Međutim 5271

Međugorju se ukazuje Papino priznanje, Vatikan ga uvažava kao svetište

Međugorju se ukazuje Papino priznanje, Vatikan ga uvažava kao svetište
Međugorski župnik fra Marinko Šakota s papom Franom / VATICAN MEDIA

"Molimo zajedno za završni zaključak ovih događaja ovdje i da konačna odluka bude za vrijeme našega života." Tako je jedan nedavni intervju zaključio nadbiskup Henryk Hoser, koji je odlukom pape Frane prošle godine 22. srpnja stupio na dužnost apostolskog vizitatora za župu Međugorje i otada stalno boravi u Međugorju. 

Živi u staroj župnoj kući, svakodnevno sudjeluje na euharistijskim slavljima, na onim značajnijim i propovijeda, susreće se i razgovara s brojnim hodočasnicima, a povremeno im drži i kateheze, osobito svojim zemljacima Poljacima, gdje je do nedavno, kad je umirovljen, bio ordinarij u nadbiskupiji Varšava-Praha.

Misija u Ruandi

Nadbiskup Hoser svojedobno je bio i u sličnoj misiji u Ruandi, gdje su se također 1981. dogodila Gospina ukazanja, koja su za razliku od međugorskih od Crkve službeno priznata. "To su ukazanja koja su priznata od biskupa toga mjesta u Kibehu. Tamo su najprije priznali marijansko štovanje i ispitali su sadržaj ukazanja i poruka, a onda ograničili broj vidjelaca na tri djevojke i na kraju su objavili vjerodostojnost ukazanja", tumači Hoser i dodaje na drugom mjestu: 

"Gospa je u Kibehu željela upozoriti ljude na ono što je imalo doći i što se pokazalo poslije kao genocid u Ruandi. To je poslanje Kraljice mira koje je na neki način nastavak fatimskih ukazanja. Kibehu je priznato, razvija se, to je jedino mjesto na afričkom kontinentu gdje su ukazanja priznata. Međugorska ukazanja počela su također 1981., nekoliko mjeseci prije Kibeha, i pokazalo se da je i to bilo u perspektivi rata do kojega je poslije došlo u tadašnjoj Jugoslaviji.

U Međugorju se razvija pobožnost Kraljici mira, i tu nalazimo sličnosti s ukazanjima u Fatimi. Naziv Kraljica mira u Lauretanske litanije unio je papa Benedikt XV. godine 1917., što znači u godini fatimskih ukazanja, tijekom Prvoga svjetskoga rata i u godini sovjetske revolucije. Vidimo kako je Bog prisutan u ljudskoj povijesti i On nam šalje Gospu da nam bude blizu."

"Važnost moje nazočnosti ovdje nadasve je odluka Svetoga Oca koji je odlučio poslati mene kao apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje i time je naglasio važnost Međugorja i njegovo značenje", ističe mons. Hoser, koji je godinu dana ranije, 2017., boravio neko vrijeme u Međugorju kao poseban Papin izaslanik i o tome je sastavio opširno izvješće koje je uputio Svetom Ocu i koje je, prema njegovim riječima bilo pozitivno. I sada je u poziciji da može potvrditi to izviješće i proširiti ga promjenama koje je pronašao od kada je došao kao vizitator sa stalnim boravkom u Međugorju.

Da papa Frane itekako uvažava činjenice o kojima mu je u izvještaju pisao nadbiskup Hoser, potvrđuje i događaj koji se zbio koncem prošle godine u Vatikanu, a kojeg je opširno za Glasnik mira opisao međugorski župnik fra Marinko Šakota. "Budite poslušni mons. Hoseru", riječi su koje je na talijanskom Papa uputio fra Marinku, nakon što mu je rekao da je međugorski župnik i da mu donosi pozdrave od mons. Hosera.
Bilo je to u prigodi međunarodnog kongresa upravitelja i suradnika svjetskih svetišta koje je organiziralo Pontifikalno vijeće za promociju nove evangelizacije pod vodstvom nadbiskupa Rina Fisichelle. 

