Teze i sinteze 1458

'Umri kardinale, ti to možeš'

'Umri kardinale, ti to možeš'
ILUSTRACIJA

Često se govori i piše o „kulturi smrti“. Pod „kulturom smrti“ ponajprije se misli na promicanje i legalizacija pobačaja te dopuštanje eutanazije – usmrćivanje teških bolesnika. Ali, vidi ti čuda, u nas se promiče i još jedan drugi oblik koji bi se mogao prozvati „kulturom smrti“.

Naime, javno se izražava radost zbog nečije smrti ili se ta smrt priziva za neku mrsku osobu. Za to imamo najmanje tri svježa primjera. Jedan, što još više žalosti, dolazi od svećenika, drugi od znanstvenika, treći od saborskoga zastupnike. Pođimo redom.

Znanstvenik, ako se uopće netko može zvati znanstvenikom nakon takve gluposti, dr. Paul Stubbs, poželio je smrt nikoga drugoga nego zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala Josipa Bozanića. Nakon što je nadbiskup imao zdravstvenih poteškoća, ovaj otužni ljevičar mu je počeo pripremati ukop. Taj Stubbs, koji je, zamislite države, bio član državnoga vijeća za promicanje znanosti, napisao je sljedeću preporuku kardinalu Bozaniću: "Umri zli kurvin sine!"

Stravično da ne može biti stravičnije, skandalozno da bi se i najveći svjetski mrzitelji posramili. Ne samo da ovaj „crveno-liberalni znanstvenik“ želi njemu smrt, nego su za njega svi oni koji Bogu služe „kurvini sinovi“. Tužna je zemlja u kojoj strani znanstvenik mučki, perverzno i totalno neprihvatljivo vrijeđa ljude i nadasve nadbiskupa Bozanića. Kao da svatko ima pravo doći na prag nečije domovine i pljunuti njezine vrijednosti i ljude.

Nino Raspudić je o ovome činu napisao: „Je li zamislivo da Hrvat doseli u London, postane član vijeća koje kroji tamošnju nacionalnu obrazovnu i znanstvenu politiku, a usput rekreativno na vijest da je kraljici pozlilo iskazuje želju da stara harpija otegne papke ili je naziva kurvom? Ipak, najspornija je činjenica što na ovaj najočitiji i najotvoreniji govor mržnje izrečen u hrvatskoj javnosti nisu reagirala pravosudna tijela RH, dok s druge strane traže povoda za reakciju na svaki Thompsonov koncert na kojem se slavi domoljublje!“ Tako zapisa u svojoj kolumni Nino.

Drugi primjer prizivanja smrti dolazi iz saborskih klupa. Saborski zastupnik Damir Tomić isto je iskazao radost da Bozanićevo zdravlje nije dobro. Kako bi pojačali mržnju taj Antifašistički vjesnik, taj SDP-ov zastupnik, na vijest o Bozanićevim zdravstvenim poteškoćama izjavljuje: "Umri Bozaniću, ti to možeš."

Čovjek bi rekao kao da je umrijeti neki uspjeh. Očito su neki, ili mnogi, SDP-ovci nadahnuti svojim političkim istomišljenicima, svojim očevima koji su i stvarno ne samo željeli kleru smrt nego su ih u smrt i slali. Sramotno je što se sve izgovori, napiše, pomišlja i nikomu ništa.

Treći je slučaj, bez obzira na možebitnu opravdanost motiva, nesmotrena, neprimjerena, nepotrebna i ne kršćanska izjava svećenika Mile Plenkovića. Tim Plenkovićima očito slabo ide! Na vijest o smrti Slavka Goldstein on je na svome profilu napisao:

„Obradovala me je vijest da je umro dr. Slavko Goldstein. Drago mi je da je jedan mrzitelj Hrvatske nestao s pozornice ovog svijeta. Ipak mu od srca želim pokoj vječni i da mu Jahve bude milosrdan sudac. Njegovo će mu milosrđe biti jako potrebno s obzirom na more laži što ih je (svjesno i namjerno) širio pod krinkom znanstvenog autoriteta. Tim je lažima planski sramotio Hrvatsku i hrvatski narod. Iz Biblije znamo da Jahve mrzi laž (Jahve mrzi lažljivi jezik Izr 6, 16).“

Tako to napisa svećenik. Da u njegovu napisu nema ono da mu je drago da je umro i da mu je drago da je netko nestao, ova poruka bi bila podnošljiva i vrlo blizu istini. Poziv na Slavkovo kajanje i molba da mu se Bog smiluje na mjestu je i tu svećenik Plenković ima pravo. Potrebna mu je i milost i smilovanje. No, sumnjam da se pokajao ako je ostao na istim uvjerenjima.

Ali napisati da te raduje nečija smrt, nije dopustivo, osobito propovjednicima evanđelja. I na kraju ovoga otužnog niza o izraženim radostima i željama za nečiju smrt mogli biironično napisati da nas ljudi uvijek raduju – neki životom, neki smrću! A moja je želja da ostanete na životu svi, bez obzira prezirete li me ili hvalite.

Fra Mario Knezović