Međutim 1370

Adio, Jure, legendo Hajduka

Adio, Jure, legendo Hajduka
Hvala ti Bože što smo te gledali i šta si bio naš Jure...

Legendo, počivaj u miru Božjem... Radunica kala mala, velikana Juru dala... Hvala ti, legendo, šta smo odrastali uz Tebe i uz priče o Tebi... Jure Jerkovića lipo ime, Dugopolje ponosi se njime!... Kad sam upozna moju ženu, žugala mi je šta visim kod njega u kafiću. Sad mi je ža šta nisam visija više. Pozdrav, šjor Jure... Hvala ti Bože što smo te gledali i šta si bio naš Jure... Jo, kako 'no ide pisma Hajduku od nezaboravnog don Špire Vukovića: "Imam jednog bilog tića Juricu Jerkovića"... Tužno, umra je najbolji igrač sa ovih prostora, jedan od najvećih na svitu, a bija je i jako dobar čovik... Otišao je Jure, otišao je kapetan legendarnih 11... Kad kažem deset, meni je to Jerković Jurica...

Ovo su samo neke od objava na društvenim mrežama na vijest da je preminuo Jure Jerković, legenda Hajduka, jedan od ponajboljih igrača splitskih "bijelih" u stogodišnjoj povijesti Majstora s mora, nogometaš koji je bio kapetan zlatne generacije koja je sedamdesetih osvajala trofeje i ostavila trag u europskim i svjetskim okvirima. Međutim, unatoč svemu tome, tamo negdje početkom devedesetih smijenili su ga s mjesta sportskog direktora Hajduka, i od tada do nedavno nije baš često dolazio na stadion na Poljud, za koji je svojedobno položio bio i kamen temeljac.

Nekako u to vrijeme kad je Jure smijenjen, ja sam započinjao svoj novinarski posao u Slobodnoj Dalmaciji, pa sam iz tog doba u svojoj ladici našao jednu crticu s naslovom "Moj galebe", koja je spletom okolnosti ostala neobjavljena do ovih dana. Ima u njoj jedan dio koji se odnosi na legendarnu Hajdukovu desetku.

... Šetajući tako obalom od Trstenika do Rive susretao sam sasvim obične ljude i one poznatije kako traže svoje mjesto pod zimskim suncem, neki sami, drugi u društvu; prava prilika za čašicu razgovora.
I dok sam lagano uz cigaru ispijao svoju jutarnju kavu u "Kalafatića" na Zenti, odmarajući dušu i tijelo s pogledom na kaiće u lučici, s jednog od susjednih stolova "mir" su mi remetili glasovi družine koja očito nije gubila vrijeme, jer dogovor "kuću" gradi u svako doba dana i godine.

- Ajmo, društvo još po jednu turu travarice. Zaslužili smo ovo - reče jedan od njih.
Okrenem se jer mi se glas učinio poznatim. Je, to je naš Jure Jerković, "majstor s mora".
U svemu je imao stila; šteta što su onda Boškovića iz Hajduka zvali Galebe. Trebalo je tako zvati Juru.
- Još danas, a od sutra alkohol i duvan via - nadoda Jure.
Svaka ti čast, majstore. Uvijek si znao u pravom trenutku učiniti odlučan potez - pomislih u sebi, povučem zadnji dim i krenem dalje...

Kao da je jučer bilo, a danas, eto, Jure više nema među nama. Ostat će sjećanje na velikog umjetnika baluna, jednog od trojice veličanstvenih hajdukovaca. Njemu uz bok još su Frane Matošić i Bajdo Vukas. U raj, Jure, poveli te bili anđeli. Počivaj u miru Božjem.

Piše Ivan Ugrin