Rodna revolucija 1449

Krajnja točka duga i složena procesa smrti Zapada

Krajnja točka duga i složena procesa smrti Zapada
Sigmund Freud (1856.–1939.) zapadnu antropologiju postavlja na nove temelje

U izvrsnoj i vrlo preglednoj knjizi Rodna revolucija autorica Marguerite A. Peeters vodi čitatelja do samoga izvora rodne teorije za koju je papa Franjo rekao da je jedan od elemenata ideološke kolonizacije kojoj je podvrgnuto suvremeno društvo. Autorica u knjizi pokazuje kako je do pojma rod (gender) uopće došlo, što on sve znači i koje su posljedice prihvaćanja takva načina mišljenja u konkretnomu životu pojedinca i čitava društva. Na jednostavan i otvoren način autorica upozorava na opasnosti kojima rodna teorija prijeti čitavoj civilizaciji više ili manje neprimjetno namećući vlastite norme u svim slojevima našega društva i kulture.

Pri kraju Uvodnih napomena, autorica Peeters navodi kako pojedinac “oslobođen” stege koju nameće stvarnost u svakomu trenutku može izbjeći osobni i društveni angažman: može provesti cijeli život glumeći razne uloge svoje vlastite egzistencije. Jezik, čija je svrha komunicirati i komunicirajući se darivati, postaje sredstvo manipulacije i dominacije. Nepostojanje jasne definicije roda strateško je pitanje. Ono stvara dimnu zavjesu koja socijalnim inženjerima omogućuje neprimjetno preuzimanje vlasti. 

Poslije pekinške konferencije nastalo je obilje novih riječi, ali se njihove “definicije” mogu primijeniti samo na onu knjigu ili onaj dokument na koji se odnose. One nisu usklađene: to je prava kula babilonska! Gubeći se u labirintu koji su sami izgradili eksperti se međusobno glođu oko značenja pojmova koje su iznjedrili. Što se nas tiče, ne ćemo ulaziti u tu manipulativnu igru: “definirati” gender je, po našemu mišljenju, gubljenje vremena.

Vrhunac duga procesa kulturne revolucije Rodna je revolucija krajnja točka duga i složena procesa zapadne kulturne revolucije. Taj je proces vodio Zapad od modernosti do postmodernosti i tijekom proteklih stoljeća išao ruku pod ruku sa zapadnjačkom sekularizacijom. Dat ćemo mu teološku polaznu točku. Deizam 18. stoljeća – koji je od Boga napravio “velikoga arhitekta”, stvoritelja koji je odsutan iz života svojih stvorenja – pokrenuo je proces razvoda između Boga i očinstva, razuma i vjere, kršćanske kulture i laiciteta. Taj je proces doveo do današnje sekularizacije. Deizam je vrlo brzo utjecao na demokraciju i na zapadnjačko shvaćanje građanstva. 

Nije li Jean-Jacques Rousseau (1712.–1778.), preteča postmodernosti u samu trenutku nastanka modernosti, izjavio da očinstvo predstavlja društvenu povlasticu koja je protivna jednakosti? Vidjet ćemo kasnije da se temelji rodne revolucije nalaze upravo u dijalektičkomu suprotstavljanju očinstva i građanske jednakosti, osobe i pojedinca, besplatne ljubavi i prava, suprotstavljanju koje potječe još iz 18. stoljeća. To dijalektičko suprotstavljanje proizvodi posve sekularističku antropologiju u kojoj se ljudska osoba svodi na “građanina-pojedinca” koji ima “jednaka prava”, neovisno o tome je li riječ o muškarcu, ženi, djetetu, homoseksualcu… 

Nisu li prava pojedinca i njegova “sloboda izbora” u društvenomu, pravnom i političkom smislu postali važniji od osobe, očinstva, majčinstva, sinovstva, supružništva, sinovskoga bratstva, obitelji i ljubavi? Nije li vodoravno sekularističko bratstvo koje ne poznaje zajedničkoga oca u kulturi i društvenomu ugovoru zauzelo više prostora od ljubavi i besplatna darivanja? 

Krajem 19. stoljeća, u kontekstu rastuće sekularizacije, navedeni ideološki proces slijedi svoj logičan put i prelazi s deizma na “smrt Boga” koju je objavio Friedrich Nietzsche (1844.–1900.): zapadne su civilizacije “ubile Boga”. Za Nietzschea moć je apsolutna vrijednost. Nadčovjek, koji tvrdi da je moćniji od običnoga čovjeka, ponuđen je kao lijek protiv beznađa do kojega je došlo zbog smrti Boga i gubitka moralnosti koja je uslijedila. Rodna se revolucija snažno nadahnjuje tom idejom. Nadčovjek je tek mit. 

