Međutim 2116

Neka Kraljica mira čuva u miru biskupa Perića

Neka Kraljica mira čuva u miru biskupa Perića
Foto Nikša Duper / CROPIX

Prema Zakoniku kanonskog prava, kanonu 401., paragrafu 1., dijecezanski biskup koji je navršio sedamdeset i pet godina života poziva se da vrhovnom svećeniku preda odreknuće od službe, koji će, pošto razmotri sve okolnosti, odlučiti o tome. Na današnji dan, subota 2. veljače 2019., kad Crkva slavi blagdan Svijećnice, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski navršava 75 godina života i po crkvenom pravu dužan je Papi predati odreknuće od službe.

Mons. Ratko Perić rođen je u Tuku kraj Rovišća, pored Bjelovara, 2. veljače 1944. Osnovnu školu pohađao je u Rotimlji i Crnićima kod Stoca, sjemenišnu gimnaziju u Zagrebu, a teologiju je studirao i doktorirao 1971. na papinskom sveučilištu Urbanijanu. To je učilište na brežuljku Janiculum s kojega se vidi sav Vatikan, kako mi je davno, prije 16 godina u jednom pismu napisao biskup Perić, kad mi je nastojao pojasniti kako je on Drugi vatikanski koncil "vidio" i to svih njegovih 3500 biskupa zadnjeg dana zasjedanja 1965. 

Naime, u jednom tekstu s konca 2002., kojeg sam pisao u prigodi 90. rođendana tada živog nadbiskupa Franića, "Sinko, nemoj popustiti komunistima", kritički sam se bio osvrnuo na jednu javnu polemiku koju je Perić vodio s ondašnjim splitsko-makarskim nadbiskupom u miru, gdje je navodio kako se "godinama pokazivala promjenljiva 'zastava' dr. Frane Franića". Rasprava je bila prije svega o Koncilu, na kojem je Franić godinama aktivno sudjelovao, za razliku od Perića koji ga u tom smislu nije niti vidio, osim, kako mi je i sam napisao, "vidio je sve biskupe na njegovom zatvaranju".

Za svećenika je mons. Perić zaređen 29. lipnja 1969. u Prisoju, a za biskupa koadjutora 14. rujna 1992. u Neumu. Kao biskup ordinarij mostarsko-duvanjski ustoličen je 24. srpnja 1993. naslijedivši na biskupskoj katedri svoga predšasnika mons. Pavla Žanića, rodom iz Kaštel Novoga.

Prije nego je zaređen za biskupa, mons. Ratko Perić više je godina obnašao službu rektora Papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima u Rimu, a u posljednje se vrijeme spominje i kao član Mješovite komisije HBK i SPC koja je raspravljala o blaženom Alojziju Stepincu. Ovih dana objavio je i zapaženu knjigu o Stepincu, "Nada koja ne postiđuje", u kojoj je među inim raskrinkao i temeljni lažni dokument kojim je komunistička partija osudila zagrebačkog nadbiskupa na montiranom sudskom procesu.

Međutim, ono po čemu će Perić biti pamćen je i njegovo višegodišnje protivljene svemu onome što se od 1981. događa u Međugorju. Cijelo ovo vrijeme mostarski biskup javno obznanjuje kako se Gospa nikada nije ukazala u Međugorju. I to čini s punim uvjerenjem, kako sam i osobno na svojoj koži osjetio. U navedenom pismu i sam mi to spominje: "Nakon što sam Ti to rekao u crkvi sv. Jeronima u studenome 2001. godine, s obzirom na Tvoje pisanje o međugorskom fenomenu..." O tome kako mi je to rekao mogli bi posvjedočiti deseci svjedoka, a bilo je otprilike onako kako je Plenković ovih dana krenuo prema Grmoji u Hrvatskome Saboru.

Moram priznati da ni ja u svojim tekstovima nisam uvijek bio mirotvorno naklonjen prema biskupu Periću, pa mu se ovom prilikom ispričavam. I želim da ga u njegovim skorim umirovljeničkim danima prati zaštita Gospe, Kraljice mira. Neka Blažena Djevica Marija providi i dostojnog Perićevog nasljednika na hercegovačkoj biskupskoj stolici, a njemu dovoljno vremena za bavljenje teološkim i povijesnim temama.

Piše Ivan Ugrin