Međutim 1235

Kako smo na Gospinu otoku 'okajavali puste grijehe'

Kako smo na Gospinu otoku 'okajavali puste grijehe'
Upeklo je bilo na Gospinoj livadi brat bratu barem 40 stupnjeva na suncu / ANTE ČIZMIĆ_CROPIX

Završio je Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji koji je kulminirao u nedjelju 16. rujna svečanim misnim slavljem u prasvetištu na Gospinu otoku u Solinu, a predvodio ga je domaćin, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. 

Osim svečane euharistije, jedan od vrhunaca Susreta dogodio se također na Gospinoj livadi, na kojoj je večer ranije održana uočnica koju je predvodio također nadbiskup Barišić, a prigodnu homiliju izrekao je dubrovački biskup Mate Uzinić, predjednik Vijeća za život i obitelj Hrvatske biskupske konferencije.

Tri su godine trajale opsežne pripreme u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, za jednu od najvećih i najvažnijih manifestacija Crkve u Hrvata u na početku ovog trećeg kršćanskog tisućljeća. Prvo okupljanje hrvatskih katoličkih obitelji zbilo se na misi s papom Benediktom XVI. u Zagrebu 5. lipnja 2011. Na zagrebačkom hipodromu okupilo se tom prigodom 400 tisuća vjernika. 

Drugo se masovno okupljanje hrvatskih katoličkih obitelji zbilo na riječkom Trsatu. Pod geslom “Obitelj – nositeljica života, nada i budućnost Hrvatske” u svetištu Majke Božje na Trsatu 19. travnja 2015. nazočilo je više od 10 tisuća hodočasnika.

Na Gospinoj se livadi prije nekoliko dana sabralo dvadesetak tisuća vjernika Crkve u Hrvata. Procjene su to organizatora, koji su tjedan uoči solinskih događanja, svaki dan u Splitu priređivali različite programe kao bližu pripravu za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji. Bio je i okrugli stol na temu obitelji, izložba i predstavljanje zbornika dječjih radova "U zagrljaju moje mame". Jedan je dan bio posvećen kulturnim manifestacijama, a drugi klanjanju pred Presvetim u svim župama Splitsko-makarske nadbiskupije.

Posebna pozornost bila je posvećena humanitanoj akciji. Tako je više tisuća Splićana i gostiju u petak, 14. rujna navečer, na splitskoj rivi pjevalo i plesalo za najmanje. Koncert "Obitelji za najmanje" okupio je 17 renomiranih izvođača, od Thompsona, preko Mije Dimšić, do grupe Dalmatino, a sve u svrhu kupnje endoskopskog stupa za operacijske zahvate u novorođenčadi i djece za potrebe Klinike za dječju kirurgiju KBC-a Split. Dan poslije na Rivi su nastupila i djeca, neka i sa svojim roditeljima. 

Novac u humanitarnoj akciji još se prikuplja do 1. listopada 2018. putem donatorskog telefona na br. 060 9000 (cijena poziva je 6,25kn), te uplatama na račun akcije IBAN - HR63 2330 0031 5450 1680 0.

Sve su te aktivnosti bile pomno pripremane i na zavidnoj razini realizirane i to gotovo isključivo uz angažiranost ljudi iz Crkvenih struktura, osobito onih iz različitih ureda Splitsko-makarske nadbiskupije. Dojam je ipak da je za malo jači, prije svega medijski iskorak, trebalo angažirati i nekoga od profesionalaca, prije svih iz PR i novinarskog sektora. Jer, ruku na srce, na veliki koncert "Obitelji za najmanje", s obzirom na zvučna imena izvođača, moralo je nazočiti barem pet puta više ljudi nego što je bilo na Rivi. No, u svakom slučaju, putem televizijskog prijenosa, na malim ekranima je tako i izgledalo. Ostalo su nijanse.

Užežin središnjeg slavlja na Gospinu otoku propovijedao je biskup Uzinić. "Bez sebedarja, kao nove vrijednosti života u skladu s logikom blaženstava, u našoj će se Crkvi i narodu nastaviti smanjivati broj sklopljenih brakova i povećavati broj rastava. I brakovi će se iz godinu u godinu sklapati sve kasnije. Bez sebedarja, kao temeljne oznake blaženstava, nikakav zakon i nikakva demografska politika nam neće pomoći da promijenimo trend demografskog izumiranja našeg naroda i krenemo putem demografske obnove domovine", kazao je predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj, dodavši da bez sebedarja nema i ne može biti ni muža ni oca, ni supruge ni majke, ni djeda ni bake.

"Bez sebedarja nema i ne može biti muža i oca koji se brine za svoju obitelj i kao hranitelj i kao odgojitelj, koji je čvrsta stožina oko koje se okuplja obitelj, koji svim članovima obitelji daje sigurnost i oslonac, koji ih nosi na svojim ramenima. Žena i majka bez sebedarja – da se poslužim poslovicom - ne može držati ni jedan, a kamo li tri kuta kuće niti unositi u obitelj nježnost, zagrljaje i vrijednosti specifično ženskog genija.

Bez sebedarja djeca se ne mogu razviti u zrele ljude sposobne preuzeti odgovornost za sebe i svoju budućnost. Bez sebedarja djedovi i bake nisu prenositelji mudrosti i iskustva i molitelji, njihova koljena nisu oslonac za unuke, a djeca i unuci nisu utjeha u starosti. Bez sebedarja nisu moguće neranjene obitelji, a ranjene obitelji postaju još ranjivije."

Dan poslije zapaženu je homiliju održao nadbiskup Barišić. "Što je obitelj progovaraju nam već malena djeca u svojim prvim slogovima: ma-ma; ta-ta! Jednu ženu zovu majkom, a jednog muškarca ocem. U bračnom zajedništvu ljubavi oca i majke prepoznaju dobrodošlicu, radost prihvaćanja i toplinu nježnosti. Dva draga lica ih obasjavaju!

