Svjetlo riječi 723

Ništa mi neće uspjeh Vatrenih pokvariti

Ništa mi neće uspjeh Vatrenih pokvariti
S proslave u čast Vatrenih Imoćana / CROPIX

Uspjeh Vatrenih duše nam je razgalio, raširio, ispunio. Moram priznati kako sam u više navrata i proplakao od ganuća, sreće, ispunjenosti. Slike presretnih Vatrenih i njihove djece na ruskim travnjacima, potom scene s dočeka Vatrenih iz Zagreba, Splita, Zadra, Imotskoga i drugih gradova, izazvale su oduševljenje i divljenje diljem svijeta. 

Gotovo da nema uglednijeg svjetskog medija koji se nije osvrnuo na veličanstvenu proslavu uspjeha Vatrenih u Domovini; proslavi koja je iskazala zajedništvo, iznova probuđeni nacionalni zanos, ljubav prema Domovini. Iskreno, u trenucima slavlja, pitao sam se koliko će vremena trebati onima koji ne dijele osjećaje većine naroda da nam pokušaju pokvariti slavlje. 

Nije im dugo trebalo; već u Zagrebu, za vrijeme same proslave došlo je do sabotaže proslave (isključen mikrofon gosp. Perkoviću), a potom su počeli „ujedi“: nekog „uglednog liječnika“ iz Varaždina, potom (ne)uglednog političara, pravomoćno osuđenog lopova, nažalost i čelnika nekada ugledne političke stranke, potom nekih navodno poznatih hrvatskih celebritya (nikad čuo za njih), potom Efraima Zuroffa, kojega bi trebalo proglasiti nepoželjnim u Hrvatskoj itd. 

Dobio sam dojam kako su urednici najvećih portala (Jutarnji, Večernji, Slobodna, da ne nabrajam ostale) jedva čekali kad će se pojaviti negativni komentari kako bi ih čim prije stavili kao udarne vijesti. Tako smo već za vrijeme proslave trebali, a valjda i morali, doznati što o slavlju u Hrvatskoj misli gosp. Vučić ili neki (ne)poznati srpski novinar i/ili glumac.

Negativni komentari kojih će biti sve više i više imaju samo jedan cilj: iznova baciti Hrvatsku u beznađe, u malodušje, u besperspektivnost. Obilje negativnosti vrlo će brzo učiniti da nam se dani proslave učine kao san, kao nešto što se nije ni dogodilo ili što se nije trebalo dogoditi. A dogodilo se je. Ako Bog da, i opet će. Ne smijemo im dati gušta, ne smijemo im dopustiti da nam oduzmu san o nacionalnom zajedništvu, san o poruci da je sve moguće, da i jedan mali narod, ali i svaki pojedinac, može učiniti velike stvari; uz zalaganje, žrtvu i molitvu sve je moguće. To je temeljna poruka gosp. Dalića i Vatrenih.

Što nam je činiti? Prvo, valja nam biti svjesni kako nas izgrađuje i oblikuje ono što čitamo, ono čime se intelektualno hranimo. Stoga, odlučimo jednostavno ignorirati negativne komentare i poruke; ne čitati ih; ne dozvoliti da nam umanje radost i ponos koju su nama izazvali naši Vatreni. Potom, ne kupovati novine koje šire i promiču beznađe (nažalost to su uglavnom sve dnevne novine). Važno je i mi sami, kad poželimo nešto objaviti na društvenim mrežama, objavljujmo pozitivne i izgrađujuće poruke.

Neka nas sve blagoslovi naš dobri Otac nebeski. Čak i one koji ne dijele našu radost i ponos.
„Ništa mi neće ovaj dan (tjedan i mjesec) pokvariti“ (TBF).

Piše don Mladen Parlov