Međutim 2250

Solinski jubilej

Solinski jubilej
"Zvijezda" slavlja na Gospinu otoku 1976. godine bio je misionar otac Ante Gabrić

Na Gospinu otoku treba podignuti dostojan spomen Frani Franiću, velikom nadbiskupu, domoljubu i vjerniku, dostojnom uzdignuća na čast oltara. Od njega je krenula zamisao o velikom solinskom slavlju 1976. godine

Prije četrdeset godina, na Gospinu otoku u Solinu obilježena je tisućgodišnjica smrti hrvatske kraljice Jelene. Omiljena u narodu i poznata kao Jelena Slavna, bila je žena kralja Mihajla Krešimira Drugoga. Nakon muževljeve smrti, 969. godine, vlada kao regentkinja malodobnoga sina Stjepana Držislava. Poslije uspješna vladanja, pod vodstvom benediktinskih redovnika posvetila se razmatranju, molitvi, postu i činjenju dobrih djela, a osobito dijeljenju milostinje, pa su je zvali majka sirota i zaštitnica udovica.

Dala je sagraditi dvije crkve u Solinu: crkvu svetoga Stjepana koja je služila kao grobnica kraljeva i crkvu svete Marije na Gospinu otoku kao krunidbenu baziliku. Poslije smrti kraljica Jelena pokopana je u crkvi svete Marije 976. godine.

Udbine 'ekskluzive'

Kad je glasoviti hrvatski arheolog don Frane Bulić prilikom arheološkog istraživanja temelja nekadašnje starohrvatske bazilike kod crkve Gospe od Otoka u Solinu, 28. kolovoza 1898. pronašao sarkofag i nadgrobni natpis kraljice Jelene razbijen u devedeset komada, zazvonila su zvona splitske i zagrebačke katedrale.

Bulić je sa suradnicima uspio sastaviti krhotine natpisa sa sarkofaga i odgonetnuti tekst koji povjesničari smatraju jednim od najznačajnijih dokumenata hrvatske srednjovjekovne povijesti jer sadrži podatke koji otkrivaju rodoslov naših kraljeva i potvrđuju točnost drugoga povijesnoga pisanoga izvora, onog Tome arhiđakona iz 13. stoljeća, Historia Salonitana.

Na znanje raznim hudelistima i inima koji svako malo obznanjuju "povijesne ekskluzive na temelju Udbinih dokumenata" (pitam se samo kako su im tako lako dostupni?!), jedan od začinjavaca, ustvari spiritus movens jubileja Velikog hrvatskog krsnog zavjeta kojim je godine 1976. započeta proslava Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, bio je splitsko-makarski nadbiskup dr. Frane Franić, s kojim sam o ovoj temi razgovarao prije točno dvadeset godina. Intervju s tadašnjim nadbiskupom u miru objavila je Slobodna Dalmacija 8. rujna 1996., a naslov je glasio "Solinsko slavlje rodilo se tijekom hrvatskoga proljeća".

Postanak ideje za solinsko slavlje nije posve poznat, kazivao mi je Franić i ustvrdio: "Ona se rodila u vrijeme hrvatskoga proljeća. Ja sam osobno, a i svi biskupi u duši bili za proljeće, samo što to nismo otvoreno pokazivali jer smo morali biti razboriti zbog Crkve."

U nastavku nadbiskup je pojasnio kako je poznati teolog, kapucin Tomislav Šagi Bunić dosta javno djelovao u prilog hrvatskog proljeća, i on je bio organizirao jedan privatan posjet dvojice iz biskupske konferencije kod Dragutina Haramije, koji je u to doba bio predsjednik hrvatske Vlade. "Izabrao je mene kao metropolita južne Hrvatske, a monsinjor Kuharić je poslao svoga pomoćnog biskupa Josipa Lacha", istaknuo je Franić i onda potanko naveo kako se razvijala ideja za slavlje.

