Stopama pobijenih 1803

Komunisti su smaknuli i klerika gimnazijalca fra Kornelija Sušca

Komunisti su smaknuli i klerika gimnazijalca fra Kornelija Sušca
Fra Kornelije Sušac (1925.-1945.)

Fra Kornelije Sušac je – osim svoga kolege fra Ludovika Radoša – najmlađi član Hercegovačke franjevačke provincije kojega su u svome zločinačkom pohodu nemilosrdno pogubili bezbožni jugoslavenski partizani. On je pripadao posljednjem ratnom naraštaju novaka, koji su bili obučeni u rujnu 1943. na Humcu, a od njih 12 obučenih šestoricu su ubili partizani (ostali su napustili Red). 

Upravo je to najbolji dokaz kako novim komunističkim vlastima nije bila važna krivica, jer su to bili tek početnici, 19-godišnjaci netom završili godinu novicijata koji još nisu niti povirili u svijet, a kamoli da su mogli počiniti bilo što loše, pogotovo ne kakav zločin. Onima koji su ih nemilosrdno smakli bilo je važno samo to da su nosili habit i da su sutra trebali preuzeti brigu za katolički puk u Hercegovini, za isti onaj narod koji su komunisti namjeravali „prevaspitati“ i milom ili silom oduševiti za svoju bezbožnu ideologiju i za „novi poredak“ u svijetu – svijetu bez Boga. Ni za zločine nad ovim mladićima, koji još nisu niti stupili u svijet, nitko nikada nije odgovarao! Kao niti za ijednoga ubijenog hercegovačkog franjevca, a koliko mi je poznato ni za jednoga ubijenog svećenika za vrijeme i po okončanju Drugoga svjetskog rata.

Školovanje

O fra Korneliju je veoma teško pronaći kakav podatak, osim onih temeljnih: o rođenju, školovanju i oblačenju. Preminuo je naime u cvijetu mladosti, prije nego je zapravo i počeo djelovati, još u fazi početnih priprema za poziv koji je volio i izabrao sebi kao životni. 

Rođen je u Cernu, župa Humac, 25. kolovoza 1925. Krsno mu je ime zapisano kao Anto, a roditelji su mu bili Blaž Sušac i Stojka r. Luburić. Krstio ga je istoga dana fra Križan Galić (kojega će također ubiti partizani krajem 1944. u župnoj kući u Međugorju), a kršteni kum bio mu je Božo Sušac.

Osnovnu je školu Anto (mislim da je ime u Matici krštenih pogrešno upisano, jer se u Hercegovini svugdje kaže Ante) pohađao u Ljubuškom i u Studencima. Prema sjećanju Mate Tomasa (oca fra Antina) Ante Sušac je prvi razred pučke škole pohađao na Humcu (Ljubuškome) kod časnih sestara milosrdnica (šk. godina 1933/34.), a nakon toga je preostale tri školske godine u školu svakodnevno putovao u Studence. Radi se o školskim godinama 1934/35., 1935/36. i 1936/37. U Gornjim Studencima išao je u državnu školu, a Mate Tomas sjedio je s njim u istoj klupi. Treći je u klupi bio Stojan Perić.

Nakon toga je Ante Sušac stupio u Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu. Dalje nije stigao: ubijen je kao gimnazijalac 7. razreda iste gimnazije. Radi pojašnjenja navodim da je ondašnji sustav školovanja bio drukčiji nego je danas: pučka je škola trajala četiri godine, a potom gimnazija osam godina. U gimnaziji se nakon 4. godine polagala mala matura, a nakon 8. godine velika matura. 

Franjevački kandidati u gimnaziji redovito su nakon 6. razreda oblačili franjevački habit te se nakon godine novicijata provedene na Humcu vraćali opet u školske klupe, sada kao klerici, da bi dovršili 7. i 8. razred gimnazije. Tako je i Ante – fra Kornelije, nakon godine novicijata namjeravao nastaviti školovanje i završiti preostala dva gimnazijska razreda. U tome su ga zauvijek spriječili partizanski metci.

U prvi razred širokobriješke gimnazije Ante je stupio 1937. godine, dakle u 12. godini života. U njegovu je odjeljenju (I. B) bilo čak 40 đaka, a u A odjeljenju još 40, dakle u 1. razredu 80 učenika. Razrednik mu je bio dr. fra Branko Marić, profesor glazbe. Od 40 učenika čak ih je 15 palo na popravni ispit. Ante je bio među boljima: prošao je vrlodobrim uspjehom. Odlična su bila četvorica, a vrlodobrih šestorica.

