Teze i sinteze 787

Prešućeni heroj Juro Radman, mučenik na oltaru vjere i Domovine

Prešućeni heroj Juro Radman, mučenik na oltaru vjere i Domovine
Župnik i ministranti u Svilaju pored spomen ploče Juri Radmanu

Jeste li čuli za Juru Radmana, franjevačkoga bogoslova iz Posavine? Možda su često prešućeni heroji i mučenici, a javnu scenu zaposjedaju „neprijatelji križa Kristova“ (Fil 3,18). 

Dok postoje prijepori oko misnoga slavlja u Bleiburgu, dok ideološki, pa i biološki, potomci zločinaca koji su poubijali bez suda i osude nevine ljude na Bleiburgu i Križnim putovima, govore kako se ne smije slaviti misa za ustaške zločince, u isto doba promaknu nam uspomene na brojne velikane duhovne i nacionalne. 

Jedan od tih velikana, uzora, mučenika, je mladić s 22 godine iz Svilaja kod Odžaka Juro Radman. Komunisti su ga uhitili dok je molio u crkvi. Potom su slijedile stravične torture u zeničkome zatvoru. Polomljenih ruku i nogu, otekle glave od udarca, krvario je u samici. No, Juro, njegova vjera svjedoči, nije bio u samici sam. S njim je bio Isus Krist kojem je on tako žarko pripadao. Vlastitom krvlju je u ćeliji naslikao znak križa, a ispod križa je napisao: „Ovdje je strijeljan za Boga i Hrvatsku Juro Radman, bogoslov iz Svilaja (Odžak).“ 

Kako u knjizi „Svjetlo u tami“ iznosi fra Bono Ravlić pokojni Juro je strijeljan u srpnju 1947. Zemni ostaci tog mladića su zaorani u temelje nove zgrade. Potresno je pismo koje je iz zatvorske ćelije, uz Božju providnost, uspio poslati svojoj majci, braći i ostalima. To pismo, da imamo svijesti i pameti, trebalo bi ući u školske udžbenike. To pismo trebao bi pročitati svaki đak, mladić i djevojka. Takvu vjeru, ljubav, milosrđe i odanost Kristu i Domovini teško je susresti. Zato prenosim to pismo u cijelosti. Čitajte i drugima dijelite što napisa Juro majci:

Draga i mila majko!
Nijedna dlaka s čovječje glave ne spada bez Božje volje – kaže se u Svetom pismu. Pa ni moj mladi život ovozemnog svijeta ne ide sigurno bez Božje volje tj. Bog je tako htio, pa ja, evo, sada svoj život polažem na oltar Domovine.

Draga majko, nemoj samo kukati i jadikovati, nego budi prava majka, Hrvatica i katolkinja te zahvali Bogu i strpljivo podnosi i tu žrtvu da si morala dati i drugog sina na oltar vjere i Domovine.
Draga majko, ostavljam ti ostalu braću i sestre. Odgoji ih i othrani kao prave ljude, prave Hrvate i valjane katolike. Ne zaboravi, majko, da ćemo se jedanput sastati gore kod našeg dragog Isusa Krista i njegove presvete majke Djevice Marije.

Ja, draga majko, odlazim u nebo, djedu, baki, ocu, bratu i ostalim nebrojeni rođacima, gdje ću skupa s njima i vas jednom dočekati. A sada svi skupa molite Boga za naše duše, da ih Bog primi k sebi.

Draga majko, nikoga ne krivite radi mene, niti tražite osvetu, nego na koljenima molite Boga za spas naših duša i za svoju daljnju sreću kroz život. Ja vas predajem u ruke Božje, ruke njegove Presvete Majke, sv. Josipa i u zaštitu sv. Ante. Neka vas oni čuvaju i prate pri svakoj vašoj kretnji i misli.

A sada zadnji put pozdravljam i u duši cjelivam tebe, slatka i mila majko, zaštiti svu dragu braću i sestre: Slijepu, Božu, Matu, Seku, Anđu, Antu i Niku. Pozdravljam svu svoju familiju, svu milu i dragu rodbinu i molim da mi oprostite, a ja vama opraštam.

Dragi rodo Ilija, brini se za moju sitnu braću i sestre. To je moja zadnja želja koju sam od tebe zaprosio. Primi moj zadnji pozdrav i češće me se sjeti u molitvi, ti, kao i čiča Franjo. Pozdravljam Mirka i Sofiju i cijeli Svilaj. Zamolite paroka neka za moju dušu rekne sv. misu.

Piše fra Mario Knezović