Međutim 15424

Drugovi i drugarice, Istina će, nadam se, i vas jednog dana osloboditi.

Drugovi i drugarice, Istina će, nadam se, i vas jednog dana osloboditi.
Dr. fra Miljenko Šteko, provincijal hercegovačkih franjevaca, blagoslivlja Sokolovu bistu na Badiji

Na blagdan rana svetog Frane, na otoku Badija pored Korčule, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović otkrila je 17. rujna 2019. spomen bistu mučeniku dr. fra Bernardinu Sokolu, članu Franjevačke provincije svetog Jeronima sa sjedištem u Zadru. 

Sokol, podrijetlom iz Kaštel Sućurca, gdje je rođen 20. svibnja 1888., jedna je od prvih žrtava, od ukupno 667 biskupa, svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca iz cijele Crkve u Hrvata, okrutno umorenih tijekom krvave odmazde u svibnju 1945.

Jugopartizani su se osobito izživljavali na nevinim žrtvama tijekom križnog puta hrvatskog naroda, kojeg su u četveroredovima sprovodili od Bleiburga do Gevgelije, i masakrirali ponajviše u Sloveniji: Tezno, Teharje, Kočevski rog, Zidani Most, Trbovlje, Slovenj Gradec, zloglasna Huda jama s nedavno otkrivenom masovnom grobnicom Barbarin rov, samo su neka od poznatijih stratišta Hrvata u susjednoj Deželi.

Toliki martirologij klerika nije iskusila nijedna Crkva u većinski katoličkim zemljama u Europi. Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja Marijina, za vrijeme, pred kraj i nakon samog završetka Drugog svjetskog rata gotovo je prepolovljena. Ubijen im je provincijal fra Leon Petrović i 65 subraće fratara. Najteže je prošao samostan na Širokom Brijegu. Samo u jednom danu, 7. veljače 1945., ubili su partizani 12 fratara, poput 12 apostola, koje su se zatekli u samostanu, među njima i 80-godišnjeg starca na umoru. Njihova mrtva tjelesa nađena su spaljena u protuzrakoplovnomu skloništu, a najviše su umrli od metaka kojima su prostrijeljani u zatiljak.

O tom smaknuću fratara od komunističke ruke, nedavno sam objavio tekst u Slobodnoj pod nazivom "Osveta pobjednika: Kako je likvidirano više od 600 svećenika". Na to mi se pismom javila jedna anonimna gospođa, rođena sinjanka, koju je zaprepastilo spominjanje imena njenog sugrađanina gosp. Bruna Vuletića, kojeg ja za ništa nisam teretio, već sam samo - kako sam u uvodu teksta i bio istaknuo - koristio znanstveno dokumentirane "životopise franjevaca pobijenih u mržnji prema vjeri, većinom plod autora dr. sc. fra Roberta Jolića" i prilagodio ih novinskom formatu.

Dakle, gospođa iz Sinja u svom pismu poentira: "Kako to partizanske jedinice, komunisti, kako Vi pišete kao o zlotvorima, nisu srušili u svom oslobađanju od fašista i nacista, niti jednu katedralu, crkvu, kapelicu, križ..." Ja joj odgovaram kulturno i uljudno: Dopuštam mogućnost da jugopartizani nisu razbijali, ali su zato nemilice posmicali i ubijali, pa i svoje ljude poput Andrije Hebranga!

Fra Bernardin Sokol odveden je iz samostana na otoku Badiji kod Korčule 28. rujna 1944., pa se taj dan uzima kao dan njegove smrti. Zahvaljujući fra Jozi Zovku i Hercegovačkim fratrima kojima su "zadarski" fratri ustupili badijski kompleks na 99 godina, otvorena je umjetnička Galerija sa Sokolovim imenom i njegova bista. Indexovci, kako bi Sokola prikazali kao kvislinga, navode knjigu Nikole Anića "Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu - Od okupacije do oslobođenja", u kojoj piše kako je fra Bernardin špijao položaj skupine od sedam partizana Nijemcima, koje su oni kasnije pobili. 

I pišu: "Nije se, Sokol, po običaju, poslije mise na Vrniku vratio na Badiju nego je otišao u Korčulu u njemačku komandu grada i oficire Abvera obavijestio o boravku partizana na Vrniku. Tumač u tom razgovoru bio je Vilim, Nijemac, koji je kao brijač još od prije rata živio na Korčuli..." 

Odgovorio im je kolega novinar Anto Mikić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta na twitteru, kako mu je "zanimljiv navod da je u navodnom razgovoru fra Bernardina s njemačkim zapovjednikom bio potreban tumač (prevoditelj) Vilim. Fra Bernardin je glazbu studirao u Austriji, na odjelu Bečke akademije za crkvenu glazbu"(!)
Drugovi i drugarice, u laži su kratke noge. Istina će, nadam se, i vas jednog dana osloboditi.

Piše Ivan Ugrin