Mens sana 2866

Ne tražimo živoga među mrtvima

Ne tražimo živoga među mrtvima
Detalj s izložbe "Rogier van der Weyden" u Prado Muzeju u Madridu / REUTERS

Sveto vazmeno trodnevlje vrhunac je liturgijske godine. To su ujedno i najsvetiji dani. Ono počinje večernjom misom na Veliki četvrtak, a završava Večernjom na Uskrs. Sačinjavaju ga dakle tri dana: Veliki Petak, Velika Subota i Uskrs.

Sva tri dana slavi se Kristova pasha – prijelaz iz ovoga u slavni život kroz razapinjanje i smrt. Premda se obredima Svetog trodnevlja slavi samo jedno otajstvo – Kristov prijelaz iz ovog u slavni život kroz muku i smrt, ipak u obredima pojedinih dana prevladava trenutak Kristova vazmenog otajstva koji se slavi toga dana: od Večere Gospodnje na Veliki četvrtak i na Veliki petak slavi se Kristova muka i smrt; Velika subota je "dan najveće žalosti", jer je tog dana Krist počivao u grobu.

U svetoj vazmenoj noći kršćani bdiju spominjući se najvećih Božjih djela u povijesti: stvaranja, oslobođenja izraelskog naroda iz egipatskog ropstva i uskrsnuća Isusa Krista. Uskrsna radost traje punih pedeset dana, od Uskrsa do Duhova.

Na Veliki petak na zemlju se spustila mračna smrtna tama da ubije svjetlo Uskrslog Gospodina. Kao da je na križu (drvo života) umrla raspeta Kristova Ljubav, koja je bila položena u hladnu i mračnu grobnicu. Međutim, tama je izgubila bitku, jer se Ljubav u dimenziji križa nije dala ubiti. Nakon tri dana slavno je ustala iz groba i obasjala svijet svjetlom vječnog života.

Naša kršćanska vjera temelji se na uskrsnuću Krista Gospodina. Međutim, Kristovo uskrsnuće i povratak u redovni ljudski život ne može se nikao usporediti poput drugih povrataka u život kao npr. kod Lazara, Jairove kćeri i sina jedinca udovice iz Naina. Krist Gospodin svojim uskrsnućem pobjeđuje smrt. Kao pobjednik smrti u svoj svojoj božanskoj moći odnosno sili vraća se u život.

U Isusovu uskrsnuću možemo vidjeti vrhunac Božjeg zahvata u životu ljudi. Njegovo uskrsnuće je postalo kao temeljeni dokaz u obrani naše kršćanske vjere, i ujedno vjerodostojnost autentičnog kršćanskog življenja u svijetu. Uskrsli Gospodin svojom smrću pobijedio je našu smrt, i svojim uskrsnućem otvorio nam je vrata za Nebo, odnosno u vječni život u zajedništvu s Bogom.

Na uskrsno jutro zbunjenim i uplašenim ženama koje nisu našle njegovo tijelo u grobnici, dva čovjeka u blistavoj odjeći (anđeli) rekoše im: "Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! " (Lk 24, 5-6). Na Kristovo uskrsnuće moramo gledati kao na trenutak novog stvaranja, trenutak u kojem se smrt promijenila u život. Ono što je za svemir bio početni "veliki prasak" to je za nas kršćane vjernike Gospodinovo uskrsnuće.

Srcem moramo vjerovati u ono što u ustima ispovijedamo da je Bog uskrisio Krista Gospodina (usp. Rim 10,9). Dakle,od naše vjere u Isusovo uskrsnuće ovisi naše spasenje za vječni život u Bogu. Pogani i židovi vjeruju da je Isus Krist umro, a ne vjeruju u njegovo uskrsnuće. Međutim, za nas kršćane vjernike velika je stvar vjerovanje u njegovo uskrsnuće od mrtvih (Sv. Augustin).

Krist je svojom smrću na križu posvjedočio o svojoj neizmjernoj božanskoj ljubavi prema nama ljudima. Krist Gospodin je svojim uskrsnućem udahnuo u nas svoj Duh vječnog života. Apostoli su Uskrs doživjeli kao rođendan kršćanske nade u vječni život i zajedništvo s Bogom. Ukazao im se kao živi i uskrsli Gospodin, kojeg su u svom srcu prepoznali.

Kršćani vjernici u svom srcu nose i prenose jedni drugom uskrsnu rođendansku nadu darovanu od Krista Gospodina. Kao što je doviknuo Lazaru koji je bio u grobu: "Izađi van", može doviknuti i svima nama da iziđemo iz grijeha i jarma smrti i hrabro krenemo stazom vječnog života, u zajedništvu s Bogom Stvoriteljem, Sinom Otkupiteljem i Duhom Prosvjetiteljem!

Don Tomislav Topčić

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.