Krunica od drače

Na kraju kongresa bio je predviđen susret s papom Franom skupine koja je brojila preko 600 osoba. Sama činjenica da je i međugorski župnik bio među njima potvrđuje da u Vatikanu uvažavaju Međugorje kao svetište.

Prije audijencije, mons. Fisichella je sve obavijestio kako je teško očekivati da će Papa moći svima pružiti ruku pa su izabrani predstavnici uime svih koji bi trebali imati tu čast. Kad je Papa završio svoje obraćanje prisutnima k njemu su prišli predstavnici svetišta. Nakon susreta s njima Papa je trebao nastaviti svoj program i izići iz dvorane. Fra Marinko piše kako se tada dogodilo nešto neočekivano: Papa Frane je izrazio želju da osobno pozdravi svih 600 ljudi na audijenciji!

"Kako se bližio i moj ulazak u red, uzeo sam u ruku krunicu načinjenu od naše hercegovačke drače i pomicao se prema Papi. Vidjevši da u onih koji su bili ispred mene nije bilo zadržavanja s Papom nego samo pružanje ruke, shvatio sam da je 'manje više', da u što manje riječi moram reći tko sam i odakle dolazim. Kad sam prišao Papi, pružio sam mu ruku u kojoj je bila krunica i gledajući u nasmijano i blago Papino lice na talijanskom jeziku u dahu izrekao sljedeće riječi: 'Međugorski župnik. Pozdravlja Vas mons. Hoser'

Kad je Papa čuo moje riječi, zadržao je ruke na mojim rukama, zastao za nekoliko trenutaka te mi potom rekao: 'Budite poslušni mons. Hoseru.' Dok mi je izricao te riječi gledao sam s osmijehom u Papino lice. Ne znam jesam li u tim trenutcima stajao na zemlji ili lebdio. Možda je Papa to osjetio, da sam bio jako radostan zbog susreta s Njim, pa je ponovio već izgovorene riječi: 'Budite poslušni mons. Hoseru.' Nakon toga je dodao: 'Da?'

Riječi ohrabrenja

Ta uzrečica u obliku pitanja bila je kao neki znak kojim je htio provjeriti i saznati jesam li razumio i dovoljno ozbiljno uzeo ono što mu je bila namjera reći. Odgovorio sam: 'Da, da!' Držeći krunicu u ruci na kraju me upitao: 'Je li ova krunica za mene?' Rekao sam: 'Da, za Vas!' Odgovorio je: 'Hvala.' Uzvratio sam 'Hvala Vama!', a potom mi je sa strane dan znak da se udaljim i dadnem drugima mjesto da se približe Papi."

Završavajući članak u Glasniku mira, župnik Šakota ističe kako je u spomenutim Papinim riječima iščitavao i veliko povjerenje koje papa Frane ima u nadbiskupa Henryka Hosera. "Kao da nam je htio reći: Slušajući mons. Hosera slušate mene, slušate Crkvu. Suprotno tome: Ako niste poslušni mons. Hoseru, niste poslušni meni, niste poslušni Crkvi. U nekoliko riječi koje mi je rekao osjetio sam da je papi Frani Međugorje u srcu, da mu je jako stalo do Međugorja i da mu je želja da svi ozbiljno odgovorimo zadaći koja nam je povjerena. U Papinim riječima osjetio sam ohrabrenje, ali i veliku odgovornost koju svi snosimo za Međugorje", zaključuje fra Marinko.

Još od prvog dolaska u Međugorje, fratri su nadbiskupa Hosera prihvatili srdačno i prijateljski. Da je tome tako svjedoče i riječi prvog međugorskog župnika fra Joze Zovka, kad je komentirajući početkom prošlog adventa jednu Gospinu poruku preko vidjelice Marije Pavlović Lunetti, na kraju napisao i ovo.

