Svjetlo riječi 557

Gospina krunica je evanđeoska molitva kojoj je u središtu Isus Krist

Gospina krunica je evanđeoska molitva kojoj je u središtu Isus Krist
FOTO RADIOPOSTAJA MIR MEDJUGORJE

Mjesec listopad prozvan je Marijinim mjesecom ili, bolje reći, mjesecom ružarija, mjesecom krunice Blažene Djevice Marije. 

Molitva krunice poznaje svoj razvoj, svoje krize i ponovno otkrivanje teološko-duhovnih dubina koje u sebi nosi. Razvila se je postupno, tijekom stoljeća srednjovjekovnog kršćanstva, i to ponajprije unutar samostanskih zidova, kao molitva za monahe i redovnike koji nisu znali čitati te nisu mogli sudjelovati u molitvi božanskog časoslova. 

Kao zamjenu za 150 psalama za nepismene monahe i redovnike preporučivao se je Gospin psalterij, tj. molitva 150 Zdravo Marija. U to vrijeme, dakle, od 12. do 15. stoljeća, molio se je samo prvi dio današnje molitve Zdravo Marijo, a njoj se je u drugoj polovini 15. stoljeća pridodala molitva Sveta Marijo. Veliki poticaj širenju Gospine krunice dali su pape, od pape Pia V. pa do pape svetog Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI.

Podsjetimo se da je pape Pio V. pozvao sav kršćanski svijet na molitvu krunice uoči bitke na Lepantu (1571.), a potom je, poslije čudesne pobjede u toj odlučujućoj bitci, ustanovio i liturgijski blagdan kao sjećanje na tu pobjedu. Njegov je nasljednik, papa Grgur XIII., ustanovio blagdan svete krunice te odredio da se slavi u prvu nedjelju listopada. Spomenimo i papu Pia IX. koji je pozivao sav kršćanski puk da moli krunicu svaki dan, a papu Lava XIII. može se nazvati papom krunice jer je temi krunice posvetio 12 enciklika i dva apostolska pisma. Upravo je u njegovo vrijeme nastala praksa da se molitvi krunice posveti mjesec listopad. 

Spomenimo i papu Pia XII. koji je krunici posvetio encikliku i osam pisama, a o njoj je održao i bezbrojne govore. Za njega je krunica sažetak svega evanđelja, molitva obitelji, kompendij kršćanskog života, zalog sigurnosti u nebesku pomoć itd. I papa Ivan XXIII., ne samo da je krunici posvetio više dokumenata, nego je izjavio kako je krunica bitni dio njegove osobne duhovnosti. Papa pak Pavao VI. također je u više dokumenata progovorio o molitvi krunice, a osobito ju je razradio u svojoj apostolskoj pobudnici Marialis cultus (1974.). 

Njegov nasljednik, sveti Ivan Pavao II., marijanski papa, molitvi je krunice dodao novih pet otajstava svjetla (Rosarium Virginis Mariae, 2002.). Uz pape i veliki suvremeni teolozi su isticali ljepotu molitve krunice i njezinu važnost za kršćanski život (R. Guardini, H. U. von Balthasar, A. Sertillanges, E. Schillebeeckx i dr.). Ovdje ne ćemo navoditi njihova mišljenja, nego ćemo ukazati na neke teološke i duhovne sadržaje molitve krunice.

Prvo što valja primijetiti kod molitve krunice jest da je riječ o evanđeoskoj molitvi. Iz evanđelja su uzete kako molitve (Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu) tako i sadržaji koji se preporučuju za razmatranje za vrijeme molitve. Od dvadeset otajstava koji se preporučuju za razmatranje, samo se dva ne spominju izričito u evanđelju (Marijino uznesenje i Marijina proslava u nebu), ali i ta dva imaju sigurno biblijsko utemeljenje.

Drugo što primjećujemo u molitvi krunice, jest da je u središtu molitve osoba Isusa Krista, premda je molitva upućena njegovoj majci Mariji. To postaje osobito jasno ako se pred očima imaju otajstva Kristova života o kojima se razmatra za vrijeme moljenja krunice. Tako Zdravo Marijo postaje molitva hvale upućena ne samo majci, nego i Sinu, i to ponajprije Sinu, čiji se skriveni život razmatra u radosnim otajstvima, javni u otajstvima svjetla, muka i smrt u žalosnim, a njegova proslava u slavnim otajstvima. Na taj se način vjernicima, u Marijinoj školi i pod njezinim vodstvom, nudi dublje poznavanje Isusa Krista, a upravo je to ujedno i cilj kršćanskog duhovnog života.

Molitva je krunice jednostavna molitva, molitva onih što ih evanđelje naziva siromasima, ne samo u smislu da je rado mole maleni i ponizni, nego jer molitva krunice potiče na jednostavnost, poniznost i siromaštvo u duhu. No, molitva krunice, premda je uglavnom usmena molitva, istodobno je i kontemplativna molitva jer nas, preko razmatranja, uvodi u dubine otajstva Isusa Krista. Upravo bi se na molitvu krunice mogle primijeniti riječi autora Malog princa, naime kako se srcem najbolje vidi. 

Polaganim ritmom izgovaranja riječi i razmišljanja o otajstvima Isusa Krista otvaramo vlastito srce za pouku i poruku koju nam želi priopćiti skriveni gost naših srdaca, naš božanski Učitelj, Branitelj i Savjetnik, Duh Sveti.

Molitva krunice nam omogućuje da se i u nama, otajstvenim djelovanjem Duha Svetoga, oblikuju osjećaji kao u Kristu Isusu, da se oblikuje Kristov način razmišljanja i djelovanja, a to je ono najvažnije i najžurnije u našem kršćanskom življenju. Zato trebamo moliti krunicu ne samo kroz mjesec listopad, nego i kroz sve dane u godini, pa čak i više krunica dnevno.

Piše don Mladen Parlov