Teze i sinteze 2308

Biskup Komarica napadnut što govori istinu

Biskup Komarica napadnut što govori istinu
Biskup Franjo Komarica
Snimio: Duje Klarić / HANZA MEDIA

Do te mjere su učinjeni progoni (etničko čišćenje) Hrvata i katolika iz prostora koji danas zauzima Republiku Srpsku da se čak ne može ni Biblija citirati i reći „Udari pastira, a ovce će se razbjeći. (Zah 13,7).

Ovce su davno izvedene kao janje na klanje ili su rastjerane. Pastir je ostao bez štapa, a mitra se nakrivila.

Banjalučka biskupija je doživjela strašan progon, stradanje, rušenje. Biskup Komarica, koji je prema posljednjim podatcima ostao na 30131 vjerniku (prije rata ih je bilo 96670) diže glas da se čuje istina. Tako je posljednji krik izgovorio u austrijskome časopisu. Nakon toga su stigle burne reakcije Milorada Dodika, nekada vrloga partijskog druga, a danas predvodnika nacionalizma među Srbima. U više navrata se obrušio na biskupa Komaricu. Optužio je biskupa da unosi nemir.

Očito, po tome, Dodik i njegovi ideološki sljedbenici unose mir. Taj mir su očito, po svojim kriterijima, unosili kada su otvarali logore u Omarskoj i Manjači. Taj mir su širili što su protjerali veliku većinu katolika iz Banja Luke i okolice. Taj Dodikov mir se širio i onda kada su ubili mladoga svećenika Tomislava Matanovića i njegove roditelje. Taj mir su propovijedali kada su u svećenika Ivana Grgića ispalili pedeset metaka.

Je li se mir i suživot širio, pitam te Milorade Dodiče, kada se ubijalo svećenika Kazimira Višatickoga i sveukupno osam vjerskih službenika? Dodik sada drsko, kao da ne postoje podatci i ljudsko sjećanje, docira biskupu da ne pusti krik bola. Usto, on biskupu prigovara da ne gradi suživot i povjerenje. Zar se Dodikov suživot gradi obespravljivanjem i zastrašivanjem povratnika, pljačkom imovine protjeranih, kriminalom i korupcijom koja je u Republici Srpskoj stil života (na žalost i u Federaciji), a ne sporadičan čin.

Zar se, pitam se, Milorade, gradi povjerenje da se u Drvaru ne može izgraditi crkva za rimokatolike, a tolike ste porušili? Uza sve Dodik u medijima zastrašuje biskupa kao da mu nije dosta već zadanoga straha. Dodik se često podrugljivo obraća Bošnjacima-muslimanima prigovarajući im prošla vremena iz zla. Međutim, Milorad i njegovi preteče na čelu Republike Srpske su uspjeliono što ni za vrijeme „turskoga zuluma“ nije ostvareno. Sada na prostoru koji kontrolira Dodik živi manje katolika nego u vrijeme „turskoga zuluma“. Pametnu dosta!

Boli činjenica da nitko od hrvatskih političkih predstavnika nije javno stao na stranu i obranu biskupa Komarice. Ostao je sam kao Isus pred Pilatom. Svi su oprali ruke u ime političkoga interesa i kolegijalne korektnosti. Možda je uzrok tomu što se i Dodik izlanuo pa rekao kako se Komarice i hrvatska politička elita gnuša! Nije Dodik ovo izgovorio bez podloge i napamet. Ovo je on čuo od hrvatskih političara. Ovo je on čuo od onih hrvatskih političara s kojima se sastaje i dijeli plijen.

Time je Dodik htio reći da je Komarica neki „ridikul“ ili neuračunljiv kojega se stidi i vlastiti narod. Ovo nije sitna izjava. Dapače, velika je to izjava kojom je Dodik nehotice razotkrio misli hrvatskih političara. Bilo je očekivati, jer tako stalno slušamo, da se treba Hrvata zaštititi jer smo majorizirani. Međutim niotkuda glasa. Sve su ptice umuknule. Sramotno za hrvatske političare da mu je u zaštitu stao jedino dopredsjednik Republike Srpske iz bošnjačkoga naroda Ramiz Salkić.

Uz njega, podršku je biskupu Komarici, onu važniju, dao vrhbosanski nadbiskup i kardinal Vinko Puljić. Biskup Komarica je uglavnom, kao što se često javno i događa, ostao usamljen. Mnogi su vjerojatno u svoja četiri zida govorili: Bravo, biskupe, ali im strah, odvažnost i interes ne dopušta da se javno oglase.

Biskupe, kao što sam prije nekoliko godina otvoreno smatrao da niste trebali primiti povelju Republike Srpske, tako isto sada otvoreno kažem da stojim uz Vas kao i velika većina zastrašenoga i šutljivoga puka. Biskupa je za kraj Dodik, kao da je to njegova privatna djedovina, zamolio da više ne koristi ime Republika Srpska. Jes' vala neko ime! Ne znam kako izdržati pa ne izgovoriti ime te tvorevine uglavnom nastale na zločinu i političkoj nastranosti.

fra mario knezović