Rodna revolucija 1565

Gender teoretičari dekonstruiraju društvo

Gender teoretičari dekonstruiraju društvo
FOTO CROPIX

U izvrsnoj i vrlo preglednoj knjizi Rodna revolucija autorica Marguerite A. Peeters vodi čitatelja do samoga izvora rodne teorije za koju je papa Franjo rekao da je jedan od elemenata ideološke kolonizacije kojoj je podvrgnuto suvremeno društvo. Autorica u knjizi pokazuje kako je do pojma rod (gender) uopće došlo, što on sve znači i koje su posljedice prihvaćanja takva načina mišljenja u konkretnomu životu pojedinca i čitava društva. Na jednostavan i otvoren način autorica upozorava na opasnosti kojima rodna teorija prijeti čitavoj civilizaciji više ili manje neprimjetno namećući vlastite norme u svim slojevima našega društva i kulture.

Složenost fenomena roda (gender) zahtijeva nekoliko uvodnih napomena, navodi autorica Marguerite A. Peeters. Tek ćemo se poslije posvetiti analizi njegove povijesti i što sve stavlja na kocku. Na složenost fenomena ukazuju sljedeći elementi: – poteškoće vezane uz prevođenje anglosaksonske riječi gender – činjenica da izraz gender pripada složenu skupu pojmova koji su s njime semantički povezani na različitim razinama – vrlo raznoliko korištenje izraza gender koji se veže uz naoko konsenzualne projekte, ali i s interesima ideološki više ili manje radikalnih manjina – postmoderan karakter toga pojma zbog čega se pitanje rodne ideologije postavlja drukčije nego pitanje modernih ideologija s kojima se Zapad naučio sučeljavati – činjenica da rod (gender), kao postmoderni pojam, nije jasno definiran, što onemogućuje jasan uvid u proces promjena koji izaziva – i, konačno, činjenica da ideološke korijene roda treba tražiti u procesu zapadne kulturne revolucije i sekularizacije koji je počeo još prije nekoliko stoljeća. Razmotrimo svaki od tih elemenata pojedinačno.

Složenost najprije proizlazi iz problema vezanih uz prevođenje engleske riječi gender i njezinih brojnih izvedenica. Međunarodne institucije, vlade, mediji, nevladine organizacije i kultura koja nas okružuje nemaju jednoznačan prijevod tih riječi i izraza, nego ih prevode s rod, spol, društveni spol, spolna specifičnost, društvena kategorija spola…

Izraz gender često se koristi i u izvornomu obliku. Raznolikost prijevoda ne dopušta jasno i neposredno prepoznavanje semantičkoga sadržaja i povezanost s rodnom revolucijom. Mnogi, na primjer, ne znaju da se gender najčešće prevodi sa spol. Riječ “spol” ima šire značenje od engleske riječi sex (koja se odnosi samo na biološke razlike): ona obuhvaća društvenu i kulturološku dimenziju ženskosti i muškosti (za koju se u engleskomu koristi izraz gender). Budući da je riječ gender nastala u anglosaksonskomu svijetu upravo zato da bi se razlikovala od restriktivnoga, biološkog značenja riječi sex, međusobna zamjenjivost izraza spol i rod izaziva veliku zabunu.

Gender nije izoliran pojam. On se proširio na mnoštvo izraza koji se prevode sa spol, ali i s rod: spolna uloga, spolni identitet, spolno nasilje, spolna jednakost, spolne razlike, spolni stereotipi, spolne norme, ravnoteža spolova, spolna ravnopravnost ili neravnopravnost, spolni konformizam, ugovor među spolovima, unutarnji spol, izvanjski spol, spolno nasilje, transseksualnost, rodna raznolikost, rodna perspektiva, rodne statistike, rodno ponašanje, rodna neutralnost, rodna osjetljivost, rodna edukacija, integracija rodne perspektive u glavna društvena strujanja (gender mainstreaming), rodna analiza, rodni stručnjak, rodna istraživanja, rodni aspekti okoliša i tako dalje.

Korištenje riječi “spol” otežava povezivanje ovih izraza s “rodnom teorijom” uz koju su de facto vezani. Svaki od tih izraza igra specifičnu ulogu unutar složena ideološkoga okvira rodne revolucije. Poznavanje posebnosti svakoga od tih izraza ne bi smjelo biti povlastica “stručnjaka” koji su iskovali novi žargon i koji nadziru njegovo tumačenje. Osim toga, jezik koji se koristi u obiteljskomu planiranju, u programima spolnoga odgoja koji su iz njega proizišli šezdesetih godina, u homoseksualnim mrežama, na konferencijama UN-a – napose onima u Kairu 1994. i Pekingu 1995. – neposredno je vezan uz rodnu revoluciju.