Začetak 1971. godine

"Ovdje sam ja u Splitu imao jednog prijatelja, a bio mi je i daljnji rođak, dr. Dinko Morović, koji je bio namještenik u Oceanografskom institutu te se iz hobija bavio hrvatskom poviješću. Dinko i ja smo razgovarali 1971. godine u proljeće. I pita on mene znam li da će 1976. biti tisućgodišnjica smrti kraljice Jelene? A ja mu velim da nisam na to niti mislio. On mi je odmah rekao da bi to mogla biti jedna velika proslava na Gospinu otoku gdje je Jelenin grob. Tu je i njezina crkva svete Marije pa se može slaviti i tisućljeće crkve. Ja sam to odmah prihvatio i kazao da je to sjajno.

Onda je meni nakon više razgovora s njim proradila mašta pa sam se sjetio kako je 1941. trebala biti proslava početka krštenja hrvatskog naroda i da bi se to moglo spojiti jedno s drugim. I obojica samo se složili da je to najbolje rješenje. Tako se začetak te ideje zbio 1971. godine. Međutim, došlo je Karađorđevo i proljeće je srušeno pa je i sama ideja zaspala."

Nadbiskup je potom obrazložio kako je s Morovićem nakon donošenja Ustava iz 1974. uvidio da je došlo vrijeme da se ideja počne ostvarivati pa je o tome najprije obavijestio svoje Svećeničko vijeće, zatim Vijeće laika i svi su bili oduševljeni. O tome se počelo pričati u nadbiskupiji i onda je on na jesen 1974. izvijestio biskupe na konferenciji. Biskupima je bilo drago da bi se takvo što ostvarilo, ali bilo je i onih koji su prigovarali zašto u Solinu i Splitu. Prevagnuo je na kraju monsinjor Kuharić koji je prihvatio Franićevu ideju ističući kako su uz rijeku Jadro izvori naše državnosti i Crkve.

I tako je krenuo u realizaciju projekt s organizacijskim odborom na čelu s dr. don Dragom Šimundžom, a veliku je ulogu odigrala solinska župa sa župnikom msgr. Tugomirom Jovanovićem. Slavlje na Gospinu otoku predvodio je Papin izaslanik kardinal Franjo Šeper, koncelebriralo je više od 50 (nad)biskupa te više od 500 svećenika, a sudjelovalo je stotinu tisuća vjernika.

Među koncelebrantima je bio i kardinal Albino Luciani iz Venecije. On će dvije godine nakon toga postati papa Ivan Pavao I., služivši kao Petrov namjesnik samo tridesetak dana, kad ga je naslijedio danas sveti Ivan Pavao II., koji je za solinsko slavlje kao kardinal Karol Wojtyla iz Krakova poslao krasno pismo i, prema Franićevim riječima, "najljepše od svih čestitaka u kojemu je usporedio hrvatsku povijest s poljskom".

Zvijezda na Gospinu otoku

Pa ipak, najveća je "zvijezda" na Gospinu otoku 1976. godine bio veliki hrvatski isusovački misionar u Bengaliji, sluga Božji otac Ante Gabrić. Njega je već tada narod prepoznavao kao sveca - iako još traje postupak za njegovu beatifikaciju - pa su ga mladi vjernici podigli na ruke i nosili na kraju misnog slavlja u Solinu. Kad im je otac Ante rekao kako tu ima i uglednijih uzvanika, oni su mu - kasnije je govorio kako su to bili splitski i solinski berekini - u šali rekli kako im je bio najlakši među svima njima.

Nakon Solina, jubilej Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata Crkva je nastavila u Ninu 1979., gdje se okupilo tristo tisuća vjernika, a sve je kulminiralo Nacionalnim euharistijskim kongresom u Zagrebu i Mariji Bistrici 1984. uz nazočnost pola milijuna ljudi. U tim slavljima Crkva u Hrvata budila je svijest naroda o vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti i tako pripremala put za stvaranje hrvatske države koje je uslijedilo nekoliko godina poslije.

I zato na kraju smatram da na Gospinu otoku treba podići dostojan spomen Frani Franiću, velikom nadbiskupu, domoljubu i vjerniku, dostojnom uzdignuća na čast oltara.



Piše Ivan Ugrin