Ne bojte se 4632

Presuda Titovom naslijeđu

Presuda Titovom naslijeđu
Zdravko Mustač i Josip Perković / REUTERS

Trebalo je proći 33 godine da bi se konačno i pravosudno počelo raspetljavati naslijeđe zločinačkog komunističkog režima kojemu je temelje postavio Tito, jedan od najvećih krvnika 20. stoljeća

Do ovog procesa je pred ovim sudom došlo samo zato što se to prije toga nije dogodilo u Hrvatskoj. Mi ovdje ne postavljamo pitanje zašto je to bilo tako - rekao je sudac Manfred Dauster, presjedavajući Sudskog vijeća Visokog zemljaljskog suda u Münchenu, obrazlažući presudu doživotnog zatvora bivšim pripadnicima jugoslavenske i hrvatske tajne službe, Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, koji su proglašeni krivima za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine.

Trebalo je proći 33 godine da bi se konačno i pravosudno počelo raspetljavati naslijeđe zločinačkog komunističkog režima kojemu je temelje postavio Josip Broz Tito, jedan od najvećih krvnika u prošlom dvadesetom stoljeću. On je bio nalogodavac egzekucije stotina tisuća naših ljudi koje je britanska armija s Bleiburškog polja izručila u ruke srpskim i crnogorskim partizanima, koji su potom na križnim putevima provodili genocid nad Hrvatima, čija je jedina želja bila izlazak iz velikosrpskog zagrljaja u jugoslavenskoj tamnici naroda.

Zloćudna država

Titova komunistička strahovlada koju je provodila zloglasna Udba punih 45 godina, do 1990. i stvaranja samostalne Hrvatske, svoje je protivnike eliminirala ne samo u vlastitoj zemlji, nego gdje god su hrvatski politički emigranti pokušavali naći malo slobode i prostora za djelovanje, svjedočeći istinu protiv jedne uistinu zloćudne države kakva je bila SFRJ i njezina avangarda SKJ, odnosno u Hrvatskoj SKH. Zbog toga je glavom u Parizu platio i legendarni Bruno Bušić, a samo u Njemačkoj pobijeno je više desetaka hrvatskih emigranata.

Stjepan Đureković bio je jedan od najpoznatijih. On je u svojim knjigama raskrinkavao lik i djelo komunističkog diktatora Tita te uzdrmao crvenu buržoaziju koja je početkom osamdesetih nakon maršalove smrti profitirala na račun naše naftne kompanije i danas zvane Ina, u kojoj je Đureković prije odlaska u emigraciju bio jedan od direktora. Glavni protagonisti pljačke Ine bili su Mika Špiljak, nekadašnji hrvatski član Predsjedništva SFRJ, i njegov sin Vanja. Nalog za likvidaciju po svemu sudeći je došao iz Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, iz famozne Kockice, a zapovjedili su ga i organizirali upravo Mustač i Perković, netom osuđeni za Đurekovićevo ubojstvo u njegovoj tiskari u blizini Münchena.

Nevjerojatno je u svemu ovome licemjerje i prepredenost koju manifestira šef SDP-a, pravnog sljednika SKH, Zoran Milanović, koji je sad tobože šokiran presudom i "najblažom kaznom koju su mogli dobiti". Osobito je šokiran jer su osuđenici, po njemu, bili bliski Tuđmanovi suradnici i osnivači HDZ-a, a bavarski ih je sud sad tobože prokazao kao udbaške egzekutore.

Istini za volju, utemeljitelj HDZ-a i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman u stvaranju stožerne stranke i države bio je okružen likovima poput Josipa Manolića i Stipe Mesića, koji su nedugo potom pokazali svoje pravo lice i uloge. Udbaške su strukture bile duboko infiltrirane u svemu, kao što i danas poprilično drmaju životom u Hrvatskoj, a u vrijeme od 1991. do 1993. kad je Manolić bio šef svih tajnih službi, po još uvijek nerazjašnjenim okolnostima po rukopisu Udbe ubijeni su Ante Paradžik, Miro Barešić, Blaž Kraljević, Ludvig Pavlović...