Navedimo samo nekoliko primjera: obitelj u svim oblicima, obiteljska raznolikost, razni oblici obitelji, kućno partnerstvo, otvoreni brak, istospolni parovi, istospolno partnerstvo, brak za sve, bračna jednakost, transrodnost, post-gender, društvena konstrukcija, dekonstrukcija stereotipa, anti-gay, antiLGBT, homofobija, transfobija, interseksualnost, konsenzualni istospolni odnosi, MSM (muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima), istospolna seksualna aktivnost, LGBTIQ zajednica, izlazak iz ormara (coming-out), savez između homoseksualaca i heteroseksualaca (gay-straight alliance), spolna orijentacija, queer granice, identitetske granice, parada ponosa, kontracepcija koja spašava život, spolno i reproduktivno zdravlje i prava, siguran seks, siguran/nesiguran pobačaj, neželjena trudnoća, planirano roditeljstvo, novi životni stilovi, životne vještine, vještina pregovaranja, riskantno ponašanje, spolna autonomija, svijest o HIV-u/AIDS-u, tjelesni integritet, pravo na povjerljivost, pravo na informaciju, pravo na užitak, seksualna sloboda, seksualna demokracija, zaštićeni seks, intimni susreti, intimno nasilje među partnerima, intimno nasilje izvan partnerstva…

Ako rodnoj problematici pristupimo preko golema mnoštva pojmova koji su s njom povezani, bolje ćemo spoznati snažan kulturološki utjecaj i domet revolucije kojoj su rodni aspekti glavni pokazatelji.

Proces rodne revolucije mogli bismo opisati kao holistički sklop koncentričnih krugova oko tvrde radikalne jezgre. Vanjski krugovi koji su najvidljiviji i najudaljeniji od skrivene ideološke jezgre sastoje se od projekata koji postižu najveći konsenzus i koji najbolje mogu primamiti većinu: gender se, na primjer, koristi u programima borbe protiv silovanja ili spolnoga sakaćenja žena ili u programima koji ženama žele olakšati pristup zemljištu, obrazovanju, zdravstvenim uslugama, nasljeđivanju – dakle socioekonomskomu razvoju.

Analiza pak otkriva da je proces rodne revolucije centripetalan: tvrda jezgra privlači neke sastavnice raznih krugova, povezuje ih sa svojom ideologijom u onomu stupnju koji je razmjeran njihovoj udaljenosti od središta i jamči ideološko jedinstvo cjeline. Čak i oni projekti koji izvana izgledaju najprihvatljiviji na kraju bivaju zaraženi sekularističkom, individualističkom i hedonističkom antropologijom središta. To nas podsjeća na rečenicu Renéa Descartesa (1596.–1650.): Larvatus prodeo, “pod maskom napredujem”.

Rodni proces napreduje. Nosi masku “jednakosti”, “pariteta”, “slobode izbora”, “pravičnosti”, “prava”, “ljudskoga dostojanstva”, “napredovanja”, “osamostaljivanja”, “habilitacije” ili “promicanja” žena, “sućuti”, “borbe protiv nasilja”, “iskorjenjivanja siromaštva”, “nediskriminacije”. Gender je često pomiješan s takvim altruističkim, humanističkim i humanitarnim pojmovima koji su jako privlačni za zemlje u razvoju.

Kada otkrije svoje pravo lice i svoju najradikalniju stranu, rodni nas aktivizam šokira. To se dogodilo u Francuskoj nakon objavljivanja novih udžbenika iz predmeta znanost o životu i zemlji (Sciences de la Vie et de la Terre), ili kada su neki zapadni državnici izjavili da je poštivanje prava homoseksualaca izričit uvjet za razvojnu suradnju i davanje pomoći Africi, ili kada su javno podržali homoseksualni brak. Tada se budi želja za povratkom na konkretnu ljudsku osobu, želja koju prati buđenje društava na koja se ova pitanja odnose.

Gender je postmoderni pojam. Postmodernost je kompleksan kulturološki fenomen koji je premalo proučen i nedovoljno razlučen. Godine 1989. bilo je, vjerojatno s razlogom, rečeno da su moderne ideologije kao sustavi propale, da je stvar prošlosti njihova intelektualno koherentna, integrirana, jasno definirana, univerzalistička, totalitaristička, “racionalna” dimenzija koja se može povezati s “učiteljima” koji su izvor “velikih teorija” iz kojih su proizišle filozofske škole kao što su hobbizam, kantizam, strukturalizam, pozitivizam i modernizam.