"Neka nam ovogodišnja priprema bude i velika zahvala Kraljici Mira za mudrost i dar kojeg nam je preko svetog Oca poslala monsinjora Henrika Hosera. Taj mudri pastir dočekuje hodočasnika i prati molitvom i s blagoslovima. Kako je divno boraviti s Majkom u njezinom domu kad nas njezin apostol uvijek dočekuje s osmijehom i srcem. Zahvalimo se Gospodinu za tu veliku milost, veliki dar. Prvi Božić s biskupom - ocem svetišta te se čini kao da smo tek sada svi na broju, svi oko Majke i njezina ognjišta."

I nadbiskup Hoser je potvrdio dobre odnose s fratrima. "Franjevci su odgovorni za pastoral u ovoj župi nakon što je utemeljena župa u 19. stoljeću. Mnoga hodočasnička mjesta u svijetu vrlo su često povjerena nekoj drugoj redovničkoj kongregaciji i franjevci imaju veliko iskustvo u vođenju međunarodnih svetišta u cijelome svijetu. Rekao bih da imamo iskrenu i plodonosnu suradnju."

Zanimljivo je da je apostolskog vizitatora prije Božića posjetio i mostarski biskup Ratko Perić, koji u veljači puni 75 godina života i po Crkvenom zakonu tada svoj biskupski mandat stavlja Papi na raspolaganje. Mons. Hoser ističe da je njihovo obostrano poslanje komplementarno, jer, prema njegovim riječima postoje područja koja su pridržana mjesnom biskupu kao i ona koja su u njegovoj ovlasti koju mora izvršiti sukladno mandatu kojeg je dobio. To se prije svega odnosi na pastoralnu stvarnost, pa tako poljski nadbiskup navodi kako u pastoralu i katehezi ima stvari na kojima će se još raditi, osobito u brizi za stalnu prisutnost što više ispovjednika na svim svjetskim jezicima, jer broj hodočasnika raste. 

Precizira kako ima i upraviteljske ovlasti, primjerice, vezano za nove zajednice koje su u Međugorju a čija pozicija još nije institucionalizirana, te najavljuje dogradnju svetišta, natkrivanje vanjskog oltara, izgradnju kapelice trajnog klanjanja...
No, uvijek i prije svega kao najvažniji plod Međugorja, nadbiskup Hoser naglašava fenomen obraćenja kroz i preko ispovijedi, sakrament mira i pomirenja. Od svega što se u Međugorju događa, to je najvažniji element, mogli bi ga označiti kao karizmatski.

"Dolazak Isusa Krista u našem ljudskom tijelu bio je najavljen kao dolazak Kralja mira. Bog nam donosi mir koji nam toliko nedostaje na svim razinama i čini mi se da nam mnogo pomaže škola mira koju imamo ovdje u Međugorju jer svi naglašavaju tu mirnoću koju nalaze o ovom mjestu, te prostore tišine, molitve, sabranosti. Sve su to elementi koji nas dovode do mira s Bogom i mira s ljudima", rekao je mons. Henryk Hoser u razgovoru za Radiopostaju "Mir" Međugorje.

Svetište Kraljice Mira

Da je i hijerarhijska Crkva na istom tragu, potvrđuje činjenica da je u nekoliko mjeseci apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini, mons. Luigi Pezzuto dva puta pohodio Međugorje i slavio misna slavlja. Prošlog ljeta na festivalu mladih, a sada na početku nove godine, kad je istaknuo da "Mariju Majku Gospodinovu, u ovome svetome mjestu, častimo kao Kraljicu Mira." Tim je riječima, Papin nuncij u BiH, de facto obznanio kako je Međugorje svetište Kraljice Mira.

A u zahvali mons. Pezzutiju za njegov novogodišnji pohod, nadbiskup Hoser kazao je kako "sudjelovanje Apostolskog nuncija na svetkovini u Međugorju snažno pokazuje pastoralnu skrb pape Frane prema ovome mjestu međunarodnih hodočašća i prema župljanima prožetima dubokom vjerom".
Nakon svega ovoga, uvjeren sam kako će završni zaključak ovih događaja u Međugorju biti pozitivan, i da će konačna odluka biti za naših života. Živi bili pa vidjeli.

Piše Ivan Ugrin