Mens sana 2260

Sakramenti duhovno osnažuju umiruće

Sakramenti duhovno osnažuju umiruće
Caritasov hospicij u Rijeci / CROPIX

Hospicijsko-palijativna skrb potreba je današnjeg društva. Hospicij sv. Kristofora u Londonu, prvu hospicijsku ustanovu modernog tipa, osnovala je gospođa Cicely Saundres 1967. godine. Hospicijsko-palijativna skrb novi je europski i svjetski način brige o bolesnima i umirućima, kod nas u Hrvatskoj nažalost zanemaren kad je u pitanju riječ o osnivanju hospicijskih ustanova.

Svjetska zdravstvena organizacija prihvatila je hospicijsko-palijativnu skrb kao aktivnu potpunu brigu za bolesnike čija bolest ne reagira na liječenje. Hospicijsko-palijativno zdravstvo imperativ je sadašnjeg trenutka i dio uključivanja u europska, odnosno svjetska zbivanja. Godinama su se hospicijski djelatnici borili za dostojanstvo ljudi u terminalnoj fazi bolesti. Svojom brigom za umiruće oni poput Majke Terezije proklamiraju da su ljudi neizmjerno dragocjeni, da su na kraju svojega prolaznog ovozemaljskog života najdragocjeniji. Zbog toga hospicijsko-palijativno zdravstvo u svijetu naglo prodire u sve sektore zdravstva i socijalne skrbi te psihološko-etičke problematike.

Palijativna skrb želi skrenuti pažnju na nedovoljnu zdravstvenu brigu o ljudima u terminalnoj fazi bolesti i svršetku njihova zemaljskog života. Radi se najosjetljivijem razdoblju života, u kojem su ljudska prava te izrazito nemoćne ljudske skupine najjače ugrožena i najviše se krše. Svaki čovjek ima pravo na završetak prolaznoga zemaljskog života dostojan čovjeka. Danas se susrećemo s velikim problemom u svezi eutanazije, odnosno nasilne smrti koja se vrši na nemoćnim ljudskim bićima.

Bog nam je darovao život, i kao takav moramo ga poštivati i čuvati. Mnoge ispunja radost što svoju patnju koja proizlazi iz terminalne faze neizlječive bolesti mogu namijeniti na slavu Božju i za obraćenje svijeta. Zdravstveno osoblje svojim aktivnim promatranjem i služenjem prepoznaje potrebe kod bolesnih i umirućih te im pomažu zadovoljiti njihove duhovne potrebe upućujući ih prema dušobrižniku. Bolesnicima koji su pri svijesti, dušobrižnik pomaže da kvalitetno duhovno zažive, i na taj način poboljšaju svoje odnose s Bogom i s ljudima. Nakon što im podijeli sakramente koji će ih duhovno osnažiti, kako bi mirno i spokojno napustili ovaj svijet i zakoračili u vječnost, na njihovim licima vidi se radost, a u očima osmijeh i žar te spokoj na duši.

Veliki je problem u Hrvatskoj kako skrbiti o neizlječivim bolesnicima, osobito o umirućima. Gotovo sve postojeće zdravstvene ustanove ih odbijaju. Bolesnici se vozaju od bolnice do bolnice i konačno završavaju iscrpljeni kod kuće, na užas obitelji ili susjeda, koji ne znaju kako postupati, kako suzbiti mučne simptome, užasnuti na samu pomisao o umiranju. Mnogi u terminalnom stadiju umiru sami, s time da se njihova smrt ustvrdi nekoliko dana kasnije, kad počinje raspadanje. Liječnici opće prakse u sadašnjem zdravstvenom sustavu nemaju ni vremena, ni motivacije, ni znanja da ovakve slučajeve prate.

Ako bolesnik i bude primljen u hitnom dežurstvu, vrlo brzo, ako preživi, bude otpušten u potpuno, i psihološki i materijalno, nepripremljenu sredinu. Danas hospicijski pokreti u cijelom svijetu razvijaju ideju kulture života, nasuprot eutanazijskim pokretima, koji šire kulturu smrti. Svjedoci smo činjenice da je sve teže naći nekoga tko bi htio darovati svoj novac, vrijeme i snagu kao pomoć bližnjemu u nevolji. Gdje su današnji Samaritanci u Hrvatskoj, koji u duhu evanđelja svoga bližnjega vide i pronalaze u svakom čovjeku koji se nalazi u nevolji ili životnoj pogibelji.

Razvijanje smisla i potreba pomoći drugome i radi drugih, a ne isključivo zbog novca razvijanje je jednog od bitnih životnih i nadasve kršćanskih i ljudskih stavova. U današnje vrijeme cijeli svijet k tome teži. Zbog toga vjerujem i nadam se da je najveći dio institucija i ljudi koji žive i rade u Hrvatskoj spreman upaliti vatru kulture sretnog življenja na ovim našim hrvatskim prostorima. Nesporno je da i Katolička Crkva u Hrvatskoj može i mora na tom polju kulture života dati svoj veliki humani doprinos za razvoj hospicijsko-palijativne skrbi za bolesne i umiruće.

Don Tomislav Topčić

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.