Budući da se vezuje uz postmodernost, gender je u načelu zapravo “anti-teorijski”. Paradoksalno je govoriti o “rodnoj teoriji”, kako se to radi u Francuskoj otkada su objavljeni udžbenici iz predmeta znanost o životu i zemlji (Sciences de la Vie et de la Terre). Za razliku od ideologija iz prošlosti nemoguće je u cijelosti omeđiti rodni proces, nemoguće je o njemu imati “jasne i razumljive” ideje, definirati ga, pripisati ga nekomu autoru ili pojedinomu djelu. Rodni teoretičari sami tvrde da je riječ o procesu dekonstrukcije. To je dinamičan proces koji je stalno u pokretu: njegov je sadržaj neuhvatljiv. Moglo bi se reći da se nadovezuje na trajnu revoluciju koju je pokrenuo Karl Marx (1818.–1883.).

Rodna revolucija, kako ćemo vidjeti, ide korak dalje: od sekularističkoga feminizma koji je na Zapadu već postao općeprihvaćenom kulturom, preko raznih homoseksualističkih prijedloga koji velikom brzinom osvajaju
teren, sve do post-roda i post-čovječanstva, što je sadašnji obzor revolucije. Ambicije su rodne revolucije globalističke. Polazna je točka rodne revolucije intelektualna konstrukcija koja je neuskladiva s onim što svako ljudsko biće po savjesti može prepoznati kao stvarno i istinito.

Rodni se aktivizam ne hrani samo jednim ideološkim sustavom, nego ideološkim ostatcima koje snažna struja zapadne kulturne revolucije već stoljećima nosi sa sobom: između ostalih to su maniheizam, naturalizam, deizam, sekularizam, marksizam, nihilizam, frojdizam i ateistički egzistencijalizam. Riječ gender ne imenuje neku stvarnost koju se može identificirati, nego intelektualnu tvorevinu koja nije usidrena u stvarnosti, dakle čistu apstrakciju. U tomu je smislu ispravno reći da je riječ o čistoj teoriji. Ne smrdi li riba uvijek od glave?

Rodna perspektiva, rodna jednakost i njihove izvedenice postali su globalne političke norme koje se učinkovito primjenjuju, a da uopće nisu jasno definirane, što je paradoksalno. Iracionalno je cijelomu svijetu nametati sociopolitičke norme nejasna sadržaja. Njima se prilagođavati – to je pak vrhunac iracionalnosti! “Sloboda izbora” vrhovna je vrijednost postmodernosti. To se na lingvističkoj razini iskazuje izričitim odbijanjem da se riječima pripiše jasan sadržaj. Postmodernost tako unosi raskol između jezika i njegova stabilna i prepoznatljiva sadržaja. Stvarnost pretvara u tekst za tumačenje, u prostor slobodna tumačenja – dakle u proces promjena.

Novu kulturu ne zanima što se tumačenja mijenjaju, evoluiraju, šire, umiru i što međusobno protuslove: bitno je pravo izbora. Jezik je postao postmoderno oruđe “dekonstrukcije”. Pretvoriti sadržaj riječi u proces promjena zapravo znači stvoriti iluziju da netko ima moć dekonstruirati ili barem iz temelja destabilizirati stvarnost koju bi te riječi trebale izražavati. Doista je riječ o iluziji jer ono što jest ne može biti “dekonstruirano”. Ono što jest nije bilo “konstruirano” nego stvoreno.

Gender i njegove izvedenice zato stalno kližu iz jednoga mogućeg tumačenja u drugo ovisno o hirovima socioloških promjena i promjenjivim ideološkim stajalištima. One su proces promjena, one su fluidne i dinamične, obiluju novim riječima, novim prijevodima, novim tumačenjima, novim ideološkim prijedlozima. Same sebe neprestano iznova izmišljaju ovisno o novim značenjima koja im se pripisuju.

One tvrde da su holističke: da uključuju sva moguća tumačenja – od najužih do najširih – bez obzira na to koliko ona međusobno protuslovna bila. No kako smo malo prije vidjeli, holizam revolucionarnoga rodnog procesa centripetalan je: sva tumačenja neizbježno privlači prema svojoj tvrdoj radikalnoj jezgri. U postmodernoj kulturi pojedinca više ne veže njegova riječ. On može izabrati tumačenje riječi kojima se služi.

(Knjiga Rodna revolucija je dostupna u svim knjižarama Verbum kao i preko web knjižare Verbum.hr)

NASTAVLJA SE...