Drugi je razred pohađao šk. 1938/39. godine. Razrednik mu je bio dr. fra Živko Martić. U A-odjeljenju bila su 42-ojica učenika, od kojih su razred bez popravnog ispita položila 27-orica. Ante (kojemu i u gimnazijalnim izvještajima ime rodovito pišu kao Anto, dakle na temelju krsnoga lista) je opet prošao vrlodobrim uspjehom. I u B-odjeljenju bila su 42 učenika, ukupno dakle u II. razredu 84 učenika.

U trećem razredu razrednik mu je bio fra Vilim Primorac, učitelj tjelesnog odgoja. Sada su oba odjeljenja bila ujedinjena u jedan razred, koji je brojio čak 59 učenika. Od njih su 28-orica položila razred, 25-orica poslana na popravni ispit, četvorica ponavljaju razred, a dvojica su napustila školu. Ante je opet bio vrlodobar. Odličnih je bilo 6, vrlodobrih 11.

Četvrti je razred Ante svršio također vrlodobrim uspjehom. U razredu ih je bilo 55, od kojih su samo dvojica prošla odličnim, dok je vrlodobrih bilo 9. Razrednik im je bio fra Radoslav Glavaš, profesor hrvatskog jezika. 

U petom je razredu broj učenika u Antinu razredu spao na svega 34, što je bila posljedica ratnih nevolja i nemogućnosti roditelja da i dalje školuju svoju djecu, kao i Gimnazije da se skrbi za toliki broj. Ante prvi put nije prošao vrlodobrim, nego vjerojatno dobrim. U razredu je 1941/42. bio samo jedan odlikaš te šestorica s vrlodobrim uspjehom. Razrednik im je bio slikar fra Mirko Ćosić. 

U šestom razredu su samo 23-ojica. Odlikaš opet isti (Vjekoslav Barišić), vrlodobra petorica, među kojima opet nije Ante. Razrednik im je bio fra Leonardo Rupčić. U sljedećoj šk. godini Ante nije bio u školi, nego u novicijatu na Humcu.

Novicijat na Humcu 

U franjevački je red Ante Sušac stupio na Humcu 17. rujna 1943. Obukao ga je provincijal fra Leo Petrović, a s njim još 11 kolega. Upravo je taj naraštaj humačkih novaka jedinstven u povijesti novicijata (barem u dotadašnjoj) hercegovačkih franjevaca, jer nijedan od 12-orice obučenih nije prispio do svećeništva. 

Polovica, dakle njih šestorica, je istupila iz Franjevačkog reda ili iz njega isključena: Vjekoslav Barišić – fra Bogomir (to je onaj vječito najbolji učenik), Ilija Čuić – fra Tomislav, Stjepan Čuturić – fra Josip, Ante Prkačin – fra Bernard, Ante Prlić – fra Hrvoje i Mile Vlašić – fra Trpimir. Preostalu šestoricu, uključujući i Antu – fra Kornelija, ubili su partizani 1945. godine. Navodim njihova imena s osnovnim podatcima:

1. Ivan Ivanković, sin Franje i Janje r. Glavaš, rođen u Tubolji (Duvno) 2. 12. 1924. – fra Miljenko. Ubili ga partizani na nepoznatom mjestu (vjerojatno u Zagvozdu) oko 8. 2. 1945.
2. Karlo Jurić, sin Marka i Ive r. Šilić, rođen u Radešinama, župa Jablanica, 23. 3. 1925. – fra Rudo. Ubili ga partizani u 8. 2. 1945. u Mostarskom Gracu.
3. Bože Kosir, sin Ivana i Matije r. Bilinovac, rođen u Uzarićima 12. 10. 1924. – fra Viktor. Ubili ga partizani na Širokom Brijegu 7. 2. 1945.
4. Ante Majić, sin Franje i Matije r. Vukšić, rođen u Vitini 26. 5. 1925. – fra Stjepan. Ubili ga partizani na Širokom Brijegu 7. 2. 1945.
5. Ivan Radoš, sin Jure i Stanke r. Ančić, rođen na Blažuju 14. 11. 1925. – fra Ludovik. Ubili ga partizani na Širokom Brijegu 7. 2. 1945.
6. Ante Sušac, sin Blaža i Stojke r. Luburić, rođen u Cernu 25. 8. 1925. – fra Kornelije. Ubili ga partizani u Mostarskom Gracu oko 8. 2. 1945.