Udbaški igrokaz

"Ovakva presuda je očekivana na temelju dokumenata i svjedoka na procesu u Münchenu", rekao je povjesničar Josip Jurčević Hini. Međutim, zanimljivo je kako je sudac zagrebačkoga Županijskog suda Ivan Turudić izjavio istoj agenciji da je u arhivu u Hrvatskoj uoči prvih demokratskih izbora, dokumente o Udbinim zločinima uništavalo povjerenstvo kojemu je na čelu bio upravo Josip Perković. Na to se žalio sudac Dauster kad je ustvrdio da su mnogi dokumenti koje je sud u ovom postupku tražio završili u privatnim arhivima, zacijelo najveći dio toga je u arhivu SDP-a Hrvatske, do kojeg bez njihove dozvole nije moguće doći, a koji, možemo to pretpostaviti, skriva tajne i o onima koji su stvarali tu stranku.

"Slali smo zapravo sve što smo bili dužni poslati po zakonu o suradnji, dakle sve dokumente koje su tražili, mi bismo prethodno tražili od drugih tijela u RH, i najviše smo dobili od SOA-e. Mogu reći da je SOA zapravo najbolje surađivala. Nismo imali takvu suradnju primjerice s Ministarstvom pravosuđa, u vrijeme kad je ministar bio SDP-ov Orsat Miljanić, koje je uvijek kasnilo, odugovlačilo", istaknuo je sudac Turudić, koji je naložio dostavu do tada nedostupnih dokumenata u predmetu Perković i Mustač sudu u Münchenu.

Zato više nikoga ne čudi famozni "lex Perković", najveći pravno-politički skandal koji se dogodio 2013., tri dana prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, kad je cijeli državni vrh zajedno s predsjednikom Ivom Josipovićem, cijelom Vladom i njezinim premijerom Zoranom Milanovićem te Državnim odvjetništvom i glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem, odbio provesti europski uhidbeni nalog i izručiti Perkovića i Mustača njemačkom pravosuđu.

HDZ, koji je tada bio u oporbi, napustio je tom prilikom Sabor i nije sudjelovao u tom tipično udbaškom igrokazu.
Roman Leljak, slovenski publicist i istraživač arhiva, nakon osuđujuće presude Perkoviću i Mustaču, vjeruje kako će daljnje istrage koje će se voditi u Njemačkoj završiti kao i ovaj slučaj, s osuđujućom presudom.

"Predao sam im dokumente o likvidaciji troje hrvatskih novinara 1968. u redakciji u Münchenu – Mile Rukavine, Krešimira Tolja i Vida Maričića od strane slovenske Udbe kojoj je tada na čelu bio Silvo Gorenc", potvrdio je Ljeljak.

Trg nosi ime zločinca

Da ovo neće biti posljedni optuženici, poručili su i njemački novinari Philipp Grüll i Frank Hofmann, autori dokumentarnog filma "Ubojstva u Titovo ime". Prema njihovim riječima, proces Perkoviću i Mustaču je u prvi plan stavio dosad nepoznato poglavlje hladnog rata. Moguće je da će pridonijeti kritičnijem pogledu na Tita i bivšu Jugoslaviju. "Jer u Njemačkoj mnogi i dalje misle da je Jugoslavija bila divna zemlja za odmor, a da Tito i nije bio tako loš. U Njemačkoj je posve nepoznato da su Tito i njegovi nasljednici odgovorni za najveću seriju nerazjašnjenih ubojstava u poslijeratnom vremenu", ističu Grüll i Hofmann.

A da ne govorimo o tome da u Hrvatskoj, u njezinu glavnom gradu Zagrebu, njegov najljepši trg i dalje nosi ime zločinca Tita.

Piše Ivan Ugrin

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.