Međutim 918

Bila je to jedna predivna splitska i hrvatska noć na poljudskoj ljepotici

Bila je to jedna predivna splitska i hrvatska noć na poljudskoj ljepotici
FOTOREPORTERI SLOBODNE DALMACIJE / CROPIX

Bila je to divna splitska noć na poljudskoj ljepotici, koja će se zacijelo dugo pamtiti i prepričavati, i to uglavnom u pozitivnom kontekstu. 

Pogađate, riječ je o kvalifikacijskoj utakmici hrvatske reprezentacije, odigranoj 10. listopada 2019. na prepunom Poljudu, prošaranom hrvatskim trobojnicama i crveno-bijelim kvadratićima, bojama najpoznatijeg dresa "vatrenih", koji su te noći istrčali u plavom i deklasirali te doslovno potukli do nogu bijele Mađare s 3:0. Tako smo im, štono se kaže, osvetu servirali na hladno i uzvratili za dosad jedini poraz u našoj E skupini, kad smo na Groupama Arena stadionu u Budimpešti izgubili od sjevernih susjeda 1:2.

Mađari u konačnici mogu biti itekako sretni što smo ih iz Splita isprašili sa samo tri gola u njihovoj mreži, i to zahvaljujući i njihovim greškama, baš početničkim. Međutim, to je njihovom izborniku bio jalov alibi, jer se mađarski igrači na lošem poljudskom travnjaku - koji je u stvari više odgovarao njima koji su se od prve minute branili, nego nama koji smo ih do kraja utakmice napadali - nisu mogli nositi s nametnutim presingom naših reprezentativaca, počevši od kapetana Luke Modrića, koji ih je načeo oduzimanjem lopte i solo akcijom već u petoj minuti, do bravuroznih poteza dvostrukog strijelca Bruna Petkovića, koji je jedan gol zabio petom.

Jedino što je - osim travnjaka - bilo loše na splitskoj utakmici, je promašaj iz penala našeg hajdukovca, trenutno na pečalbi u Bayernu iz Münchena, Ivana Perišića, koji je kod vodstva od 3:0 dobio od Modrića u ruke balun da bi baš Ivan zabio pred svojom splitskom publikom, ali je naš Poljičanin zapucao lijevom nogom loptu u mađarskog vratara.

Na kasnonoćnoj konferenciji u dvorani pored salona za novinare, a na pitanje našeg kolege Tonija Bilića, doajena akreditiranih novinara koji prate Hajduka i "vatrene", zašto je uopće Perišić pucao penal lijevom nogom, hrvatski izbornik Zlatko Dalić odgovorio je da su se i oni na klupi čudili tome. Inače, po meni, da je pao taj nesuđeni četvrti gol na Poljud, mađarska bi laka konjica doma otišla s deboto duzinom golova u njihovoj mreži.

Sve je u to divnoj splitskoj noći na poljudskoj ljepotici bilo za pet, o čemu je i Dalić govorio, i istaknuo na poseban način navijače koji su stadion pod Marjanom napunili sa svih strana, od Splita, preko Dalmacije, Herceg Bosne, Like, Zagorja, Zagreba, pa sve do ravne Slavonije. 

Pjesma se orila od početka do kraja utakmice, naši su igrači svi odreda pozdravljani ovacijama. Timbar svemu davala je Sinjska limena glazba, smještena na "istoku". Sa svih je strana, i sa "zapada" i sa "sjevera", navijanje bilo besprijekorno. Nije upaljena niti jedna bengalka, niti je išta bacano s tribina... Bilo je jednom riječju - predivno.

I onda jedna lokalna novinarka, ničim izazvana, napiše: "Nastup Hrvatske nogometne reprezentacije na Poljudu možda bi najbolje bilo usporediti s Kristininim mandarinama. Izgleda fantastično, ali na kraju dana svi znamo da je umjetno."(!)

Koju je utakmicu ta gledala, da mi je znati?! Nisu mandarine samo u Kristine, ima njih i boljih...

Piše Ivan Ugrin