Međutim 1306

Zauvik ćeš ostat ljubav mog života

Zauvik ćeš ostat ljubav mog života
FOTO NIKOLA VILIĆ / CROPIX

To se može vidjeti samo u Splitu, na Poljudu, i vjerojatno nigdje više na cijelom svijetu. Voljeni klub, Hajduk, doživio je još jedan u nizu bolnih poraza na kakve smo se svih ovih godina navikli, kako u hrvatskom prvenstvu, tako i u play-offu UEFA Europske lige, gdje redovito zapnemo već nekoliko ljeta. Naslov prvaka države osvojili smo zadnji put tamo davne 2005., a i utješno natjecanje Kupa Hrvatske nismo donijeli u Bijeli salon već punih pet godina.

I kad smo se prošlu nedjelju Dinamu mogli približiti na samo dva boda zaostatka, radi čega je u pomoć Hajduku na tribine poljudske ljepotice stigla cijela vojska navijača, njih 33 tisuće, dogodio se po tko zna koji put rezultatski kiks, i za "modrima", nakon gubitka sva tri, opet zaostajemo osam bodova na tablici 1. HNL, a prvenstvo je tako blizu zadnjeg kola. Šanse za titulu, realno, više nemamo.

Za razliku od kluba iz Maksimirske šume, koji, i unatoč svakogodišnjoj redovitoj žetvi hrvatskih trofeja - uz rijetke iznimke poput one prošlogodišnje kad je Rijeka osvojila dvostruku krunu - prati samo nekoliko stotina navijača iz kola u kolo, "majstore s mora" redovito gleda minimalno deset tisuća navijača u Splitu, a i na gostovanjima taj broj nije manji od tisuću ljudi po utakmici.

Dinamovci nemaju s kim proslaviti osvojene trofeje, a hajdukovci sa suzama u očima već godinama pri kraju prvenstva pjevaju onu već legendarnu: Ako ne postaneš novi prvak ti, Torcida će žaliti oprostit ćemo ti, jer ipak znamo svi da najbolji si ti i nikad ti nećemo okrenut leđa mi...

Tako je bilo i na posljednjem najvećem hrvatskom derbiju. Hajduk je u žestokom srazu bio nesretniji i izgubio od Dinama 1:2. No, navijači su prepoznali borbenost i zalaganje igrača, pa su ih na kraju utakmice ispratili s terena aklamacijom i pjesmom. Svjesni da će do titule trebati još pričekati, no s nadom da je današnji Hajduk s Kopićevim rukopisom spreman u skoro vrijeme dosegnuti vrh.

Pisao sam polovicom lanjskog rujna, u ranoj fazi prvenstva, kad je pred Hajdukom bilo pet prvenstvenih utakmica u nizu na Poljudu, kako su to susreti istine za splitske "bile". Tadašnji je trener Joan Carillo od mogućih 15 prosuo osam bodova. Taman koliko sada zaostajemo za Dinamom. Tada je ovo prvenstvo riješeno. To je koštalo Carilla trenerske klupe.

I Hajdukovu predsjedniku Ivanu Kosu odonda se tresla stolica. Spasio ga je rezultatima, za neko vrijeme, novi trener Željko Kopić. Međutim, Kos nije mogao ostati u predsjedničkoj fotelji zbog kršenja kodeksa i neprimjerena tretmana sudaca. Presudila mu je Torcida. Kojoj nije na diku da se navijači po ulici tuku s igračima, kao ni one beskrajne bakljade koje ostale navijače koštaju živaca, a voljenom klubu prazne blagajnu.

Ipak, ono bitno što razlikuje Torcidaše od Kosa, je činjenica da će svaki pravi hajdukovac uvijek moći zapjevati onu znanu Cocinu: Zauvik ćeš ostat nebo iznad mene, sa pituron bilon proša si kroz vene, tu u mome srcu Hajduk je lipota, zauvik ćeš ostat ljubav mog života... On je samo bio i odletio iz Hajdukova jata.

Piše Ivan Ugrin