Nastavak školovanja na Širokom Brijegu

Na Humcu su novaci ostali do početka kolovoza 1944. Tada su morali otići s Humca, jer je samostan bio oštećen u angloameričkom bombardiranju. Vojni su zrakoplovi bombardirali samostan i okolicu jer je samostan bila zauzela njemačka vojska. Napad je izveden 5. kolovoza oko 4 sata popodne, kad je redovnička zajednica bila na molitvi. Iako je samostan oštećen od izravnih i neizravnih pogodaka, nitko od samostanskoga osoblja nije bio ni ubijen ni ranjen. Bila je to velika sreća, jer je istodobno nekoliko njemačkih vojnika smrtno stradalo.

Fra Makso Jurčić, drugi meštar novaka, molio je zbog ratne opasnosti provincijala da bi novacima skratio novicijat za koji dan, kako ih ne bi izlagali životnoj opasnosti. Provincijal ipak nije dopustio skraćenje godine novicijata, nego je zapovjedio da se novaci presele u obližnju franjevačku rezidenciju u Veljacima. Tu su njih 12-orica položila prve privremene zavjete 18. rujna 1944.

Zbog nemogućnosti odlaska na nastavak školovanja na Široki Brijeg novaci su i nakon završetka novicijata ostali u rezidenciji u Veljacima. Prefekt 7. i 8. razredu (klericima gimnazijalcima) bio je fra Makso Jurčić. U dopisu od 30. rujna provincijal fra Leo Petrović naređuje fra Maksi da što skorije klerike 7. i 8. razreda pošalje iz Veljaka na Široki Brijeg kako bi nastavili školovanje. Ako ih on sam ne može pratiti, neka s njima pošalje kojega mlađeg svećenika da ih preko Grljevića i Rasna doprati na Brijeg. Putovalo se, dakako, pješice! Novaci su se 3. listopada 1944. uputili na Široki Brijeg, a pratio ih je fra Darinko Mikulić.

Ubojstvo i pokop

Na Širokom Brijegu su ostali ili do partizanskog osvajanja gimnazije, kada je i njih nekolicina iz 7. razreda bila ubijena sa svojim profesorima i drugim fratrima u protuzrakoplovnom bunkeru ispred samostana te polivena benzinom i zapaljena (fra Stjepan Majić, fra Viktor Kosir i fra Ludovik Radoš). Jedan je bio odveden s drugim fratrima i ubijen vjerojatno skupa s njima u blizini Zagvozda (fra Miljenko Ivanković). Ostala dvojica su se s profesorima povukla u brdsku župu Mostarski Gradac te tu s drugim starijim fratrima bila nemilosrdno pogubljena (fra Rudo Jurić i fra Kornelije Sušac).

Njihove su kosti iz masovne grobnice izvađene 1971. i svečano položene u zajedničku grobnicu u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu, skupa s kostima pobijenih u protuzrakoplovnom skloništu na Širokom Brijegu, 1. srpnja 1971., na dan pokorničkog hodočašća Provincije na Široki Brijeg. Iskopavanje su vodili fra Oton Bilić, tajnik Provincije, i fra Dobroslav Begić.

O pokopu posmrtnih ostataka zapisao je provincijal fra Rufin Šilić: „Zatim je škrinja s kostima iz Mostarskog Graca deponirana u podnožje oltara sv. Franje, a međutim o. Provincijal je i njih komemorirao: Na 6. veljače 1945. iz župskog stana u Most. Gracu odvedeni su i na polovici puta prema Gostuši ubijeni su: Fr. Krešo Pandžić iz Drinovaca (1892-1945), bivši provincijal, bivši direktor gimnazije, doktor i profesor klasične filologije. Strogi opslužitelj našeg Pravila… Fr. Augustin Zubac iz Čitluka u Brotnju (1890-1945), profesor fizike i matematike. Savjestan i poslušan redovnik… Fr. Ronald Zlopaša iz Čitluka kod Posušja (1912-1945), profesor matematike. Tih i šutljiv, prozvan 'baja'… Fr. Zvonko Grubišić iz Posuškog Graca (1915-1945), duhovni pomoćnik u Most. Gracu. Radin i poletan mladić... Fr. Rudo Jurić iz Radešina (1925-1945), klerik gimnazijalac (blizi rođak o. Provincijala)… Fr. Kornelije Sušac iz Cerna (1925-1945), klerik gimnazijalac…“

Fra Robert Jolić