Piše fra Tomislav Glavnik