U stvarnosti nakon smrti Boga uslijedila je smrt čovjeka. Najprije je došlo do smrti oca. Sigmund Freud (1856.–1939.) zapadnu antropologiju postavlja na nove temelje – na id (primarni nagoni, primitivna životinja, ono podsvjesno), ego (instanca koja posreduje između ida i superega, socijalizirani “ja”) i superego (društveni i moralni zakoni usvojeni tijekom socijalizacije, moralna savjest, zabrane, ono nesvjesno). Freud načelo libida (užitka) pretvara u primarnu motivaciju ljudskoga čina. Od toga do posvemašnje seksualizacije ljudskoga bića i kulture samo je jedan korak. 

Po frojdovskoj logici otac, civilizacija, njezine institucije i njezini zakoni, obrazovni sustav, razni oblici autoriteta, vlada, moralne norme, religija, Bog i superego sprječavaju nas u slobodnu izražavanju seksualne vitalnosti: oni su navodno represivni. Za Freuda “sreća nije kulturološka vrijednost”. Iz toga je zapadna kultura izvela zaključak da naše “oslobađanje” ide preko smrti oca – što je dominantna tema svibnja 1968. 

Napomenimo da je Freud – kada je predložio dva psihološka entiteta, naš životinjski “ja” ili id i naša dva društvena “ja”, ego i superego – i ne znajući razdvojio biologiju i socijalizaciju, čime su se služili i još uvijek se služe rodni teoretičari. 

Kulturološki utjecaj Freuda bio je nemjerljiv. Smrt oca, odbacivanje očinske ljubavi i reda izazvali su smrt majke. Margaret Sanger (1879.–1966.), utemeljiteljica udruge Planirano roditeljstvo i jedan od glavnih likova zapadnjačkoga feminizma, htjela je doslovno “osloboditi ženu robovanja reprodukciji”. Sanger, koja spada među najutjecajnije osobe 20. stoljeća, cijeloga se života borila za usavršavanje tehničkih sredstava kontrole nad ženskom plodnošću. 

Ubrzo poslije komercijalizacije kontracepcijske pilule šezdesetih godina uslijedio je zahtjev za pravom na pobačaj: najprije za roditelje, nekoliko godina poslije za “parove i pojedince” nakon čega je uslijedila depenalizacija pobačaja. Kada je zapadna kultura prihvatila kontracepcijski mentalitet, u sebi je ugušila osjećaj za majčinstvo. Nakon što je žena izgubila osjećaj za svoj konstitutivni poziv i od njega se udaljila, prioritetno se usmjerila prema stjecanju jednakosti s muškarcima na području socioekonomske i političke moći. 

Rodni aktivizam integrira tumačenje jednakosti koje je u praksi nedjeljivo od kontracepcijskoga mentaliteta. Lako je razumjeti da je seksualna revolucija šezdesetih godina izazvala smrt jedinoga i doživotnoga bračnog druga te na njegovo ili njezino mjesto stavila mnoštvo privremenih partnera. Nakon što su otac, majka i supružnici izgubili mjesto koje im u društvu pripada, obitelj je bila iz temelja potresena. Na kraju se i s djetetom počelo postupati kao s jednim od građana koji ima svoja prava: ono je postalo “dijete republike” kao i svi drugi “građani”. 

Tako je dijete izgubilo pravo biti dijete, sin ili kći jednoga oca i jedne majke. Praznina koja je nastala kulturološkom smrću Boga, oca, majke, supružnika i djeteta omogućila je socijalnim inženjerima rekonstrukciju ljudskoga bića na novim, čisto sekularističkim temeljima: to je rodna perspektiva.

Ovaj kratak pregled zapadne kulturne revolucije – odnosno nekih dionica koje su pripremile teren za rodnu revoluciju – poziva nas na razmišljanje o opsegu i dubini krize u kojoj se danas nalazimo i na traženje njezinih ključnih uzroka. Mnogi smatraju da je ova kriza potpuna: ne samo zapadnjačka, ekonomska i financijska, nego i globalna, politička (kriza demokracije, fragmentacija društvenoga ugovora, reinterpretacija ljudskih prava koja nije u skladu s njihovom univerzalnošću, gubitak moralnoga autoriteta vlada i pravosuđa, nedostatak transparentnosti u globalnomu upravljanju, moć koju su ugrabili eksperti i lobiji…), društvena, okolišarska, prehrambena, kulturološka, obrazovna, antropološka (identitet muškarca i žene), obiteljska, vjerska… 

Rodna revolucija – vršak ledene sante globalnoga stanja antropološke dekonstrukcije koja masovno utječe na mlade – samo je jedan od mnogih znakova. Dionice procesa koje su dovele do te revolucije puno govore i razjašnjavaju. Ako je polazna točka kulturne revolucije bilo odbacivanje očinske ljubavi, ne znači li to da bismo rješenje sadašnje krize trebali početi tražiti u povratku ocu i u očinskoj ljubavi?

(Knjiga Rodna revolucija je dostupna u svim knjižarama Verbum kao i preko web knjižare Verbum.hr)

NASTAVLJA SE...