Međutim 1234

Oprosti mi Gospodine, jer sam kršćanin...

Oprosti mi Gospodine, jer sam kršćanin...
FOTO REUTERS / Christian Hartmann

U nizozemskom Utrechtu u nedjelju, 16. prosinca, otvorena je velika izložba "Utrecht, Caravaggio i Europa" posvećena djelima Michelangela Merisija da Caravaggia (1571. - 1610.), začetnika baroknog slikarstva. Najavu otvaranja ove velike izložbe trebali su predstavljati plakati s izborom iz najslavnijih Caravaggiovih djela, a postav izložbe uključuje i slike njegovih učenika koji su slikarstvo usavršavali u Rimu.

Među motivima koji su se trebali naći na plakatima na ulicama Utrechta bila je i jedna od naslavnijih slika velikoga baroknoga majstora, na kojoj je lik svetog Jeronima, prevoditelja Biblije na latinski jezik, poznatije kao Vulgata. Ovaj crkveni otac i naučitelj rođen je u Stridonu, u Dalmaciji, stoga je i danas njezin zaštitnik, ali je također jedan od najvažnijih svetaca u cijelom kršćanskom svijetu čije kosti počivaju u bazilici Svete Marije Velike u Rimu, a u Betlehemu, pored bazilike Isusova rođenja, brojni hodočasnici obilaze spilju u kojoj je sveti Jeronim za života prevodio Sveto Pismo s hebrejskog na latinski jezik.

Uz motiv "Svetog Jeronima u meditaciji", ulja na platnu iz 1605., koji se u originalu čuva u Gospinu svetištu u Montserratu kod Barcelone, na plakatima za najavu izložbe trebala je biti prikazana i slika "Polaganje Krista u grob" iz 1603., iz Vatikanske pinakoteke.

Manjina vs. većina

Međutim, socijaldemokratska stranka Denk koju su osnovali turski doseljenici s intencijom da štite prava muslimanskih migranata u Nizozemskoj, reagirala je i prosvjedovala gradskim vlastima u Utrechtu. I to zbog toga što, po njima, nije prikladno da se kršćanski prizori stavljaju u blizinu mjesta u kojima žive i pripadnici drugih vjera i nacionalnosti, kojima javno izlaganje biblijskih i kršćanskih motiva stvara nelagodu. Gradske su vlasti u Utrechtu brže bolje reagirale na ovaj prosvjed i u najavi izložbe provele neviđenu cenzuru, zabranjujući isticanje Caravaggiovih slika s kršćanskim motivima.

Nevjerojatno je s kakvom se lakoćom pod pritiscima onih koji u Europi još uvijek predstavljaju manjinu, u konkretnom slučaju muslimanskim migrantima, vlasti u nominalno kršćanskim sredinama povlače kad su u pitanju kršćanske vrijednosti koje tisućljećima čine dio zapadne kulturne baštine. S druge strane, muslimani itekako revno obdržavaju svoje običaje i religioznu praksu, ne mareći pritom što drugi misle o tome. Ima slučajeva, kao što je u jednom švedskom gradiću s većinskim protestantskim stanovništvom, u kojem je zbog uznemiravanja građana zabranjeno zvoniti sa zvonika katoličke crkve, ali je dopušteno s minareta džamije preko zvučnika pozivati muslimane na molitvu.

Uzimajući u obzir činjenicu u kojoj se mjeri u tijeku kako legalnih tako i ilegalnih migracija koji se posljednjih godina događaju u pravcu Europe, muslimani iz zemalja poput Pakistana, Afganistana i drugih većinski muslimanskih država naseljavaju po Starom kontinentu, neka nikoga ne čudi kad jednog dana nasred ulice nekog europskog grada vidite skupinu muslimana kako klanjaju svoj namaz, odnosno izriču svoje molitve. Takve su scene uobičajene primjerice u Betlehemu, mjesto gdje se Isus rodio, u kojem su muslimani najbrojnije stanovništvo.

Kad već spominjem Pakistan, prisjetimo se da zbog samo jedne čaše vode, kršćanka Asia Bibi i njena obitelj godinama trpi mučeništvo jer žene iz njenog sela nisu htjele piti iz iste posude iz koje je pila Asia, budući tamo muslimani kršćane smatraju nečistima. U raspravi s njima, Asia im je rekla kako ona "vjeruje u Isusa Krista koji je umro na križu zbog grijeha ljudskog roda." Nakon što im je u prepirci uzvratila: "Što je vaš prorok Muhamed ikad napravio da bi spasio ljudski rod?", bila je pretučena, zatočena i potom osuđena na smrtnu kaznu. Njena patnja traje godinama i tek ju je nedavno pakistanski Vrhovni sud oslobodio optužbi za svetogrđe što je bio povod masovnim demonstracijama radikalnih muslimana koji su tražili izvršenje smrtne kazne.

I sve je dobro dok je muslimanska praksa u granicama prakticiranja vjerskih obreda, dok je islam tolerantan kakav je primjerice kod nas u Hrvatskoj.