Djeca prepoznaju oca i majku kao dva lica iste ljubavi te žele rasti i radovati se životu na ramenima svoga tate, u zagrljaju svoje mame i na koljenima svoga djeda i bake. Djeca već na svom početku iskustveno svjedoče ono što bijaše u početku: 'Na svoju sliku stvori Bog čovjeka…muško i žensko stvori ih.' (Post 1,27) '…i bit će njih dvoje jedno tijelo.' (Post 2, 24)"

Univerzalno i povijesno iskustvo ljudskoga roda svjedoči da je brak zajedništvo muškarca i žene, a obitelj zajedništvo roditelja i djece. I to se nikada ne smije i ne može promijeniti, upozorio je splitsko-makarski nadbiskup, dodavši da "čežnja za pripadati svojoj obitelji i imati roditelje i rodoslovlje, ne može biti ugašena nikakvim Konvencijama i uklanjanjima imena roditelja iz školskih svjedodžbi, ni uvođenjem brojeva umjesto imena djeteta već od vrtićke dobi. 

Nitko ne pamti samo brojeve, već imena i lice. Čovjek nije bezličan broj, već je svatko od nas jedinstven i neponovljiv u Božjem planu stvaranja. Samo čovjek ima sličnost s Bogom i želju da, kao jedinstven i neponovljiv, sa srcem i dušom, ljubi i bude ljubljen."

Svjedoci smo da obitelj danas biva sve više ugrožena raznim ideologijama, razornim relativizmom, bešćutnim hedonizmom, opasnim individualizmom i posesivnim egoizmom. Isto tako, kada se govori o obitelji, najčešće se govori o njezinoj krizi, o problemima, poteškoćama pa čak i o obitelji kao problemu. Time se brak i obitelj, nastavio je nadbiskup, "predstavljaju kao nepogodno mjesto za život, koje oduzima sreću i slobodu, a donosi samo nepotrebna svakodnevna i zakonska opterećenja."

Propovijed je zaključio riječima da je obitelj dijagnoza i terapija našeg hrvatskog društva! "Obitelj koja je otvorena životu i koja poštuje život! Ona nosi budućnost i radost. Zato, zauzmimo se da ovaj Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji bude novi iskorak i snažno ohrabrenje svima nama u Crkvi i društvu; da nam obitelj bude u središtu naše trajne pažnje i zajedničke odgovornosti; da nam u središtu obitelji bude prisutan Isus i majka Marija: izvori života i radosti. Kriste, budi naša sreća! Kriste, budi naša radost! Kriste, budi nam život Ti! A ti, majko Marijo, Kraljice obitelji, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!"

Misa u Solinu održana je po zvizdanu. Upeklo je bilo na Gospinoj livadi brat bratu barem 40 stupnjeva na suncu. To je i razlog što su se vjernici "skrivali" po periferijama livade, gdje god je bilo barem kakvog zelenog raslinja, osobito stabala s više krošnje. Puno je ljudi bilo u hladovini iza crkve Gospe od Otoka, dobar dio se smjestio po okolnim stazama i obližnjem starom groblju.

Međutim, organizatori su u namjeri da istaknu VIP goste, u prvim redovima ispod oltara porazmjestili uglednike, počevši od predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, preko splitsko-dalmatinskog župana Blaženka Bobana, solinskog gradonačelnika Dalibora Ninčevića do splitskoga Andre Krstulovića Opare, ministra obrane Damira Krstičevića, saborskog zastupnika Petra Škorića... Svi su se oni najviše "ispekli" na solinskom suncu, jer nisu mogli napustiti svoje pozicije, dok se običan puk snalazio tražeći hlad. 

Mi novinari, smješteni pored oltara i velikog crkvenog zbora, gledali smo ih i naglas razmišljali kako u tom trenutku ne bi ništa dali da se nađemo na njihovome mjestu. Mislim da su i oni nama, barem neki, iskreno zavidjeli. Bilo nam je dobro u sjeni šatora iznad oltara. Skoro kao i (nad)biskupima u koncelebraciji. Ni svećenicima nije bilo lako, jer su i oni dva sata stajali na suncu ispred portala Gospina prasvetišta.

Kad sam jednom od političara u prvim redovima poslao nekoliko fotografija i video klipova za uspomenu na svečanu misu Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, uzvratio mi je porukom: "Ali, mi koji smo bili na suncu smo okajali puste grijehe a..........." Baš ovako, s puno točkica. Među te točkice svatko od nas, po savjesti, može staviti i svoje grijehe, jer svi smo griješili protiv obitelji: i Crkva, i društvo, i mi pojedinci. Neki političari itekako. Sjetimo se samo kako se svatko ponaosob ponašao oko nedavnog usvajanja Istanbulske konvencije.

Predsjednik hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, na kraju solinskoga slavlja najavio je kako će se Četvrti nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održati za tri godine u Ludbregu, u Svetištu Predragocjene Krvi Kristove. 

S obzirom na ovu iskustvo doživljeno 15. i 16. rujna u Splitu i Solinu, predlažem da se to druženje održi po uzoru na prošlogodišnji Susret mladih u Vukovaru. Neka središnja misa bude u subotu u predvečerje, a sutradan u nedjelju, neka se obitelji koje budu hodočastile na sjever Hrvatske druže sa svojim domaćinima koji će ih ugostiti i sudjeluju na nedjeljnim misnim slavljima u župama Varaždinske biskupije. Uvjeren sam da bi to moglo biti puno plodonosnije za pastoral obitelji u Crkvi u Hrvata.

Piše Ivan Ugrin