Kad bi barem mi kršćani bili revniji u življenju svoje vjere, ne bi se događali brojni slučajevi kakvima posljednjih godina svjedočimo na nominalno kršćanskom Zapadu, gdje se zatvaraju brojne crkve jer nema dovoljno vjernika koji bi ih pohađali. I mnogi samostani prenamjenjuju se zbog osipanja redovnika u razne profane namjene. U jednom nedavnom istraživanju pola Londončana očitovalo se kako uopće ne znaju što se to slavi 25. prosinca.

Ranjivost trećeg tisućljeća

Ne treba više posebno ni isticati kako se u preambuli Ustava Europske unije uopće nije htjelo spomenuti kršćanske korijene Europe, iako su to tražili i sveti papa Ivan Pavao II. i njegov nasljednik Benedikt XVI. Olako su političari našeg doba zaboravili kako su utemeljitelji EU-a bili istaknuti katolički vjernici: Konrad Adenauer, kancelar Njemačke, Robert Schuman, premijer Francuske i Alcide De Gasperi, talijanski premijer, kao i činjenicu da se za potonju dvojicu u Katoličkoj crkvi vodi postupak za proglašenje blaženim. 

Da je danas više političara njihovoga profila, zacijelo ne bi u zakonodavstva država članica EU-a bile nametane konvencije poput Istanbulske koje propagiraju rodnu ideologiju i nastoje dokinuti kršćansku antropologiju po kojoj je Bog stvorio muško i žensko. To su, među inim, plodovi diktature relativizma, kako je ovo naše doba prije nekoliko godina precizno definirao papa u miru Benedikt XVI.

Dok je papa Ratzinger bio na čelu Katoličke crkve, na jednom predavanju u Regensburgu prije 12 godina, razotkrio je i drugu stranu muslimanske religije spominjući se dijaloga o kršćanstvu i islamu kojeg je u zimskom logoru u Ankari vodio učeni bizantski car Manuel II. Paleolog oko 1391. godine s jednim učenim Perzijancem.

"Bez upuštanja u pojedinosti o različitom gledanju na 'posjedovatelje pisma' i 'nevjernika', car Manuel se svojem sugovorniku jednostavno obraća sa središnjim pitanjem o odnosu religije i sile u začuđujuće oštrom govoru i iznenađujuće oštrom obliku. On kaže, citiram: 'Pokaži mi što je nova donio Muhamed, i naći ćeš, tako je rekao, samo loše i nehumano, kao što je to da je on propisao da se vjera, koju je on propovijedao, proširi mačem'."

Dodajmo ovome kako je prije godinu dana, mons. Mauro Longhi, prelat iz Opusa Dei, u jednoj propovijedi naveo jednu od vizija Ivana Pavla II., s kojim je bio vrlo blizak u vrijeme njegova pontifikata, a koju mu je osobno prepričao sveti papa:

"Reci to onima koje ćeš sresti u Crkvi u trećem tisućljeću. Vidim Crkvu ranjenu smrtonosnom ranom. Dubljom i bolnijom od onih u ovom tisućljeću. Zove se islamizam. Zaposjest će Europu. Vidio sam horde kako dolaze od Zapada do Istoka: od Maroka do Libije, do Egipta, i dalje do istočne strane. Zaposjest će Europu, Europa će biti podrum, stare relikvije, polumrak, paučina. Obiteljske uspomene. Vi, Crkva trećeg tisućljeća, morat ćete suzbiti invaziju. Ali ne oružjem, oružje neće biti dovoljno, nego vašom vjerom življenom pošteno."

Invazije naših dana

Prije nekoliko dana jedan je radikalni islamski terorist na Božićnom sajmu ispred katoličke katedrale u Strasbourgu ubio petero ljudi i više njih ranio. Katedrala u Strasbourgu već je odavno na meti muslimanskih ekstremista jer u njoj oni vide simbol karolinške Europe i križara koji su u srednjem vijeku ratovali s muslimanima u Svetoj Zemlji, i za njih je ona "Allahova neprijateljica". Svjedoci navode kako je prije suludog masakra u Strasbourgu terorist vikao "Allahu ekber".

Prije nešto više od dvije godine, dvojica su ISIL-ovih terorista, u jednoj crkvi na sjeveru Francuske, tijekom jutarnje mise za oltarom zaklali katoličkog svećenika. Spomenimo još i krvoproliće u redakciji satiričnog lista "Charlie Hebdo" u Parizu, gdje su prije četiri godine radikalni islamisti nezadovoljni karikaturama na račun proroka Muhameda pobili dvanaest ljudi...

Parafrazirajući svetog Jeronima, kojeg su gradske vlasti protjerale s ulica Utrechta, čini se da nije daleko dan kad bi mogli moliti "Oprosti mi Gospodine, jer sam kršćanin..." I jer svoju vjeru ne živimo pošteno. A trebali bi, svi mi koji se nazivamo kršćanima, jer u protivnom pitanje je koliko će nas za nekoliko desetljeća uopće živjeti u, kako joj volimo tepati, kršćanskoj Europi.

Piše Ivan Ugrin